Bloody Tourists
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: 10cc
Izdavač: Mercury Records
Izdanje: 01.09.1978
Trajanje: 49:57
Ocjena: 4.5/5
»Bloody Tourists« bio je šesti studijski album kultnih artrockerskih šaljivdžija 10cc, jedinstvenog glazbenog kolektiva koji tijekom svoje šarolike karijere nikad nije prestao oduševljavati neobičnom mješavinom primamljive melodičnosti, kompleksnih aranžmana i klasičnog engleskog humora, u kojem nije nedostajalo ljutog sarkazma. Klasična postava 10cc, u kojoj su bili i vječni zafrkanti, bubnjar Kevin Godley i gitarist/klavijaturist/pjevač Lol Creme, nakon 1976. već je bila prošlost, a u vrijeme »Bloody Tourists«, drugog studijskog uratka nakon odlaska spomenutog dvojca, pjevač/gitarist Graham Gouldman i pjevač/klavijaturist Eric Stewart (koji je kasnije udružio snage i sa sirom Paulom McCartneyjem) već su čvrsto držali uzde benda u svojim rukama. Novu postavu 10cc upotpunjavali su još gitarist/klavijaturist Rick Fenn, bubnjar/udaraljkaš Paul Burgess, bubnjar/udaraljkaš Stuart Tosh i klavijaturist Duncan Mackay (koji je kasnije, među ostalima, surađivao i sa sastavima The Alan Parsons Project, Camel i Budgie). MacKay je zamijenio Tonyja O’Maileya, koji je bio član 10cc samo na koncertnom albumu »Live And Let Live« (1977.).
Osvježeni 10cc si tijekom snimanja »Bloody Tourists«, koji je bio nekakav kvazikonceptualni album jer većina tekstova na njemu govori o putovanjima tipičnog, umišljenog i konzervativnog engleskog turista po nepoznatim zemljama (Jamajka, Tokio, Ocho Rios, Raj…), vjerojatno nisu predočavali da će s »Dreadlock Holiday«, prvim singlom s albuma, zauzeti vrhove britanskih glazbenih ljestvica i time dosegnuti jedan od vrhunaca svoje karijere. Daleko najpoznatija skladba na albumu bila je nadahnuta putovanjem dvojice glazbenika po Barbadosu (tekst inače govori o Jamajci), gdje su Eric Stewart i gitarist/pjevač The Moody Bluesa Justin Hayward među bliskim susretima s lokalnim stanovništvom doživjeli mnogo neugodnih zgoda.
U osnovi je riječ o lagušnoj reggae skladbi u umirenom tempu, ali kad se slušatelj malo bolje udubi u tekst i pojedine aranžmane, shvati da je zapravo riječ o jetkoj satiri na tipičnog “bijelog čovjeka” koji se nikako ne snalazi usred Jamajke. Sve je to dakle nadahnuto stvarnim događajima, kad su se spomenuta glazbenika tijekom putovanja po Barbadosu susrela s nekim lopovom. Potonji, ukrašen dredovima, od “bijelog čovjeka” zahtijevao je srebrni lančić, dok ih je kasnije u hotelu posjetila i neka dilerica droge, tako da šarolikih zgoda nije tako lako moglo nedostajati. Reference na kriket, reggae i Jamajku u tekstu pokušaj su turista da domaćine na svaki način uvjeri kako mu se sviđa njihov način života, iako je riječ samo o prividnoj susretljivosti. Glavnu vokalnu inicijativu ovdje je preuzeo Eric Stewart, koji je na taj način unio i nešto autobiografskog patosa te istodobno svoj stil pjevanja dobro prilagodio tipičnom reggae pristupu. Pamtljiv refren, koji ti se ne izbacuje iz glave, pobrinuo se da »Dreadlock Holiday« postane jedini hit s »Bloody Tourists«.
Odavde nadalje album preuzimaju znatno melankoličnije i ozbiljnije ambijentalne nijanse, u što se slušatelj može uvjeriti već na »For You And I«, gdje ne nedostaje podsmijeha na račun svih uspona i padova te pretjerane emocionalnosti unutar partnerske veze. Ovdje se ponovno potvrđuje već poslovično majstorstvo ove jedinstvene skupine u gradnji dirljivih vokalnih harmonija i polaganju divnih akustičnih aranžmana, koje cijelo vrijeme oplođuje neutješna melankolija. Atmosfera i opći tempo albuma malo se podižu na neočekivano razigranom »Take These Chains«, gdje je međusobni odnos partnera prikazan s mnogo pozitivnijeg aspekta. 10cc su u svojim tekstovima uvijek bili majstori igre riječi i originalnih metafora, tako da je ponekad prilično teško utvrditi kada se rugaju lirskom subjektu, a kada su posve ozbiljni.
»Shock On The Tube (Don’t Want Love)«, gdje nakon melankoličnog uvoda iznenada nastupa prijelaz u temperamentnu sekciju, što osobito vrijedi za “salonski” klavir i oštre vokalne harmonije, sadrži primjer tipičnog 10cc teksta, u kojem vječni sanjar u prvom licu iznenada zamjenjuje stvarnost fantazijom. Šaljivi »Last Night« sadrži još jedan primjer autobiografskog opisa, gdje je pripovjedač/pjevač, u ovom slučaju Graham Gouldman, rastrgan između izbora dugotrajne veze i posteljne avanture za “jednu noć”, što je još jedna sarkastična referenca na sve površnije međuljudske odnose unutar suvremenog kapitalističkog društva. »Anonymous Alcoholic« sa svojom bluesy gitarskom pasažom i šaljivim klavirskim ritmovima sadrži šaljiv tekst o nekom pijancu koji se zatekne u stranoj državi i nikako ne može uspostaviti odgovarajući kontakt s barmenom, dok mu se iza leđa svi podsmjehuju. Otprilike na sredini zavladaju plesni ritmovi, čime se naglašava iznenadna egzotika dolaska na udaljeno mjesto. Karipska udaraljka, puhački aranžmani i elektronski zvuk sintesajzera dodatno naglašavaju egzotičnu atmosferu.
»Reds In My Bed«, koji je izašao i kao singl, ali nije ušao na glazbenu ljestvicu, iako se u njemu osjeti zamjetan utjecaj The Beatles, još je jedan gorak podsmijeh disfunkcionalnom međusobnom odnosu, dok je romantični refren s lijepim vokalnim harmonijama u oštroj suprotnosti s inače cinicnim tekstom. Na glavnom vokalu ovdje se izvrsno iskazao bubnjar Stuart Tosh. Dobar komercijalni potencijal sadržavao je i »Lifeline«, još jedna izrazito melodična, simpatična i pomalo melankolična ljubavna zgoda, u kojoj se bend u tekstu dotiče čežnje za domom i (prividno) velike udaljenosti između dvoje ljubavnika. Posebno oduševljavaju krasni simfonijski aranžmani i svečani refren. Eterična balada »Tokyo« najbolji je mogući poklon japanskim obožavateljima 10cc, jer je riječ o izuzetno dirljivom i iskrenom posvetu japanskom glavnom gradu, gdje se osobito iskazuje Stewartov neutješno melankoličan vokal.
Od svih djela na »Bloody Tourists«, »Old Mister Time« je ona skladba koja, ponajprije na račun teksta, zvuči najokrutnije društveno satirično, jer opisuje nevolje starog skitnice koji je neprestana meta podsmijeha svoje bliže okoline. Izmjenjivanje vokalnih harmonija, svečanih simfonijskih ukrasa i oštrih gitarskih fraza odvija se na izuzetno fluidan način, dok se Stewart odlično uživljava u ulogu gunđavog i patetičnog starog klošara. »From Rochdale To Ocho Rios« pripovijeda o putovanju rock benda i pratnje tijekom dugotrajne turneje, dok lirsko šaljivdžijanje na račun brojnih putničkih nezgoda poprima posve nove dimenzije. U njemu ne nedostaje ni referenci na kultni hipijevski sastav The Mamas & the Papas. Sukladno tome zavladaju plesni, “kalipso” ritmovi i veseljački napjevi, čime se dodatno povećava sveopći osjećaj egzotičnog okružja.
»Everything You Wanted To Know About!!!« sadrži nešto razdraženiji pjevački pristup, jer tekst ovaj put predstavlja nemilosrdan verbalni obračun s partnericom nakon što se u vezi iznenada pokažu prve pukotine. Središnji aranžman zvuči najmračnije od svih na cijelom albumu, čime 10cc dodatno naglašavaju iznenadnu pobjedu međusobne otuđenosti. Reizdanje »Bloody Tourists« iz 1997. sadrži dodatnu skladbu naslova »Nothing Can Move Me«, koja se stilski odlično nadopunjuje s ostalim skladbama na albumu, iako je strukturirana u nešto više “bluesy” gitarskim i klavirskim smjernicama. Protagonista u podrugljivom tekstu ništa na svijetu ne oduševljava toliko kao rock’n’roll glazba, zbog čega zanemaruje i svoju partnericu.
Zgode tipičnog, ignorantskog i uzvišenog engleskog turista, koji se “praznom glavom” zatekne negdje na Karibima, nikad nisu zvučale tako zabavno kao na »Bloody Tourists«, jednom od ključnih albuma u diskografiji 10cc. Brojni britanski sastavi iz zlatnog razdoblja art rocka razvili su posve osoben način sarkastičnog ismijavanja suvremenog društva, ali nijednom to nije polazilo za rukom na tako srdačan, suptilan i ponekad čak i dirljiv način kao 10cc. Ako bi zalutao na usamljeni otok i trebao jedan jedini 10cc album da ti dodatno razvedri raspoloženje, jedini logičan izbor je »Bloody Tourists« predvođen nezaboravnim zimzelenom »Dreadlock Holiday«, najboljom glazbenom turističkom satirom svih vremena.
Postava
Eric Stewart – glavni vokal, gitara, klavir, Moog sintesajzer, orgulje
Graham Gouldman – glavni vokal, bas gitara, gitara, udaraljke
Rick Fenn – gitara, orgulje, Moog sintesajzer, vokal
Duncan Mackay – sintesajzer, klavir, violina, klavijature, električni klavir, prateći vokal
Paul Burgess – bubnjevi i udaraljke
Stuart Tosh – bubnjevi, udaraljke, glavni vokal na “Reds In My Bed”
Produkcija
Graham Gouldman i Eric Stewart
Popis skladbi
1. Dreadlock Holiday (4:28)
2. For You & I (5:20)
3. Take These Chains (2:36)
4. Shock On The Tube (Don’t Want Love) (3:38)
5. Last Night (3:10)
6. Anonymous Alcoholic (5:38)
7. Reds In My Bed (4:04)
8. Lifeline (3:26)
9. Tokyo (4:29)
10. Old Mister Time (4:27)
11. From Rochdale To Ocho Rio (3:41)
12. Everything You Wanted To know about!! (Exclamation marks) (4:25)
13. Nothing Can Move Me (Bonus Track)