Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Wolf
Izdavač: Century Media
Izdanje: 2014
Trajanje: 47:14
Ocjena: 4/5
Skupina Wolf iz švedskog grada Orebro svojim je istoimenim prvijencem, objavljenim 2000. godine, predstavljala izniman šarm i osvježenje za metal scenu na prijelazu tisućljeća! Tada su glazbene mase, sklone ponajprije bučnim žanrovima, ponovno postale usmjerenije traženju melodičnih principa u metalu. Procvao je power metal, koji je pucao po šavovima od izdanja brojnih novih bendova što su se okušavali u tom žanru. »Ozelenjeli« su ponovno davno zaboravljeni njemački bendovi osamdesetih, vratili su se »speed« metalci stare američke škole. I u to su se vrijeme s prvijencem na sceni pojavili i Wolf.
Wolf su tada pomalo odskakali, jer su bili jedan od rijetkih koji su svojim stilom zvučali silno blizu elementima britanskih sastava NWOBHM pokreta. Iako su Wolf u početku djelovali u oponašanju na trenutke već pomalo pretjerano naivno i posve djetinjasto, u očitom prepisivanju od uzora koji su metal postavljali na nove temelje na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete, u odnosu na ostale svježe sastave, koji su se uglavnom okušavali u power metalu, upravo su zbog »drugačnosti« bili utoliko simpatičniji i zanimljiviji.
Godine teku, a bend je u svojoj upornosti napredovao i negdje od albuma »The Black Flame« (2006) nadalje, kad su izašli njegov nasljednik »The Ravenous« (2009) te odlični »Legions of Bastards« (2011), prerastao u skupinu dostojnu svakog poštovanja! »Devil Seed« ukupno je sedmi studijski album skupine, koja se i dalje provjereno drži učinkovite formule oživljavanja elemenata NWOBHM-a te njihova pretakanja u nova vremena, naravno u produkcijski »osuvremenjenoj ambalaži«. U slučaju Wolf kroz skandinavsku shvaćenost doživljavanja elemenata metala. Poezija je za žanr tipična. Puna okulta, progona uz bjesnilo unutarnjih i vanjskih demona koji sišu krv, prokletstava uroka ludih manipulatora i vještica. Naslov »đavolje sjeme« u tom pogledu podnosi baš sve! Album je ponovno krepostno ukrašen mračnjaštvom kakvo zahtijeva metal žanr. Skandinavci znaju dozvati mistiku i sjajno je zapakirati u sve čega se late, a ni Wolf u tom elementu ne taje. Ni na novom albumu.
Novi album pun je odličnih staroškolskih gitarskih fraza, koje u svojoj iskrenoj srčanosti u tren oka izazivaju žmarce. Nije teško pogoditi da su aranžmani ponovno lukavo začinjeni klasično izrezbarenim gitarskim harmonijama u tercama, što je još jedna naslijeđena tipičnost NWOBHM nasljeđa, dok skladbama zapovijeda odličan, proživljen, autoritativno zapovjednički vokal, u postavi skupine trenutačno jedinog izvornog i osnivačkog člana, pjevača Niklasa Stålvinda. Skladbe posjeduju fascinantnu dinamiku, za što se brine hrpa preklapanja raspoloženja. Ne samo da su zagrijani Skandinavci ponovno nanizali bisagu zarazna povezivanja izrađenih kitica s refrenima, nego su ponovno poslužili i izvanrednim začinom mid-eight dionica, koje oduševljavaju održavanjem kompaktnosti skladbi, iako su postavljene iz slijeda mnogih ukrasnih domišljatosti obojice gitarista, koji u rješenjima ipak zadržavaju smisao kompaktnog aranžiranja. Solaže pritom ostaju poslastica slušanja albuma! Za dosadu ne ostaje prostora ni načas, a kamoli za ravnodušnost uz sav pokrenuti bijes razjarenog djelovanja na izdanju. Album je vražje stvaran i fatalno privlačan. Posjeduje demonski šarm i u studen propasti zavodi s lakoćom. Otrovom vampiriranja posebno su intenzivno nabijene skladbe poput Skeleton Witch, protkane urocima lude žene koja lovi žrtve i od njih izrađuje skeletne trofeje. Ili odmah iza nje jedinstvena Surgeons of Lobotomy, u kojoj ćete početi vrištati od boli kad vam bušilica na živom tijelu bude parala šavove lubanjskog svoda. Đavolji ples kažnjava po biblijskoj inspiraciji smrtonosnim prahom Joba u odličnoj završnoj fantazmagoriji zvanoj Killing Floor, što je nekoć davno opjevao i »željezni zrakoplovac« Bruce Dickinson na svojem studijskom remek-djelu »Chemical Wedding« (1998).
Švedski heavy metal revitalisti Wolf su dakle novim izdanjem iznjedrili najzrelije djelo karijere, pri čemu su težak zadatak održavanja kvalitete prethodnika »Legions of Bastards« obavili s velikom odlikom. To samo dokazuje da Wolf nikada nisu stvarali albume na silu, odnosno u skladu s pritiscima odredbi ugovora s izdavačima. Wolf su perfekcionisti, a fokus glazbene vizije u postizanju zlokobno turobne, ultimativno mračne studeni jezivih atmosfera zavjere i okulta marljivo je uravnotežen s dometom visoko melodične dostupnosti, možemo reći grabežljive kombinacije melodije i udarnosti podrugljivog đavolstva, koje ti u tren oka uđe pod kožu. Ako vam se sviđa stara škola metala, besprijekorno prepakirana po uzoru na (već gotovo poslovičnu) skandinavsku pomnost, onda je novi album »Devil Seed« izdanje koje će vam zasigurno više nego uljepšati vašu kućnu zbirku glazbenih CD-ova. Nadajmo se da će Wolf izabrati za novu turneju starina metala Saxon, kao što su ih izabrali 2003., kad su tada mliječnozubi ambiciozni Wolf za Saxon otvarali koncertne večeri te predstavljali svoj drugi studijski album »Black Wings« (2002).
Postava
Niklas Stålvind- vokal, gitara
Simon Johansson – gitara, prateći vokal
Anders Modd – bas gitara
Richard Holmgren – bubnjevi
Produkcija
Jens Bogren
Popis skladbi
1. Overture In C Shark (2:15)
2. Shark Attack (3:27)
3. Skeleton Woman (4:52)
4. Surgeons Of Lobotomy (4:08)
5. My Demon (3:59)
6. I Am Pain (3:38)
7. Back From The Grave (4:25)
8. The Dark Passenger (5:35)
9. River Everlost (5:20)
10. Frozen (4:14)
11. Killing Floor (5:21)
