Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Falconer
Izdavač: Metal Blade Records
Izlazak: 2014
Trajanje: 51:05
Ocjena: 4/5
Falconer, power metalci iz švedskog grada Mjölby, ove godine slave 15. obljetnicu postojanja i izdaju svoj osmi studijski album naslovljen »Black Moon Rising«. Inat se isplati. Falconer doduše spadaju među one uklete postave koje u karijeri nikada neće postići širi ugled za svoj glazbeni opus, kao ni širu prepoznatljivost, no desetak izdanih albuma i neprekinuto djelovanje pokazuju žilavost i odanost glazbenoj religiji, koja svojim iskrenim stavom učinkovito održava čvrstu potporu uske, ali vjerne baze obožavatelja, kao i stalnu naklonost matične izdavačke kuće Od skromnih početaka projekta, bez posebnih ambicija, do razvoja u pravi bend i kvintet, koji je osobito nakon povratka pjevača Mathiasa Blada u postavu postigao stabilnost i stvaralačku zrelost.
Klišeji su naravno posvuda razbacani, ali opet nevjerojatno spretno i učinkovito prepakirani (i servirani)! Falconer su prethodnim albumom »Armod« (2011) iznenadili jer su album u cijelosti snimili na švedskom jeziku, a aranžmane su pritom temeljito nafilali folk elementima. Novi album »Black Moon Rising« pak donosi povratak osjećaja koje je evociralo slušanje albuma »Among Beggars And Thieves« (2008). Štoviše. U produkcijskom, ali i skladateljskom smislu album »Black Moon Rising« donosi najtvrđi i ujedno najmračniji uradak cijele »Falconer« karijere. Najtvrđi jednostavno zato što su Falconer iz aranžmana konkretno počistili srednjovjekovne i folk elemente. Oni povremeno zasjaju u prvom planu, kao u skladbi Sqouandrel and the Squire, no inače je album gotovo u cijelosti stegnut u škripac konkretno naoštrenih gitarskih fraza koje jašu na tradicionalnom ritamskom podvozju dvostrukih bas bubnjeva.
Skladbe posjeduju i svestranu raznolikost, kako u vodećim motivima, tako i u samoj strukturi. Tako je razigrana već uvodna Locust Swarm, u kojoj Falconer sve stavljaju na kocku agresije. Srednji prijelazni umeci integriraju brzo trzanje preko rifova, s podlogom blast beatova, što evocira black metalska raspoloženja. Skladba Wasteland bi na mjestu otvaranja bez problema zamijenila Locust Swarm, a vrlo blizu njima je i završna The Priory. U obje se sastav u prijelazima služi blast beatovima (Priry u izlazu) pa čak i »pothrashiranim« riffanjem (Wasteland). Naravno, skladba Wasteland ostaje potpuno zapisana power metalskoj bombastici, s gitarskim ukrasima koji lebde nad frazama što se opet trguju s keltskim folk melosom. Naslovnu skladbu opet obilježava dvostruka bas bubanj pedala koja luduje u najvećoj brzinskoj brzini, a sastav se ovdje izdašno služi trikom trzanja preko gitarskih fraza, po uzoru na tradiciju stare Running Wild škole. Tako su položene i harmonije u tercama. Takve skladbe danas Ruunning Widl više nisu sposobni sastaviti. Posljednju takvu stvorili su u godini kada su Falconer tek bili osnovani. Doduše »prepisan« sadržaj, ali budući da ga danas vrlo rijetko čuješ, tim intenzivnije evocira pozitivne osjećaje i naklonost. Halls And Chambers posuđuje galopirajući Maiden ritam, kakve su pioniri metala klesali u zlatnim osamdesetima. Naravno, sve te dosjetke povezane su s prošlim opusom sastava Falconer. Kao što je rečeno, riječ je o još malo bjesnijem i još mračnijem uratku nego što je bio šesti studijski album »Among Beggars and Thioeves«, no inače je struktura skladbi vrlo, vrlo slična prošlim djelima sastava, što znači da Falconer kroz karijeru neprestano trguju »prepisivanjem« od starijih (europskih) metal sastava.
Falconer ostaju perfekcionisti. U melodijskom smislu skladbe postižu veliku kompaktnost, u atmosferi grabežljivu bombastiku, koja osvaja trenutačno zaraznim refrenskim napjevima. Oba gitarista pokazuju iznimnu gitarsku vještinu. Ultrasonični solo dionice filigranski su detaljne i tehnički besprijekorno odsvirane. Stoje fantastično u samom okviru kompozicija. Vokal Matthiasa Balda zadržava svoje specifičnosti. Drži se srednjih registara i ne gura u visine. Njegov je vokal najjači u srednjim do malo niže intoniranim registrima, koje Bald uzima nevjerojatno samouvjereno. Upravo Baldov vokal produbljuje domet mračnosti albuma. Njegov vokal povremeno povuče na vokal Garyja Hughesa (Ten). U melosu refrenskih napjeva Falconer se približavaju, osobito zbog skladnih refrenskih napjeva, bombastičnosti Kamelot. Naravno, takav učinak postižu s mnogo manje aranžerskog laka i kiča.
“Black Moon Rising” je album tipične Falconer manire! Savršenstvo Skandinavaca vodilo je ekipu u detaljno brušenje zvuka i aranžmana. Idejno je album izrazito svestrano raznolik, stvaralački uvjerljivo nadahnut. Zato unutar predvidljivih žanrovskih okvira power metala postiže učinkovitu dinamičnost i raznolikost brojnih raspoloženja. Pun prepoznatljive himničnosti i ultramelodične pjevnosti, bit će opet pisan na kožu svim ljubdeveljima klasičnog lika i djela sastava. U naglasku na mračnosti novi studijski album nosi paletu odlično zapakiranih skladbi, punih melodične grabežljivosti i posljedično velikog potencijala da s vremenom izrastu u koncertne favorite. Djelo provjerene kvalitetne konstante, vjerno zapisano elementima power metala, dakle je još jednom obavljeno s velikom odlikom!
Postava
Mathias Blad – vokal
Stefan Weinerhall – gitara
Jimmy Hedlund – gitara
Magnus Linhardt – bas gitara
Karsten Larsson – bubnjevi
Produkcija
Andy LaRocque
Popis skladbi
01. Locust Swarm
02. Halls and Chambers
03. Black Moon Rising
04. Scoundrel and the Squire
05. Wasteland
06. In Ruins
07. At the Jester’s Ball
08. There’s a Crow on the Barrow
09. Dawning of a Sombre Age
10. Age of Runes
11. The Priory
