Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Toto
Izdavač: Frontiers Records
Izlazak: 2015
Trajanje: 55:59
Ocjena: 5/5
Američki prvaci melodičnog art rocka Toto u proteklom su desetljeću već nekoliko puta bili otpisani, posebno kad su nakon turneje u potporu albumu “Falling In Between” (2006.) 2008. objavili kraj svih aktivnosti povezanih s bendom. Srećom, 2010. su ‘pojeli’ svoje riječi i vratili se ‘među žive’, i to s odličnim glavnim pjevačem Josephom Williamsom, koji se nakon dugo vremena vratio u sastav. Nije ga bilo od kraja osamdesetih, a sada se trijumfalnim povratkom uspješno pridružio trojici originalnih članova, dakle gitaristu/pjevaču Steveu Lukatheru, klavijaturistu/pjevaču Davidu Paichu i klavijaturistu/pjevaču Steveu Porcaru. Nakon uspješne turneje povodom 35. obljetnice benda bilo je jasno da Toto proživljavaju pravu renesansu pomlađene energije te da je nakon devet godina ipak došlo vrijeme za novi studijski album, koji je izašao pod nazivom “Toto XIV”.
Nažalost, bend je u tom razdoblju nakon dugogodišnje suradnje napustio legendarni britanski bubnjar Simon Phillips, no njegov nasljednik Keith Carlock (najpoznatiji po suradnji sa Steely Dan i Stingom) na “Toto XIV” već je dokazao da će biti sasvim solidan izbor. Kao što je to već nekako u dugogodišnjoj Toto tradiciji, i na “Toto XIV” bend je surađivao s brojnim zanimljivim gostujućim glazbenicima, predvođenima bivšim/originalnim basistom Davidom Hungateom (koji je doduše odbio ponovno članstvo u bendu i s njima od 2014. surađuje samo kao gost i koncertni suradnik), basističkim posebnjakom Lelandom Sklarom, dugogodišnjim udaraljkašem Lennyjem Castrom i slavnim pjevačem Michaelom McDonaldom (The Doobie Brothers, ex-Steely Dan).
“XIV” je po zvuku prilično samosvojan uradak, što je svakako kompliment za grupu s tako dugom kilometražom, a kad bismo ga ipak morali usporediti s prošlim dosezima, stilski je najbliži albumu “Fahrenheit” (1986.) i osobito “The Seventh One” (1988.), koji su također snimljeni s Josephom Williamsom kao glavnim pjevačem.
Nešto posebno u dosadašnjoj Toto tradiciji predstavlja već uvodni rušilac “Running Out of Time”, koji sadrži izvrstan nosivi gitarski riff, dok se na krilima Williamsova karizmatičnog vokalnog nastupa i suptilnih harmonija brzo oblikuje mistično ozračje, kakvim su Toto često oduševljavali i u prošlosti. Odlično izveden hipermelodični refren, u kojem kraljuju epske vokalne harmonije, na razini je njihovih najboljih dosega, dok Lukather ne prestaje oduševljavati dirljivim gitarskim harmonijama u koje se fluidno uklapaju profinjene klavijaturske teksture. Sljedeći komad, “Burn”, mogao bi se nazvati prototipom Toto klasike, jer se otvara melankoličnim klavirskim uvodom koji dosta podsjeća na neke dirljive trenutke iz prošlosti, predvođene “99”, vječnim hitom s albuma “Hydra” (1979.).
“Holy War”, u kojem ne manjka društveno kritičnog teksta na račun ratnih besmislica, osobito onih novijih, izvedenih pod američkom palicom, također ima izražen retro puls koji ddočarava neke prošle Toto evergreene, a u uši najviše upada nevjerojatno privlačan i zarazan refren. To je dodatan dokaz da slavni bend nije zaboravio kako se stvara kvalitetan melodični rock. Zanimljiv eksperiment je i pomalo bluesovski usmjeren “21st Century Blues”, u kojem ulogu glavnog pjevača preuzima gitarski i pjevački izvrsno raspoloženi Lukather, a ni ovdje ne manjka sjajno izvedenog višeglasnog refrena, koji sadrži dosta ambijentalnog šarma pod utjecajem Steely Dan.
Energični “Orphan”, u kojem se vokalnom strastvenošću posebno ističe Williams, sadrži taman pravu mješavinu hard rock snage i pop rock osjetljivosti pa je jedan od najzanimljivijih trenutaka na “Toto XIV”. Što se tiče samog teksta, “Unknown Soldier (For Jeffrey)”, u kojem glavnu vokalnu štafetu ponovno preuzima Lukather, nastavak je skladbe “Holy War”, jer se također odnosi na ratne besmislice i nevolju prosječnog američkog vojnika izgubljenog usred ratnih strahota. Skladbu su David Paich i Steve Lukather posvetili davno preminulom “bratu”, bubnjaru Jeffu Porcaru. Na pomalo preslatkoj (za uobičajene Toto standarde), ali po količini saharina još uvijek podnošljivoj pop rock baladi “The Little Things” za glavnim se mikrofonom nalazi Steve Porcaro, koji u društvu nježnih simfonijskih aranžmana pobrine za izdašnu dozu suptilne magije.
Među ambijentalno najjače trenutke “XIV” svakako spada odlični “Chinatown”, koji se ponosi vrlo zanimljivom strukturom i zavodljivim ritmičkim preokretima, a krasi ga i sjajan refren pod pjevačkim zapovjedništvom Williamsa uz izvrsno harmoniziranu vokalnu asistenciju Lukathera i Paicha. Tu ponovno zavlada mistični i pomalo melankolični ambijentalni puls, a nekoliko se paralela može naći i s nezaboravnom klasikom “Georgy Porgy” s albuma “Toto” (1978.), osobito u nostalgičnim klavijaturskim i saksofonskim aranžmanima. Skladbu je u začecima stvorio Steve Lukather još 1977., no tek ju je prošle godine dovršio David Paich.
Na baladno usmjerenom “All the Tears That Shine”, koji je doduše daleko od nove “Africe”, ali je ipak izuzetno solidan budilnik za sve nježnije duše, u ulozi glavnog pjevača odlučuje se okušati i David Paich, jedini Toto pjevač kod kojeg se po snazi glasa može zamijetiti njegova prava starost, što nipošto nije nužno loše. Lagano funkovski obojena “Fortune” s Williamsom i Lukatherom u glavnim pjevačkim ulogama pomalo razbija sentimentalnu auru prethodne skladbe i priprema teren za veliko finale. Za iznimno privlačan završetak albuma pobrinula se epski usmjerena “Great Expectations”, koja stilski i ambijentalno pomalo podsjeća na klasik “Home of the Brave” s albuma “The Seventh One”, što znači da u njoj prevladava budničarsko ozračje, iskričav Lukatherov gitarski solo i nešto kompleksnija struktura nego u većini ostalih skladbi.
Izlazak novog Toto albuma pravi je praznik radosti za sve glazbene sladokusce, jer “Toto XIV” ispunjava sva visoka očekivanja vjernih fanova, koji su na veliki događaj morali strpljivo čekati čak devet godina. To je ujedno bila i najduža stanka između dvaju studijskih albuma u dosadašnjoj povijesti Toto, no isplatilo se strpjeti, jer se album može postaviti uz bok vrhuncima njihove karijere. Bend je bio svjestan spomenutih visokih očekivanja i pri stvaranju “Toto XIV” doista se maksimalno potrudio, što su u jednom intervjuu potvrdile i Lukatherove riječi. Toto su dakle dokazali da su na krilima pomlađene energije i nekih osvježavajućih kompozicijskih ideja još uvijek sposobni oduševljavati i u studiju te stvarati uratke na razini svojih najboljih vremena, zato bismo im bili zaista silno zahvalni da se na njihov sljedeći album ne mora čekati tako dugo.
Ova je recenzija posvećena u spomen na bivšeg Toto basista Mikea Porcara (1955.-2015.), koji je preminuo pet dana prije izlaska ovog albuma.
Postava
Joseph Williams – glavni vokal
Steve Lukather – vokal, gitara, bas gitara na skladbama 5, 6 i 11
David Paich – vokal, klavijature
Steve Porcaro – vokal, klavijature
Keith Carlock – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
David Hungate – bas gitara na skladbama 4, 7, 8
Tal Wilkenfeld – bas gitara na 9, 10
Leland Sklar – bas gitara na 2, 3
Tim Lefebvre – bas gitara na 1
Lenny Castro – udaraljke na 2, 3, 5-10
Martin Tillman – čelo na 6, 7
C. J. Vanston – dodatni sintisajzeri, produkcija
Michael McDonald – prateći vokal na 6, 8, 10
Amy Keys – prateći vokal na 4, 6, 8, 10
Mabvuto Carpenter – prateći vokal na 5, 11
Jamie Savko – prateći vokal na 1, 2, 11
Emma Williams – prateći vokal na 2
Tom Scott – saksofon/rog na 4, saksofon na 8
Produkcija
C. J. Vanston, Steve Lukather, David Paich, Steve Porcaro i Joseph Williams
Popis skladbi
1. Running Out of Time
2. Burn
3. Holy War
4. 21st Century Blues
5. Orphan
6. Unknown Soldier (For Jeffrey)
7. The Little Things
8. Chinatown
9. All the Tears That Shine
10. Fortune
11. Great Expectations
