Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: King Crimson
Izdavač: Discipline Global Mobile
Izlazak: 04.01.2015
Trajanje: 40:56
Ocjena: 4/5
Progresivnorockerski titani King Crimson krenuli su 2014. na jesensku turneju ‘The Elements’, koja se iz razloga poznatih samo ‘njegovu veličanstvu’ – vrhovnom poglavici, gitaristu Robertu Frippu, odvijala isključivo na području SAD-a. To znači da su si američki ‘krumpirovci’ u rujnu i listopadu 2014. mogli nekoliko puta pogledati legendarnu skupinu za koju zbog Frippovih hirova nikad ne znaš kad će odsvirati svoj posljednji koncert, jer je jednom za raspad kriva ‘nadolazeća apokalipsa’, drugi put ‘korupcija u glazbenoj industriji’, a treći put ‘krađa gitaristova intelektualnog vlasništva’. Kalifornijski sljedbenici mogli su najnoviju inkarnaciju King Crimson pogledati čak četiri puta, od toga dvaput zaredom u Los Angelesu.
Oba nastupa u losanđeleskoj dvorani Orpheum, između 30. rujna i 1. listopada 2014., snimljena su za koncertni album »Live at Orpheum«, no King Crimson su ovaj put napravili nerazumljivu pogrešku i na njemu izostavili podosta odličnih skladbi koje je te večeri izvodio iznimno ambiciozni septet sastavljen od Frippa, kultnog basista Tonyja Levina, ambicioznog Jakka Jakszyka na vokalu/gitari, starog mačka Mela Collinsa na saksofonu/flauti te bubnjara Pata Mastelotta, Gavina Harrisona i Billa Rieflina. Jakszyk, koji kao član 21st Century Schizoid Banda, gdje je svirao zajedno s Collinsom, ima mnogo iskustva s pjevanjem i instrumentalnom ‘obradom’ starijeg King Crimson materijala, nema nikakvih problema s pjevanjem klasika iz ‘pradavnine’.
Otvaranje s »Red« (1974) rušilicom »One More Red Nightmare«, koja nastupa nakon Frippova soundscapea »Walk On: Monk Morph Chamber Music«, i uz pomoć njegove vokalne interpretacije ispada vrlo dobro, dok trojni bubnjarski sastav dokazuje da se najnoviji, ludi eksperiment unutar postave isplatio. Općenito je King Crimson koncertna setlista, nakon Frippove gotovo šokantne odluke da, uz novija djela, napokon opet svira evergreene iz razdoblja između 1969. i 1974., ponovno postala vrlo zanimljiva i sadrži i nekoliko djela koja nisu izvodili čitavu vječnost. Tako King Crimson ljubitelji nakon dugo vremena slušajući »Live at the Orpheum« opet mogu uživati u koncertnim verzijama standarda s »Islands« (1971) kao što su fantazmagorični »Letters«, gdje Jakkov vokalni talent posebno zasja, te divlji instrumental »Sailor’s Tale« s nezaboravnom, gotovo ikoničnom Frippovom gitarskom solažom.
Nakon »Banshee Legs Bell Hassle«, kratke bubnjarske improvizacije u režiji Gavina Harrisona, ‘grimizni kraljevi’ late se ambicioznog instrumentala »The ConstruKction of Light« s istoimenog albuma, koji je uz Collinsov saksofon zasjao u posve novom svjetlu, dok i ostali članovi benda s trojicom novaka (Jakszyk, Harrison i Rieflin) dokazuju da znaju kako se služi noviji materijal (u slučaju King Crimson onaj koji je u, manje-više, velikim razmacima nastajao u devedesetima te nakon 2000.). Loša vijest za sve one koji obožavaju King Crimson materijal iz osamdesetih jest zacijelo ta da su nakon ‘zamrznute članske iskaznice’ Adriana Belewa, barem za sada, posve prestali izvoditi skladbe iz spomenutog razdoblja, koje je na ovoj turneji nažalost jedino ostalo zanemareno.
Za finale ovog snimka King Crimson odabrali su epski »Starless«, iako su oba koncertna nastupa u Orpheumu u bisu sadržavala i njihov ultimativni klasik, to jest »21st Century Schizoid Man«. Njega su na ovoj turneji izvodili prvi put nakon nastupa u Meksiku (26.8.1996.), kada su ga izveli prvi put (i nadugo posljednji put) nakon 1974. Na »Live at the Orpheum« od skladbi koje su izvedene obje večeri inače nedostaju »Pictures of a City«, »A Scarcity of Miracles«, »Hell Hounds of Crim«, »Red« , »VROOOM«, »Coda: Marine 475«, »Level Five«, »The Light of Day«, »The Talking Drum« te prvi i drugi dio »Larks’ Tongues in Aspic«, što znači da su, umjesto da su »Live at Orpheum« izdali kao dvostruki album, na ovom koncertnom dokumentu izostavili previše dobrota.
»Live at the Orpheum« sadrži premalo izvedbi s obje koncertne večeri da bi slušatelj koji (još) nije vidio najnoviju verziju King Crimson mogao uživati u potpunom koncertnom doživljaju, ali na njemu je i dalje dovoljno dobrota da si svatko može stvoriti barem približnu predodžbu kako ‘uživo’ funkcionira trenutačna, sedmeročlana inkarnacija prog-rock prvaka. Po slušanome se može samo nadati da će trenutačna postava još dugo ostati zajedno, jer King Crimson ovako zastrašujuće ritam linije, ponajviše zahvaljujući gospodinu Levinu, nisu imali još od razdoblja ‘dvostrukog dvojca’, dok će troglava bubnjarska falanga, koja na ovoj snimci ima još mnogo ‘rezerve’, zacijelo ‘mljeti sve pred sobom’. Gotovo sigurno će Frippova neovisna izdavačka kuća u bliskoj budućnosti izdati još koji objektivniji koncertni dokument koji će uspjeti obuhvatiti cjelokupni nastup najvažnije, ako ne i najbolje progresivnorockerske skupine svih vremena.
Postava
Robert Fripp – gitara, gitarski sintisajzer, klavijature, soundscapi
Jakko Jakszyk – gitara, vokal
Tony Levin – bas gitara, Chapman stick, prateći vokal
Pat Mastelotto – bubnjevi, udaraljke
Bill Rieflin – bubnjevi, udaraljke, sintisajzer, prateći vokal
Gavin Harrison – bubnjevi, udaraljke
Mel Collins – saksofon, flauta
Produkcija
King Crimson
Popis skladbi
1. Walk On : Monk Morph Chamber Music (2:34)
2. One More Red Nightmare (6:07)
3. Banshee Legs Bell Hassle (1:40)
4. The Construcktion Of Light (6:31)
5. The Letters (4:57)
6. Sailor’s Tale (6:51)
7. Starless (12:15)
