Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Idol, Billy
Izdavačka kuća: Chrysalis Records
Izdanje: 1983
Trajanje: 38:10
Ocjena: 5/5
Billy Idol, bivši pjevač umirovljenih britanskih punkera Generation X, postao je već nedugo nakon iznimno uspješnog početka samostalnog puta s prvijencem, koji je izašao 1982., glazbeni fenomen posebne vrste i jedan od prvih zvijezda tada još posve svježeg MTV-ja. Idol je u tandemu s gitarskim virtuozom Steveom Stevensom i producentom Keithom Forseyem u osamdesetima stvorio tri izvrsna solo albuma koji i danas predstavljaju vrhunac njegova stvaralačkog opusa. Najbriljantniji trenutak njegove karijere nedvojbeno je bio album »Rebel Yell« iz 1983., na kojem je svaka skladba po kvaliteti bila posebno poglavlje za sebe, a posebno su se isticala sva četiri hit singla, koji su od tada postali obvezan dio njegova koncertnog repertoara.
Billy, koji za razliku od većine svojih punk vršnjaka nikada nije skrivao da su mu glavni uzori bili The Beatles i Rolling Stones, na »Rebel Yell« je s rijetko viđenim osjećajem za spajanje dvaju glazbenih svjetova združio svoj buntovnički pjevački stav s iznimnom zvučnom sofisticiranošću. Na »Rebel Yell« korišteno je mnogo raznovrsne sintesajzerske tehnologije i sintetičkih efekata, tipičnih za osamdesete, no Billy pritom nije pretjerivao te je unutar svoje jedinstvene mješavine tvrdog rocka, novog vala i post-punka upotrijebio taman pravu količinu sintesajzerskih tekstura, tako da su on i gitarski majstor Stevens u produkciji uvijek bili najmoćniji čimbenici cjelokupnog zvučnog kolaža. Isto tako, većina aranžmana bila je obogaćena hipnotično-melodičnim refrenima, što je bitno utjecalo na njihov nagli vječnozeleni status.
Naslovna skladba, koja je i danas nezaboravna buntovnička himna što povezuje ljubitelje brojnih različitih glazbenih žanrova, od novovalovaca do metalaca, bila je već pri izlasku golem uspjeh. Taj izvrsni hit, u kojem se Stevensove dinamične gitarske fraze odlično prepleću s šarolikim sintesajzerskim teksturama, dok ih povezuje Idolov autoritativni, potpuno specifični vokal, bukti od buntovničke energije i agresivne snage, što kulminira u drskom refrenu. Ideju za naslov jednog od svojih najvećih uspjeha Billy je navodno dobio družeći se s članovima Rolling Stonesa, koji su upravo tada za stolom nazdravljali američkim viskijem marke ‘Rebel Yell’. Skladba »Daytime Drama«, koja sadrži gotovo dance ritmički puls, prožeta je nešto smirenijim, romantičnim ambijentom, unatoč Stevensovim prilično agresivno raspoloženim gitarskim frazama.
I danas je vrlo teško izabrati vrhunac ovog odličnog albuma, no ipak posebno priznanje zaslužuje besmrtna balada »Eyes Without a Face«, koja je potpuno drugačija od ostatka materijala na »Rebel Yell«. Otvara se eteričnim aranžmanima na sintesajzerima, preko kojih se ubrzo oblikuje izrazito nostalgična i romantična atmosfera. To je bio drugi veliki hit s »Rebel Yell«, popraćen nagrađivanim, iznimno slikovitim spotom, zbog kojeg je Idol morao na operaciju očiju jer su mu se tijekom agresivnih temperaturnih promjena leće spojile s očima. Jedna od najslikovitijih skladbi u Billyjevoj karijeri ponosi se nevjerojatno suptilnom pjevačkom izvedbom ovog vokalnog kameleona. Vrhunac je nostalgični refren, u kojem se Idolu u pozadini pridružuju ženske vokalne harmonije njegove tadašnje srčane odabranice Perri Lister, dok se simfonijskim zavjesama pridružuje i izvrsni Stevensov gitarski solo.
»Blue Highway« bio je još jedan sjajni energetski katalizator s pozitivističkim ambijentalnim pulsom, tvrdorockerskom gitarskom dinamikom i hipnotičnim refrenom, iako nikada nije bio izabran za singl niti je dosegnuo status hita. To je pak uspjelo majstorskom »Flesh For Fantasy«, sljedećem od četiriju vrhunaca s »Rebel Yell«, na kojem Billy još jednom demonstrira izniman smisao za melodično aranžiranje, ritmičku fluidnost i stvaranje moćnih napjeva, što slušatelja u ambijentalnom smislu, osobito tijekom refrena, u trenu podiže na vrh rockerskog Parnasa i, čak i kad stvari ne idu najbolje, dobro ga napuni neukrotivom energijom.
Idolov sljedeći standard, »Catch My Fall«, bio je posljednji od četiriju hit singlova, na kojem Billy i njegovi glazbeni drugovi, dok pjevački buntovnik na svoj specifičan način donosi romantični tekst, još jednom izvode izniman refren kroz koji je na vrhunski način provučen radosni saksofonski aranžman. »Crank Call« sadrži naoštrene gitarske fraze koje se na borben način druže s fluidnim sintesajzerskim teksturama, dok Billy polako učvršćuje svoju karakterističnu vokalnu agresivnost s klimaksom u moćnom refrenu. »(Do Not) Stand in the Shadows« sadrži proto-punkovski ritmički puls, u kojem se Idolov vokal uz buntovnički pristup osjeća iznimno domaće, dok Stevens u nastavku isprepliće kratak, ali drzak gitarski solo. Skladba »The Dead Next Door«, unutar koje razni efekti stvaraju mirno, pomalo tajanstveno raspoloženje i u kojoj se može osjetiti i utjecaj legendarnog Davida Bowiea, zaključuje album na krajnje smiren ambijentalni način.
»Rebel Yell« je i nakon više od tri desetljeća još uvijek najsjajniji dragulj na kruni vječnog buntovnika, a ujedno i jedan od najboljih albuma osamdesetih godina prošlog stoljeća. Sva četiri hita ubrajaju se među najslavnije klasike iz tog razdoblja, no daleko od toga da su jedini briljantni trenuci s »Rebell Yell«, dok album i zahvaljujući sjajnoj Forseyevoj produkciji ostaje neprijeporno remek-djelo. Idol je u suradnji sa Stevensom i Forseyem u nastavku karijere snimio još jedan iznimno uspješan album, »Whiplash Smile« (1986.), a potom je ta vrlo uspješna suradnja spomenute trojice prekinuta gotovo dvadeset godina, kada je izašao Idolov ‘povratnički’ album »Devil’s Playground« (2005.).
Postava
Billy Idol – vokal, gitara
Steve Stevens – gitara, sintesajzer, bas-gitara
Sal Cuevas – bas-gitara
Steve Webster – bas-gitara
Judi Dozier – klavijature
Jack Waldman – klavijature
Thommy Price – bubnjevi
Gregg Gerson – bubnjevi
Mars Williams – saksofon
Perri Lister – prateći vokal
Produkcija
Keith Forsey
Popis skladbi
1. Rebel Yell (4:45)
2. Daytime Drama (4:02)
3. Eyes Without a Face (4:58)
4. Blue Highway (5:05)
5. Flesh For Fantasy (4:37)
6. Catch My Fall (3:57)
7. Crank Call (3:56)
8. (Do Not) Stand in the Shadow (3:10)
9. The Dead Next Door (3:45)
