Besne pjesme Janija Kovačiča (2014)
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik, Jernej Vene
Mjesto: Postojna / Titov trg / Slovenija
Datum koncerta: 20.08.2014
Broj posjetitelja: 300
Cijena karte: 0,00€ (slobodan ulaz!)
Ako postoji itko pod slovenskim slobodnim suncem kome pristaje oznaka »heroj radničke klase«, onda je to nedvojbeno legendarni slovenski kantautor Jani Kovačič. Čovjek koji ne bira riječi, iskričav um, jedan od posljednjih stupova slovenske inteligencije, koja je odavno gurnuta u lutanje podzemljem i selidbu na druge krajeve planeta. Vječno mladi i zimzeleni Jani Kovačič ponovno je snažno skrenuo pozornost na sebe u vrijeme prosvjeda zimi 2012/2013. Tamo je stajao pred višetisućglavom masom usred ljubljanskog Trga revolucije, a 10.000-glava gomila složno je pjevala njegov udarni radnički evergreen »Delam kot zamorc«. Nadahnut događajima prebrzo smrznutog proljeća 2012/2013, Jani je potom stvorio desetak novih skladbi koje zasad još nije snimio i izdao na ploči, ali postoje. I sada ih svira. Uživo, naravno. U društvu nikoga drugog nego čvrstih pivskih trubadura i neispravljivih šaljivdžija Ana Pupedan.
Svaki kolovoz pun je lokalnih festivala. Zatrpan večernjim programima koji se protežu kroz dane u mjesecu. U Postojni ovogodišnji Zmaj ma mlade nije tako snažan kao prošle godine, ali nastup Janija Kovačiča u pratnji Ane Pupedan zasigurno je donio jedan od njegovih vrhunaca. Obavezno za pogledati. Što to onda nude Janijevi novi psalmi, odnosno vijenac novih besnih pjesama?
Bend je nakon duže tonske probe uzeo 20-minutnu stanku, a onda je malo poslije pola devet navečer započeo pravi koncertni nastup. Povijest nas ne uči ničemu. U biti imamo tako loše pamćenje da većina danas živi poprilično, poprilično gore nego u vrijeme kad se govorilo da moramo van iz zajedničke države da bismo mogli živjeti bolje. Kakav apsurd. Naravno, uz iznimku pješčice. Jer smo bezbrižno poslušali neoliberalni koncept kapitalizma koji nam prodaje koncept Europske unije i zamijenili slobodu za sigurnost koju nam nudi novi okupator pod krinkom zvanom NATO.. Dobro došli u Dobi tepcev, dakle, jednu od aktualnih Janijevih skladbi koje su odjeknule te večeri usred Titovog trga u Postojni, gdje se skupilo uglednih 200 bezbrižnih slušatelja. Kao što je već uobičajeno, i ovaj su put na rubu pločnika tik pred pozornicom igrala djeca te svojom razigranošću pokušavala preuzeti pozornost od zbivanja među stričevima na pozornici.
Jani je ponovno nekoliko puta nadasve uvjerljivo probio masu opuštenih decibela svojim prodornim, oštrim i općepoznato hrapavim vokalom, koji ostaje britak, grub, optužujući i stvaran! Spoznaja istine na vrhu jezika, oštrog poput britve, ne manjka mu! Iako je njegova uloga vokalista ujedno i uloga voditelja koncertnog nastupa, Jani je tu inicijativu često prepuštao znatno zgovornijem dizaču »alkoholnih utega« Simonu Avscu (s frizurom skupljenom u samurajski čvor), koji je ovaj put bio zadužen za sviranje violine. Jani, opasan živo crvenom »f-rupastom« Yamaha gitarom – pritom nije zaboravio ni živo crveni remen, pokazao se, uz dobro kaljeno nehrđajuće grlo koje je izdržalo zub vremena (a očito i zub čaše), i kao odličan ritam gitarist. U prvom planu stajao je naravno Jani s potresom bijesnih stihova kojima je zabavljao prisutne i temeljito išibao sustav porobljavanja iluzijom sigurnosti u zamjenu za prodaju slobode. Unatoč apsolutnoj pozornosti koju je privlačio poznati i cijenjeni kantautor, bilo je zanimljivo da je pratećoj ekipi dopustio da se u srednjim dionicama, ali i u završnim dijelovima skladbi, razmahne. Tako je postava dobivala karakter pravog benda koji iz kabaretske »zanesenosti« vrlo brzo zna zaokrenuti ugođaj u varijacije bluesa i rock zatomljenosti.
Bend još nije 100% uigran. To su pokazivali »plonk listići« na pozornici, odnosno stalci za note i tekstove u koje su zavirivali čas Jani, čas Simon. O »solažama s desne«, kako bi se izrazio Simon, inače jednog od najboljih slovenskih gitarista na polju alternativne rock scene Boštjana Požarja, ne treba trošiti riječi. Boštjan je standardno fascinantan u svojoj snalažljivosti i brzini. Međutim, te je večeri napravio podosta slušnih pogrešaka. Odjeknulo je poprilično nečistih tonova, a nekoliko puta nije pronašao baš pravi ključ za nizanje odgovarajućih slijedova nota u samim završecima solaža, što je uzrokovalo »rupe« u prijelazima. U završnom dijelu koncerta, kad je inače vrli gitarist pokazivao vidljive znakove umora, dogodilo se podosta takvih štimera. Osim kad je Boštjan »alkoholno proključao«. I Avsec je prečesto tjerao u ciganske ornamente na svojoj violini, a nekoliko se puta doslovno izgubio u notama. Na nekoliko točaka ti su ciganski ornamenti djelovali vrlo ukusno i sočno, a na nekoliko su djelovali nametnuto, što je odražavalo to da violinist baš ne zna kako bi u solažama domišljatije riješio danu situaciju. U svakom slučaju, to su sitnice uz svu lucidno šaljivu notu, a ujedno je čvrsta ritamska veza na liniji Doles/Žnidaršič uz suverenu ritam gitaru Janija pazila da stvari slučajno ne isklize iz ruku u mogući glazbeni kaos!
S obzirom na to da repertoar u vezi Janija i Ane Pupedan doista nije bio mnogo puta odsviran uživo, sve te primjedbe ekipi treba odmah oprostiti. Karizma Janija Kovačiča naime je zasjenila sve te sitne primjedbe i u tren ih isprala. Publika, koja novih skladbi još nije dobro poznavala, odjednom je oživjela kad se Jani s družinom latio klasika Revolucija! Za nova vremena osuvremenjenog i preimenovanog u Revolucija 12 skozi 13.
Simpatičnostima Janija Kovačiča s Anom Pupedan nema kraja. Znaju zafrkavati na način da vam brzo uđu pod kožu. Tako je ekipa malim prstom lijeve ruke cijelo vrijeme održavala vedro raspoloženje, a prostora za srdačan smijeh i zabavu bilo je napretek. Nebo je nekoliko puta zaprijetilo pljuskom, ali munje su dolazile iz daljine, što znači da je vjetar otpuhao crninu dalje i da je već veselo prala po ljubljanskoj kotlini. Nekoliko kapi, to je bilo sve! Nadajmo se da će Jani uspjeti snimiti te skladbe i izdati ih na albumu. Kantautor proživljava novo stvaralačko proljeće, poezija je ponovno sadržajno šarolika i potresa u sažetoj iskrenosti. »Besne pesmi« zaslužuju daleko više od toga da budu ovjekovječene na novom studijskom dokumentu. Jani je glas naroda i nadajmo se da će takav glas naroda još dugo odjekivati naokolo te pozivati na borbu za pravdu i bolje sutra.
Setlista
1. Grand Hotel S.
2. Doba tepcev
3. Demošisti & democisti
4. Popevka o človeškem dostojanstvu
5. Cestara bluz
6. Žleht
7. Krivica skazica
8. Kje so tiste stezice?
9. cA Ira
10. La Carmagnole
11. Štirje karte špilajo
12. Ukrajinske neveste
13. Ljudje govorijo
14. Besna
—stanka 15 min.—
15. Pressing (Važen je)
16. Evina polka
17. Prekleti krokodil
18. Internacijonala
19. Trubarrep
20. Himna 1
21. Tarantela
22. Kanibali
23. Ameba
24. Revolucija 12 skozi 13
25. Zabava za reveže
26. Vabilo šarlatanov ali pesem o koncu konca
27. O, domovina
Galerija slika

























