Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Transatlantic
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2014
Trajanje: 75:43
Ocjena: 5/5
»Kaleidoscope«, četvrti studijski album međunarodne progresivnorockovske superskupine Transatlantic, možda je čak i njihov najbolji domet do sada, što je nakon triju vrhunskih studijskih svjedodžbi, koje doduše nisu pokrenule novu žanrovsku renesansu, ali su svejedno dokazale da je i u 21. stoljeću moguće stvarati ‘staroškolski’ prog rock i pritom ostati artistički samosvojan, posebno velik uspjeh. Četvorka vrhunskih glazbenika, koji od zore do mraka dišu za svoju glazbu, ponovno je udružila snage i snimila album u kojem će uživati svi ljubitelji progresivnog rocka u njegovom najiskrenijem i najiskonskijem obliku. Od njihova prethodnog dosega, »The Whirlwind« (2009), prošlo je gotovo pet godina, što i nije tako puno za glazbenike koji se bave hrpom različitih projekata.
U tom je razdoblju bubnjarski velemajstor Mike Portnoy napustio svoj ‘matični’ bend Dream Theater i još se predanije posvetio stvaranju novog albuma Transatlantic, na kojem mu društvo ponovno prave stari drugari, odnosno američki pjevač/klavijaturist Neal Morse (ex-Spock’s Beard), švedski pjevač/gitarist Roine Stolt (The Flower Kings) te engleski basist Pete Trewavas (Marillion). Portnoy i Morse prve su skladateljske ideje za neke skladbe s albuma »Kaleidoscope« dobili već u vrijeme dok su se bavili svojim novim, također ‘zvjezdanim’ projektom Flying Colors, tako da su njihovi europski kolege svojim aranžmanima potom mogli nadograditi neke od njihovih prvotnih zamisli.
Ovaj su put Transatlantic stvorili ‘samo’ pet kompozicija, no, na veselje svih ljubitelja dugih progresivnorockovskih epova, dvije od njih traju više od 25 minuta. Jedna od divnih osobina sve četvorice glazbenih veličina jest to da pojedini aranžmani često podsjećaju na radove njihovih ‘matičnih’ bendova odnosno na Morseovu solo karijeru, tako da slušatelj i obožavatelj spomenutih sastava nikada ne zna što će mu Transatlantic ponuditi iza ‘sljedećeg’ ugla.
Otvarajuća 25-minutna suita, »Into the Blue«, podijeljena je u pet sekcija, pri čemu je uvodna, »Overture«, u cijelosti instrumentalna. Nealov specifični vokal upada tek u šestoj minuti, nakon što cijela četvorka već demonstrira svoje zavidne virtuozne sposobnosti, pritom zadržavajući melodičnu narav pojedinih aranžmana te sveopći pozitivan ambijent, koji lagano podsjeća na uobičajene ambijentalne postupke Roineovih The Flower Kings.
Na epskoj sekciji »The Dreamer and the Healer« posebno oduševljava Nealovo emocionalno izuzetno bogato pjevanje, dok su višedijelne harmonije između gitare i klavijatura također prava paša za uši. »A New Beginning« je nešto jazzovskije obojen trenutak suite, u kojem si četvorka priušti mnogo raznolikih improvizacijskih podvига. To znači da Trewavas položi poprilično kompleksnih, impresivnih bas linija, dok Portnoy cijelo vrijeme mijenja različite bubnjarske stilske pristupe. Glavni vokal ovaj put preuzima Roine, koji između ostalog poslužuje udarno začinjene gitarske pasaže koje čine vrlo dobro društvo Nealovim duhovitim potezima na hammond orguljama.
Prateće vokalne harmonije su, kao i obično kad je riječ o Transatlantic, odlične, jer su i Portnoy i Trewavas u pravim trenucima više nego pristojni pjevači, iako i danas mnogi pristaša Dream Theatera ima rezerve prema Mikeovu pjevačkom talentu. Sekcija »Written in Your Heart«, u kojoj se u pratećim vokalima pridružuje posebni gost Daniel Gildenlöw (Pain Of Salvation), odlikuje se izrazito melodramatičnom naravi te sadrži moćne simfonijske zavjese, razgranate gitarske harmonije i nekoliko pastoralnih elemenata. U zaključku se sekcija »The Dreamer and the Healer« ponovno ponavlja, tako da krug ove epske poslastice, koja je možda čak i najbolje ostvarenje na »Kaleidsocope«, na kraju dobiva melodičan i harmoničan epilog.
Pastoralno i lagano psihodelično obojeni »Shine«, u kojem se Stolt iskazuje vrlo suptilnim sviranjem akustične gitare, budnička je skladba koja je naprosto stvorena za koncertne nastupe. To posebno vrijedi za izrazito pozitivistički refren u režiji vječnog propovjednika Morsea, dok su prateće vokalne harmonije ponovno na izuzetno zavidnoj razini, što vrijedi i za kratki Portnoyev psihodelični uložak u ulozi glavnog pjevača. Svi ljubitelji velikih gitarskih heroja ovdje će moći uživati i u Roineovoj domišljatoj gitarskoj improvizaciji.
»Black as the Sky« zasigurno će biti zanimljiv svim ljubiteljima neo prog pokreta osamdesetih, jer u prvom planu sadrži snažan sloj visoko zvučećih sintisajzerskih tekstura, dok pjevačke vrline cijele četvorke između pojedinih vremenskih prijelaza sustvaraju iznimno ukusne, melodične harmonije. Ni ovdje ne manjka širokogrudnih i duhovitih improvizacija kakve mogu smisliti samo najbolji pojedinci u svom glazbenom zanatu. »Beyond the Sun« je melankolična klavirska balada s Nealom u glavnoj ulozi. Njegovo pjevanje među pojedine klavirske i gudačke aranžmane unosi gotovo religiozni pečat i vrlo će vjerojatno biti po volji svim ljubiteljima njegove solo karijere.
Za veliko finale Transatlantic su pripremili gotovo 32-minutni magnum opus naslovljen »Kaleidoscope«, odnosno naslovnu kompoziciju koja obuhvaća čak sedam sekcija. Uvodna instrumentalna sekcija, »Overture«, sadrži poprilično žestokih okršaja između gitare i klavijatura, dok Portnoy ovaj put demonstrira i nešto metalskog pristupa u obradi bubnjarske postave, što će se svidjeti svim pristašama progresivnog metala. Unatoč poprilično velikoj kompleksnosti pojedinih sekcija, Transatlantic cijelo vrijeme zadržavaju izrazito melodičnu komponentu. To se posebno uočljivo čuje na veseljačkom neo prog vrtuljku »Ride the Lightning«, koji će zbog sintisajzerskih tekstura biti zanimljiv i nekim ljubiteljima Fish era Marilliona. Morse svojim karizmatičnim vokalnim doprinosom ponovno igra ključnu ulogu u stvaranju magične atmosfere, kroz koju se zrcali glazbena filozofija sva četiri člana Transatlantica.
Sekcija »Black Gold« odlikuje se tajanstvenim i pomalo mračnim ugođajem, koji lagano povuče na »A Trick of the Tail« era Genesis, no već u sljedećem trenutku, zahvaljujući Roineovu vokalu, počinje podsjećati na poneki standard The Flower Kings. To posebno vrijedi za ‘duginski’ refren, koji je posve u maniri Cvjetnih kraljeva, dok će melotronski motiv mnoge podsjetiti i na rane King Crimson. U nastavku se Morse iskazuje duhovitim sintisajzerskim improvizacijama, nakon čega mu se pridružuje i Stoltova prepredena gitarska solaža, tako da je riječ o kompoziciji s posve ‘retro sedamdesete’ stilskim pristupom i ugođajem.
»Walking the Road« zbog središnjeg simfonijskog motiva pomalo podsjeti na Genesisovu klasiku »Afterglow«, dok u ulozi glavnog pjevača ovaj put pozitivno iznenadi Pete Trewavas, čija se melankolična i pomalo napukla boja glasa odlično uklapa uz suptilne klavijaturske zavjese. Orkestralno usmjeren dio s moćnim simfonijskim aranžmanima na klavijaturama i fascinantnim gitarskim pasažama najavljuje sljedeću sekciju, »Desolation Days«. Na njoj se kao glavni pjevač ponovno iskazuje Neal, koji ovaj put ima odličnu pozadinu u akustičnim aranžmanima, melotronu i briljantnoj vokalnoj pratnji.
Slijedi kompleksna instrumentalna sekcija naslovljena »Lemon Looking Glass«, u koju četvorica glazbenih izvrsnika ulažu sve svoje virtuozne vještine i pobrinu se za pravu progresivnorockovsku orgiju potpune spontanosti i nepredvidljivosti. Naravno, i ovdje se mogu naći određene usporedbe s ostavštinom prog klasika. U ovom će slučaju Stoltov improvizacijski gitarski pristup zasigurno mnoge podsjetiti na »Red« era King Crimson. Ovo epsko remek-djelo zavidnih tehničkih i ambijentalnih dimenzija ipak dobiva svoj završetak, nakon što za finale ponove melodično začinjeni motiv »Ride the Lightning«, koji »Kaleidoscope« (skladbu i album) zaključuje na gotovo idealan način.
Posebno izdanje »Kaleidsocope« sadrži dodatni disk na kojem su Transatlantic uvrstili neke obrade svojih omiljenih glazbenih izvođača. S obzirom na to da su sve verzije dobro poznatih skladbi u najmanju ruku zanimljive, ako već nisu odlične, kupnja ove verzije albuma za sve je vjerne pristaše prilično preporučljiva. Instrumentalno prilično dosljedna obrada klasika sastava Yes »And You And I« zasigurno predstavlja daleko najpredvidljiviji izbor, no Morse i Stolt međusobno su odlično podijelili pojedine vokalne zadaće i na taj način unutar ovog »Close to the Edge« neumirućeg hita unijeli neku posve svojstvenu magiju. Daleko veća iznenađenja predstavljaju izvrsna obrada standarda Electric Light Orchestra, artrockovskog remek-djela »Can’t Get it Out of My Head«, te ništa manje zanimljiva, gotovo progmetalska verzija neumirućeg hita sastava Procol Harum, »Conquistador«.
Koliko eklektičan glazbeni ukus imaju pojedini članovi Transatlantica najbolje govore obrada hita Eltona Johna »Goodbye Yellow Brick Road« te novi pristup standardu sastava Small Faces »Tin Soldier«, koji su početkom osamdesetih obradili i Uriah Heep. Tako svestrani glazbenici s veseljem i uvjerljivo se hvataju ukoštac i sa svijetom glam rocka te ritam i bluesa. Obradom remek-djela sastava Focus »Sylvia« Transatlantic se vraćaju u svijet progresivnog rocka, dok jedan od zanimljivijih izbora predstavlja obrada kaotične poslastice sastava King Crimson »Indiscipline«. Neumirući hit sastava The Moody Blues »Nights In White Satin« je, uz »And You And I«, najpredvidljiviji izbor, pogotovo s obzirom na to da su svi članovi Transatlantica veliki ljubitelji melotrona i orkestralnih aranžmana.
Pravo bi iznenađenje bilo da »Kaleidoscope« ne bude prvi ozbiljan kandidat za najbolji progresivnorockovski album 2014., s obzirom na to da sva četvorica članova ove superzvijezdane postave marljivo održavaju kvalitetnu konzistentnost na kojoj im brojni mlađi glazbeni vršnjaci mogu samo zavidjeti. Sličnih progresivnorockovskih formacija danas nema mnogo, zapravo ih je smiješno malo, a u većini njih obično sudjeluje barem jedan bivši ili aktualni član Dream Theatera (ne mora nužno biti Portnoy), tako da svako novo ostvarenje Transatlantica znači galon veselja, posebno za sve one ljubitelje glazbe koji nisu izgubili nadu da bi progresivni rock još ikada mogao pomiješati karte na suvremenoj komercijalnoj glazbenoj sceni, jer se »Kaleidoscope« na njemačkim i nizozemskim glazbeno-prodajnim ljestvicama probio sve do šestog mjesta.
Postava
Neal Morse – vokal, klavijature, akustična gitara
Roine Stolt – vokal, električna gitara, udaraljke, dodatne klavijature
Pete Trewavas – bas gitara, prateći vokal
Mike Portnoy . bubnjevi, prateći vokal
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Chris Carmichael – čelo
Rich Mouser – pedal steel gitara na “Beyond the Sun”
Daniel Gildenlöw – posebni pjevački gost na “Written in Your Heart”
Produkcija
Transatlantic
Popis skladbi
1. Into The Blue (25:13)
2. Shine (7:28)
3. Black As the Sky (6:45)
4. Beyond The Sun (4:31)
5. Kaleidoscope (31:53)
CD2 (bonus CD na posebnom izdanju):
1. And You And I (Yes cover) (10:45)
2. Can’t Get It Out Of My Head (ELO cover) (4:46)
3. Conquistador (Procol Harum cover) (4:13)
4. Goodbye Yellow Brick Road (Elton John) (3:20)
5. Tin Soldier (Small Faces cover) (3:22)
6. Sylvia (Focus cover) (3:49)
7. Indiscipline (King Crimson cover) (4:45)
8. Nights In White Satin (The Moody Blues cover) (6:13)
