Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Caravan
Izdavač: Pledge Music
Izlazak: 2013
Trajanje: 49:53
Ocjena: 3.5/5
Nakon gotovo desetljeća stanke, otkad su objavili album »The Unauthorized Breakfast Item« (2003), legendarni šampioni canterburyjske scene progresivnog rocka Caravan krajem 2013. vratili su se u studio na iznenađenje brojnih obožavatelja. Većina fanova već je odavno odustala od nade da će ikad više čuti novu glazbu jedne od najzanimljivijih i najoriginalnijih skupina u povijesti progresivnog rocka, koja je u sedamdesetima osvojila mnogo simpatija i svojim osebujnim, često ljutim i erotski začinjenim humorom. Želja za novim studijskim uratkom u članovima benda tinjala je već godinama, ali razni vanjski čimbenici spriječili su ih da se uopće odvuku u svoj canterburyjski studio. Jedan od glavnih razloga zbog kojih su Caravan posljednjih godina, osim nekoliko kraćih koncertnih turneja uglavnom po britanskom tlu, bili prilično neaktivni, bili su zdravstveni problemi originalnog bubnjara Richarda Coughlana, koji je nažalost preminuo u 66. godini, 1. prosinca 2013., dakle devetnaest dana prije izlaska albuma »Paradise Filter«, koji je najprije izašao u digitalnom obliku. Od 14. veljače 2014. novi Caravan album moći će se slušati i u fizičkom obliku.
Coughlanova smrt naravno je bila težak udarac za skupinu, jer je ovaj bubnjarski majstor od osnutka Caravan bio sastavni dio njihova zvuka i, uz gitarista/pjevača Pyea Hastingsa, jedini preostali originalni član. Njegova koncertna zamjena već od 2010. bio je australski bubnjar Mark Walker, i s njim u postavi Hastings, violinist/violist/gitarist Geofferey Richardson, basist/pjevač Jim Leverton i klavijaturist Jan Schelhaas otišli su u studio kako bi svim dugogodišnjim obožavateljima dokazali da su još uvijek sposobni zajedno složiti posve pristojan studijski album, dok je eventualno očekivanje da bi nakon svih tih godina slučajno stvorili neko remek-djelo na razini ploča iz sedamdesetih danas posve nerealno. U njihovim godinama svaki nadprosječan skladateljski uradak koji barem djelomično podsjeća na ‘stara dobra vremena’ zaslužuje dubok naklon.
Pa, Caravan se na »Paradise Filter« uopće nisu pretjerano opterećivali svojom bogatom ostavštinom, i iako su gotovo sve prepoznatljive zvučne odlike još uvijek tu, to jest Pyeov melodični vokalni pristup, obilježen posve specifičnom bojom glasa, iskričave gitarske eskapade, brojni instrumentalni jazzovski detalji, barokne dionice na violini, pa je ponegdje ostalo i nešto ljutog humora, iako su se na stare dane nedvojbeno poprilično, poprilično uozbiljili i u cjelini je riječ o jednom od njihovih najmelankoličnijih izdanja, na svim skladbama vlada moderna produkcija s primjesom retra na račun ‘starinskog’ zvuka pojedinih instrumenata, osobito hammond orgulja i violine.
Pojedine skladbe aranžmanski i improvizacijski gledano još su daleko od toga da budu tako kompleksne kao što je to bilo karakteristično za ‘zlatna sedamdeseta’, što neće iznenaditi nikoga tko poznaje njihova dva prethodna studijska albuma od ponovnog povratka na scenu 1995. Zapravo, album kao cjelina po sastavu ima više veza s popom nego s tradicionalnim progom, što će mnoge puriste pošteno ugrijati, dok će glazbeni sladokusci bez problema znati uživati u malo ‘komercijalnijoj’ verziji Caravan.
Walker se od prve sekunde pokazuje kao dostojna zamjena za Coughlana, iako se odmah čuje razlika među njihovim pristupima. Obojica su izašli iz jazzovske bubnjarske škole, ali najnoviji član Caravan ima nešto manje sluha za improvizacijske prodore na činelama od legendarnog prethodnika. Levertonov poprilično ‘brundajući’ vokalni pristup služi kao dobra pratnja Hastingsovu tradicionalno višem vokalnom pristupu, koji je nevjerojatno dobro očuvan i tijekom posljednjih godina spustio se najviše za jednu oktavu, iako se to jedva primjećuje.
»Paradise Filter« otvara se skladbom »All This Could Be Yours«, koja je, ne samo po naslovu nego i po strukturi, tipična Caravan tvorevina s razigranim i veseljačkim raspoloženjem. Gusti slojevi hammond orgulja izdašno podupiru ugodnu gitarsku melodiju, dok Pyeov opušteni vokal unosi gotovo dječju razigranost. Šaljive dionice na violini dodatno naglašavaju retro sedamdesetičku atmosferu, dok tekst dosta podsjeća na one burkaške uratke iz njihovih najboljih dana. To je skladba koja u trenu uvjeri dugogodišnje obožavatelje da u članovima benda još uvijek žari mladenački žar.
Jedna od zanimljivijih skladbi na albumu je i »I’m On My Way«, koja središnjom gitarskom frazom malo zaziva Montrose klasik »I’ve Got the Fire«, što je ujedno i jedina sličnost, jer je u svakom pogledu riječ o još jednoj poprilično tradicionalističkoj Caravan kompoziciji s brojnim simfonijskim i jazzovskim elementima. Tu se Hastingsu u pjevanju pridružuje Leverton i zajedno stvaraju zaista lijep, višeglasni refren, dok domišljato gitarsko solo dokazuje da Pye još uvijek nije rekao posljednju riječ u ulozi kultnog gitarskog virtuoza.
»Fingers In The Till« je melankolična balada s izrazito melodičnim refrenom, kakva se pojavila na gotovo svakom dosadašnjem Caravan albumu, a sadrži i vrlo suptilan klavirski aranžman. Temperamentni »This Is What We Are« ponosi se prilično mračnijim raspoloženjem u usporedbi s ostalim skladbama na albumu, kao i neobično udarnom gitarskom frazom, dok središnju melodiju ovaj put dirigiraju moćni orguljaški slojevi, preko kojih je provučen Pyeov briljantni vokal. »Dead Man Walking« prožet je neobičnim bluesovskim melosom, za što su odgovorne melankolične gitarske dionice, ‘salonski’ klavir i zvuk usne harmonike, iako debele bas linije brzo pobrinu da se prema kraju sve skupa zaokrene u kompleksniji, improvizacijski smjer. »Farewell My Old Friend«, još jedna klavirski orijentirana balada, posvećena je sjećanju na Richarda Coughlana. Pye se ovdje iskazuje nježnim vokalnim nastupom, izdašno poduprtim svečanim klavirskim aranžmanima, što znači da je bend stvorio vrlo lijepo i iskreno posvećenje preminulom suborcu.
»Pain In The Arse« već svojim naslovom poručuje da će biti riječ o drskoj i duhovitoj kompoziciji sa šaljivim orguljaškim dionicama i nagruvanim bas linijama, dok Pyeov vokal, i zbog burkaškog teksta koji je u posve karakterističnom stilu, podsjeća na nekog neobuzdanog mladića. »Trust Me I Am a Doctor« je još jedna veseljačka i šaljiva skladbica sa svečanim aranžmanima na akustičnoj gitari i orguljama te višeglasnim pristupom. Ljubavna balada »I’ll Be There For You«, u kojoj vladaju pastoralni aranžmani, izrazito je spokojna tvorevina, što znači da prema kraju album ‘malo zadrijema’ u pogledu same atmosfere i bend se možda za mrvicu previše prepušta starijoj sentimentalnosti, iako je sve još uvijek odsvirano na zavidnoj razini. Naslovna skladba, još jedna pastoralna balada u kojoj vokalnu inicijativu preuzima basist Leverton, koji svoj zadatak obavlja s odlikom, prožeta je izrazito nostalgičnom atmosferom, osobito na račun orkestralnih zavjesa, tako da je cijelo vrijeme prisutna ona ‘starinsko-engleska’ Caravan magija.
»Paradise Filter« je iznimno solidan uradak progrock ikona od kojih gotovo nijedan obožavatelj nije očekivao, a kamoli tražio novu glazbu, iako se odluka da se vrate u studio na kraju pokazala ispravnom. Prog puristi će nad novim albumom zacijelo barem malo vrtjeti nosom, jer su se Caravan ovaj put odlučili za poprilično jednostavniji skladateljski pristup nego što je većina navikla uz slušanje njihovih uradaka iz sedamdesetih, no ipak se u njihovu slučaju odluka za malo minimalističkiji i melodičniji skladateljski pristup s kraćim skladbama nije pokazala lošim potezom. Često je naime poprilično teže stvoriti kvalitetan pop rocker s hit potencijalom nego primjerice dvadesetminutni progresivnorockovski ep s divljim improvizacijskim umetcima. Činjenica da su Caravan još uvijek sposobni stvarati kompozicije s hit pedigreom, koje bi nekom puno mlađem bendu možda čak donijele komercijalni uspjeh, samo je još jedan dokaz njihove bezvremenosti.
Napomena: ova je recenzija posvećena Richardu Coughlanu (1947-2013).
Postava
Pye Hastings – vokal, gitara
Geoffrey Richardson – viola, bendžo, akustična gitara, prateći vokal
Jan Schelhaas – klavijature, prateći vokal
Jim Leverton – bas gitara, prateći vokal
Mark Walker – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Brian Johnson – prateći vokal (4)
Michael Maher – prateći vokal, tamburin (4)
Rufus Gordon-Hastings – udaraljke (6)
Mark McCormack – vibraslap (7)
Marc Morgan – radijator (5)
Produkcija
Caravan
Popis skladbi
1. All This Could Be Yours (4:30)
2. I’m On My Way (4:27)
3. Fingers In The Till (4:45)
4. This Is What We Are (4:11)
5. Dead Man Walking (5:59)
6. Farewell My Old Friend (4:07)
7. Pain In The Arse (4:30)
8. Trust Me I Am A Doctor (4:28)
9. I’ll Be There For You (6:14)
10. The Paradise Filter (6:0)
