Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Jadis
Izdavač: Giant Electric Pea
Izlazak: 1992
Trajanje: 46:53
Ocjena: 4/5
Englezi Jadis bili su među vodećim predstavnicima melodične struje drugog vala britanskog progresivnog rocka. Grupa, koja si je ime nadjenula po opakoj ledenoj vještici iz priča o Narniji iz pera britanskog pisca C.S. Lewisa, nastala je 1982., što znači da su propustili prvi vlak neoproga u kojem su se nalazile danas poznatije grupe poput Marillion, IQ, Pendragon, Pallas i Twelfth Night. Godine 1990. snimili su LP »Jadis«, koji je zapravo bio samo zbirka demosnimki i danas je velika rijetkost. Na njemu se za produkciju pobrinuo Marillion gitarist Steve Rothery, inače prijatelj članova benda.
Taj opskurni, ali zanimljivi uradak, koji do danas još nije izašao na CD-u, bio je zapravo priprema za njihov ‘pravi’ studijski prvijenac naslovljen »More Than Meets The Eye«. On je izašao 1992., kad se u bendu već nalazio IQ klavijaturist Martin Orford, koji im je u ‘slobodno vrijeme’ pomagao svojim klavijaturskim majstorijama. Gostujući basist John Jowitt, koji je kasnije postao stalni član benda, bio je isto kao i Orford istodobno član grupe IQ, no ipak je našao dovoljno vremena da priskoči u pomoć svojim neoprog vršnjacima. Jadis su uz snažan naglasak na melodičnim aranžmanima uvijek njegovali gitarski usmjeren pristup prog rocku, dok su se sintesajzerske teksture u pozadini koristile prije svega za produbljivanje ambijenta.
U usporedbi s nekim znatno kompleksnijim neo-prog rock grupama Jadis su na trenutke bili gotovo pa melodični rockeri sa sofisticiranim osjećajem za izgradnju hipnotičnih klavijaturskih aranžmana, jer se njihove kompozicije bez problema mogu slušati u vožnji autom ili u najrazličitijim prilikama, a da pritom ne riskiraš da usred puštanja glazbe pobjegne pola gostiju ili da te nasred ceste napusti partner(ica) na suvozačevu sjedalu. Gitarist, pjevač i neformalni šef benda, Gary Chandler, oduvijek je njegovao melodičan pristup pjevanju, koji praktički nije imao nikakvih veza s drugim neoprog pjevačima (nikakvih vokalnih utjecaja Petera Gabriela, Phila Collinsa ili Petera Hammilla), što je za Jadis bilo dobro, jer su se i po toj strani bitno razlikovali od svojih vršnjaka. Zanimljivo je i da od svih legendarnih progrockovskih grupa Jadis uz Genesis još najviše podsjećaju na Camel, što je posljedica Chandlerova gitarskog stila, koji povremeno podsjeća i na Stevea Hacketta i na Andyja Latimera.
Unatoč svoj toj ‘svetoj jednostavnosti’, u kojoj su dulje instrumentalne dionice i kompleksne improvizacije bile pravcata rijetkost, Jadis su bili sposobni za brojna zanimljiva aranžerska i skladateljska iznenađenja, što je dokazivao već »More Than Meets The Eye«, koji je i danas jedan od njihovih najcjenjenijih albuma. »Jadis/Sleepwalk«, nazovimo ga dvodijelnom suitom, predstavlja ultramelodičan otvarač sa sofisticiranim sintesajzerskim slojevima, dok Chandler već ubrzo demonstrira svoje razgranate i uvijek melodične gitarske varijacije. Kvalitetna produkcija posebno koristi njegovu vokalu, koji je važan jamac izgradnje melankolične ambijentalne ravnoteže. Njegove gitarske vragolije u produkciji su cijelo vrijeme u ‘prvom planu’, dok je Orford, koji je za vrijeme sviranja u IQ bio pravi majstor raznolikosti i improvizacije, zadužen prije svega za dinamično održavanje suptilnih sintesajzerskih zavjesa.
»Hiding in The Corner« je neo-prog poslastica s zavidnom razinom melodične osjetljivosti, gdje veza između Chandlerovih gitarskih pasaža i Orfordovih sintesajzerskih tekstura pobrine za nekoliko vrlo lijepih harmonija. Chandler je pak iznova dokazivao da je već tada spadao među najbolje pjevače u neo-progu, pri čemu je uživao kvalitetnu potporu Orfordovih popratnih vokala. Jedini ozbiljan nedostatak tih briljantnih aranžera i virtuoza s izvanrednim sluhom za melodičnost jest to što su si skladbe na »More Than Meets The Eye« po ambijentu i ritmičkom pulsu prilično slične; sve one nude obilje slušateljskih užitaka, no istodobno nijedna posebno ne odskače.
»G. 13« sadrži fantastične gitarske harmonije koje dosta podsjećaju na ustaljenu praksu nekih Chandlerovih gitarskih uzora, prije svega gospode Hacketta i Latimera. U pozadini se na račun simfonijskih ukrasa i dinamične ritam linije dogodi baš dovoljno vremenskih obrata da ta ambijentalno brzo zarazna skladba s epskim nosivim motivom slučajno ne zapadne u pretjerano formalistički i sentimentalni melodičnorockovski okvir. Orfordove plutajuće sintesajzerske zavjese obilježavaju i divni »Wonderful World«, gdje Jadis na naizgled pernato lagan način izgrade doista veličanstvenu atmosferu. Chandler tu demonstrira pohvalnu pjevačku i gitarsku varijabilnost, dok bubnjar Stephen Christey pobrine za nekoliko eksplozivnih prijelaza.
Naslovna stvar otvara se Orfordovim pastoralnim aranžmanima na flauti, što pomalo podsjeća na rane Camel i Gabriel era Genesis, dok bend polako gradi pozitivnu i uzdižuću atmosferu. Chandler ponovno dokazuje da je njegov vokalni pristup kao i sama boja glasa bila prikladna i za prog rock i za AOR/melodični rock. Orford dokazuje da ni njegov flautistički talent nije bio zanemariv, dok hipnotične vokalne harmonije uz potporu plutajućih sintesajzerskih zavjesa još produbljuju sveopće eterično ozračje. »The Beginning And The End« otvara se ‘svijetlim’, izrazito optimističnim aranžmanom, nakon čega Chandler razvija emocionalnu gitarsku solažu uz pomoć koje, uz potporu suptilnih sintesajzerskih zavjesa, već na početku izgrađuje epski ambijent. Odlični gitarist i pjevač briljira i svojom dirljivom pjevačkom izvedbom, dok Orford naposljetku razvija dramatičnu sintesajzersku improvizaciju na razini nekih od najboljih IQ podviga.
Album se zaključuje epskom instrumentalnom poslasticom »Holding Your Breath«, gdje se gitarsko-sintesajzerske harmonije na izvrstan način prepleću. Chandler uz pomoć naoštrenih, ali izrazito melodičnih gitarskih pasaža, dok ga podupire sofisticirano simfonijsko zaleđe, ponovno se pobrine za razvoj dramatičnog ugođaja koji prevladava kroz cijeli ep. Najkompleksniji uradak na albumu ponosi se brojnim ambijentalno dubokim instrumentalnim dionicama, usred kojih se događaju mnogi zanimljivi vremenski obrati i kraći improvizacijski umeci. Chandler pak za veliki finale s ‘plačućom’ solažom na slide gitari ‘za svaki slučaj’ još jednom potvrđuje da je već tada bio jedan od najvećih neo-prog majstora svog instrumenta.
Za sakupljače je zasigurno posebno zanimljivo posebno, ponovno izdanje »More Than Meets The Eye« iz 2005., jer osim ponovno odsviranih skladbi sadrži dodatni disk bonus dobrota. Na njemu se nalaze ponovno odsvirane skladbe s ranije spomenutog »Jadis« LP-ja te još nekoliko rijetkosti koje su izvorno nastale u osamdesetima. Pravi Jadis privrženik i sakupljač naravno u svojoj zbirci ima obje verzije »More Than Meets The Eye«.
Ambicioznost Garyja Chandlera i njegovih tehnički i aranžerski izvrsno potkovanih Jadis drugova već na samim počecima nije poznavala granice. »More Than Meets The Eye« bio je jedan od najboljih dosega u povijesti ovog benda. Ujedno je bio jedan od najboljih prvijenaca u povijesti neo-prog rocka, kojem se može zamjeriti jedino to što su sve skladbe na albumu u srodnom, pozitivističkom ambijentalnom ‘ključu’. Moglo bi se reći da su Jadis svojim lakšim pristupom pri gradnji ambijentalnih nijansi predstavljali neku vrstu opreznog ravnotežja između dramatične (Fish era Marillion), vesele (klasični Pendragon) i mračne (IQ) neo-prog struje.
Postava
Gary Chandler – gitara, vokal
Martin Orford – klavijature, popratni vokal, flauta
Stephen Christey – bubnjevi
GOSTUJUĆI ČLAN:
John Jowitt – bas gitara
Produkcija
Martin Orford i Rob Aubrey
Popis skladbi
1. Sleepwalk (7:45)
2. Hiding in the Corner (4:18)
3. G.13 (5:43)
4. Wonderful World (8:19)
5. More Than Meets the Eye (4:52)
6. The Beginning and the End (6:12)
7. Holding Your Breath (9:44)
