Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Brecelj, Marko
Izdavač: Nika Records
Izlazak: 1974
Trajanje: 57:29
Ocjena: 4.5/5
Marko Brecelj, ironično-pronicljivi satiričar, kroničar slovenskog malograđanštine te najmarkantnija ikona tradicionalno opskurnog, domaćeg progresivnorockovskog pokreta, 1974. godine izdao je svoj kultni solo prvijenac »Cocktail«, koji je već u trenutku izlaska u mnogočemu bio prijelomno glazbeno ostvarenje na području pokojne zajedničke države ‘od Triglava do Vardara’. Marko je »Cocktail« snimio u suradnji sa skladateljem, dirigentom i aranžerom Bojanom Adamičem, dok je u to vrijeme zajedno s gitaristom/pjevačem Borisom Beletom i svojim prijateljima već pripremao teren za nastanak legendarne skupine Buldožer.
Izdavačka kuća Nika Records ponovno je izdala »Cocktail« godinu dana nakon četrdesete obljetnice njegova izlaska i na njega uvrstila bonus skladbe koje većinom potječu iz Markovih kasnijih singlova »Svaki čovjek ima svoj blues« (1975), koji je snimio s Buldožerima, te solo podviga »Parada« (1981) i LP-ja »Svinjam dijamante« (1985), koji je snimio s tadašnjim bendom Marjanov čudni zajec. Revolucionarna je bila već i sama »Cocktail« naslovnica na kojoj se vidi laboratorijski miš uronjen u mentolom osvježavajući napitak, što je za ono vrijeme predstavljalo svojevrsnu provokaciju, koju je republička cenzura, koja je takve ‘smetajuće’ stvari obično rado kažnjavala, na sreću previdjela. Markovi su tekstovi već u ranom razdoblju njegove glazbene karijere bili poseban razred za sebe, osobito kad je riječ o humoru i bodljama društvene satire, iako je većina poezije na »Cocktail« još bila prilično nedužne naravi u usporedbi s nekim kasnijim, mnogo društvenoprovokativnijim Buldožer podvizima.
Marko, koji je uz pjevanje i sviranje akustične gitare napisao svu glazbu i tekstove, na pojedinim je »Cocktail« skladbama zamijesio priličan raspon glazbenih utjecaja, koji sežu od bluesa, jazza i folka do avangarde, zbog čega je i danas njegov kantautorski prvijenac nemoguće ‘strpati u ladicu’ samo jednog glazbenog žanra, iako je najbliža usporedba s tadašnjom avangardnorockovskom/RIO scenom, a i određena usporedba s velikim Frankom Zappom nije nimalo pretjerana, osobito kad gospodin Brecelj zaluta na područje groteske, satire i apsurda. Otvaranje skladbom »Samo prave stvari« hvata Marka, koji je već tada bio jedan od naših najboljih pjevačkih kameleona, u njegovu najromantičnijem ambijentalnom trenutku, gdje oduševljavaju i prelijepi simfonijsko-jazzovski aranžmani pod ravnanjem gospodina Adamiča.
»Črni Peter«, koji govori o stranputicama različitih oblika kartanja, ima šaljiv puls, gdje se Markova nestašna vokalna ekspresija izvrsno povezuje s ugodnim pastoralnim aranžmanima. Jazzovska burleska »Škandal v Rdečem baru« sadrži vrhom napunjenu galonu ambijentalnog melosa i crnog humora na račun teksta o ubojstvu koji lokalni bar dovodi na loš glas. Bluesrockovsku lukavu stvarčicu »Hiškar Rogač«, u kojoj uz pljesak odjekuju razigrane usne harmonike dok pratimo bliski susret puža Hiškara Rogača i psa Sivka Krempljača, Marko je napisao u suradnji s budućim Buldožer ‘supatnikom’, basistom Andrejem Vebletom, i snimio je u suradnji s nekim drugim članovima skupine Sedem svetlobnih let, iz koje su potom nastali Buldožeri, pa nije iznenađujuće da stilski u mnogočemu već podsjeća na neka rana djela spomenutog kultnog benda.
Folk satira »Požar« o tipičnom slovenskom prebacivanju odgovornosti na druge, u kojoj se nadasve dobro smjeste podrugljivi puhački aranžmani, puna je šaljivog obješenjaštva. Hit »Duša in jaz« bio je nešto komercijalnije usmjereno ostvarenje, koje je Marku donijelo nagradu i nekoliko tjedana vladavine na tadašnjim domaćim pop ljestvicama, iako i danas tvrdi da je puno bolje otpjevana verzija bila ona za festival u Subotici. Marko nikad osobno nije bio previše oduševljen tim hitom, a osim toga na »Cocktail« se našao protiv njegove volje. »Alojz valček« je nedvojbeno najrazvikanija skladba na »Cocktail«, koja je tijekom godina čak postala himna slovenskih (pa, ako smo posve precizni, ljubljanskih) studenata fizike. Šaljiv tekst o ‘majstoru za mafiju’ i ‘čovjeku bez milosti’ odnosi se na profesora Alojza ‘Podreta’ Kodreta, koji je ‘pobrinuo se’ da Marko padne na ispitu iz matematičke fizike. Do pozitivne ocjene nedostajalo mu je jedan i pol bod, čime su završile njegove studentske godine. Brecelj je Kodretovom ‘zaslugom’ studij tehničke fizike ‘objesio o klin’ i radije se posve posvetio glazbi i društvenom aktivizmu. »Časopis« je pun nonšalantnog sarkazma na račun tipične apatije slovenskoga svakodnevlja, dok »Gozd« redovni dio albuma zaključuje na sanjiv, melankoličan i gotovo dirljiv način.
Dodatne su skladbe jednako prava paša za uši, jer je većina njih nastala nakon Markova odlaska iz Buldožera, što znači da se na njima može naći još nešto izbrušeniji satirični žalac. Nostalgični »Rastemo«, koji je izvorno izišao na Buldožer singlu »Svaki čovjek ima svoj blues«, po pristupu bi se mogao uvrstiti među »Cocktail« materijal. Nadasve zabavni stilski hibrid »Tri ženske«, u kojem Marko u odličnom tekstu usmjerava satirične bodlje prema tipičnom slovenskom malograđanštini, oplođivao se u živahnim, orkestralno-pastoralnim aranžmanima. »Cavallo da corsa« sadrži nekoliko stihova na talijanskom i objavljen je, prema Markovim riječima, zbog Slavka F. Furlana.
»Stonesi spoznajo moje stare starše« o fiktivnom posjetu skupine Rolling Stones domu Markovih starih roditelja izvorno nije izišla na »Cocktail«, nego na LP-ju »Svinjam dijamante« Marjanova čudnog zajca, no stilski i ambijentalno izvrsno se uklapa na album. ‘Punkoidni’ singl »Parada« bio je važan jer je Marku navodno podigao stvaralačko samopouzdanje nakon razlaza s Buldožerima i povratka na kantautorsku scenu. Podrugljive, ali ujedno kratke grotesne »Majmuni« i »Trotoari« zvuče kao ‘zaboravljene’ Buldožer skladbe i podsjećaju na neke od najnestašnijih podviga u režiji jednog od naših najinovativnijih i najdarovitijih glazbenih umjetnika.
Brecljev »Cocktail« i nakon više od četiri desetljeća ostaje klasik slovenske progresivnorockovske glazbene scene o kojoj se danas u javnosti obično ne smije govoriti naglas, osim ako netko želi riskirati čudne poglede i etiketu ‘crne ovce’. »Cocktail« je bio u mnogočemu temeljni kamen za rane Buldožer albume s Brecljem na glavnom vokalu, zato se svi ljubitelji jugoslavenske/slovenske progrockovske scene vrlo dobro sjećaju njegove važnosti. Osim toga, Marko je već u ranom razdoblju svoje šarolike i slikovite glazbene karijere dokazao da je nadasve darovit skladatelj, pisac tekstova i talentiran pjevač, pa zaista nije bilo iznenađujuće kad je s Buldožerima nakratko postigao lijepe umjetničke uspjehe koji su se tada činili gotovo nezamislivima. Nažalost, sličan hrabar tip, koji bi na tako duhovit, lucidan, pronicljiv i zabavan način bocnuo slovensko svakodnevlje i nadasve posrećeno se rugao raznim društvenim besmislicama, na području naše domovine do danas još nije pronađen.
Postava
Marko Brecelj – vokal, gitara
Bojan Adamič – orkestralni aranžmani, dirigent
Produkcija
Marko Brecelj
Popis skladbi
1. Same prave stvari
2. Crni Peter
3. Škandal v Rdečem baru
4. Hiskar Rogac
5. Požar
6. Dusa in jaz
7. Alojz valček
8. Časopis
9. Gozd
Bonus skladbe:
10. Rastemo
11. Tri ženske
12. Cavallo da corsa
13. Stonesi spoznajo moje stare starše
14. Parada
15. Majmuni
16. Trotoari
Galerija slika
