Volition

Autor: Primož Novak

Izvođač: Protest the Hero
Izdavač: Spinefarm Records
Izdanje: 2013
Trajanje: 54:07
Ocjena: 4.3/5

Kanadski sastav Protest The Hero uzbuđuje javnost još od prvog albuma Kezia, a još više od Fortressa, koji i danas mnogima zadaje probleme pri smještanju u neki smisleni glazbeni žanr. Tako su stizale odrednice da skupina svira nešto progresivno u kombinaciji s metalcoreom, hardcoreom, punk-rockom pa čak i power metalom.

Prije nego što je skupina snimila Volition, najavljeno je da se razišla s izdavačem, a novac za album skupila je kampanjom Indiegogo, kojom je prikupila preko 200 tisuća dolara, što je bilo više nego dovoljno za snimanje albuma (i još ponešto). Osim toga, skupina se razišla i s bubnjarom Moejem Carlsonom, koji se prije toga iskazao kao tehnički vrhunski bubnjar, pa je za snimanje albuma morala pronaći iskusnog tipa. Za bubnjeve je sjeo Chris Adler (Lamb of God), danas jedan od najpriznatijih bubnjara u metal sceni, iako se sama glazba Protest the Hero poprilično razlikuje od Lamb of God.

Uvodnom skladbom Clarity skupina pokazuje da se vratila na prave staze, jer se prethodni album Scurrilous nije dobro primio zbog premalo istaknutih skladbi. U 54 minute slušatelj svjedoči prilično napornoj svirci. Protest The Hero drže se kompleksnosti, kaotičnosti, nevjerojatne ritmike te istaknute solo gitare i vokala.

Na Scurrilous se činilo da se PTH smiruju, ali Volition je druga priča. Skupina je agresivnija, ima i više vrišteće i režeće vokalike, kakva nije bila prisutna na albumu Fortress. Vokalne agresivnosti doduše nema toliko, u prvom je planu i dalje specifičan falsetto vokal Rodyja Walkera, koji je mnogima toliko naporan da bi najradije slušali album bez vokala. Unatoč naporu, Walkeru treba priznati dobru maštu pri oblikovanju vokalnih linija. Vokalna dinamika pak je u nekim skladbama naglašena ženskim vokalom Jadee Kelly, koja sa skupinom surađuje još od prvijenca. No sam vokal nije jedina posebnost PTH-a. Na albumu su prisutni ludi i često živčani rifovi, koji se služe golemom mjerom melodike te povremene atonalnosti. Nije čudo da su im mnogi zamjerali inspiraciju Nintendom zbog pretjerivanja s tappingima, kojima te na trenutke doslovno bombardiraju.  

Istaknuta komponenta je i ritam sekcija. Basist poslužuje zanimljive linije, ali ga je nažalost završni miks previše gurnuo u pozadinu. Bubanj Chrisa Adlera pak je nedvojbeno posebnost. Iskreno, Adler se u Lamb of God iskazao kao inovativan i precizan bubnjar. No na Volition se iskazuje i kao izvrstan poznavatelj mnogih ritmova. Iako nedostaju poneki njegovi unikatni beati, Volition je za svakog bubnjara prava poslastica.

Skupina je na Volition ostala vjerna svom iskonskom pisanju skladbi, koje se isprva mogu činiti predvidljivima, ali vrlo brzo se pokaže da u jednoj skladbi ima puno informacija i nepredvidljivosti. Na toj se osnovi događa i integracija različitih glazbenih žanrova. Tu bismo isprva mogli navesti metalcore elemente, koji se pokazuju i u neobičnim breakdownima, a s druge strane prisutni su punk-rock elementi, koji se najočitije vide u skladbi Mist.

Skupina je očito uz dobivena sredstva dobila i na produkciji, koja djeluje masivno, a i sam zvuk je primjereno uglačan. S druge strane, na albumu je prisutno poprilično gostiju, među ostalima jednu gitarsku solažu doprinosi Ron Jarzombek (WatchTower, Blotted Science). Nakon svega dobrog, i Volition ima poneku slabost, naime neke skladbe s istaknutim rifovima malo zasjene ostale, što ne čini najsavršeniju cjelinu. Također su neke skladbe predugačke, što skupina prije nije radila.

Na kraju se može samo potvrditi da je Volition još jedno izvanredno postignuće ludih Kanađana. Tu doduše nije riječ o boljem uratku od Fortressa, ali je ipak više nego dobar dokaz da Protest The Hero imaju još mnogo toga za reći.

Postava

Rody Walker – vokal
Tim Millar – gitara, klavir
Luke Hoskin – gitara, akustična gitara
Arif Mirabdolbaghi – bas gitara
Chris Adler – bubnjevi

Produkcija

Cameron McLellan

Popis skladbi