Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Galahad
Izdavač: Avalon Records
Izdanje: 2012
Trajanje: 55:52
Ocjena: 4.5/5
Britanski neoprog prvaci Galahad izdali su 2012. godine ne jedan, nego dva studijska albuma, što je danas rijetkost i u progresivnom rocku, dok takav trend u sedamdesetima prošlog stoljeća nije bio ni najmanje neobičan. Ambiciozni Englezi, koji nakon albuma »Empires Never Last« (2007) i dalje proživljavaju pravu zvučnu renesansu i nesmanjenu razinu inspiracije, nisu se zadovoljili time da je »Battle Scars« za mnoge bio jedan od najboljih progrockerskih albuma 2012. godine, nego su već u studenome iste godine izdali i njegova nasljednika naslovljenog »Beyond The Realms of Euphoria«.
Potonji je za nijansu manje ambiciozan od »Battle Scars«, no i dalje predstavlja jedan od vrhunaca njihove dosadašnje diskografije, jer se na njemu nalazi cijeli niz impresivnih kompozicija zbog kojih će od radosti ‘zaigrati’ srce svih vjernih sljedbenika. Treba spomenuti da su Galahad, za razliku od poznatijih neoprogresivaca iz osamdesetih, svoj studijski put započeli tek početkom devedesetih i njihovi počeci nisu bili baš briljantni, kao što je to uglavnom bilo karakteristično za njihove razvikanije ‘bratiće’. Tek od »Empires Never Last« nadalje, kad su prozračili svoj stil i u njega počeli unositi inovativne elemente prog metala i elektronike, čime su si u tren oka osigurali veću zvučnu prepoznatljivost, počeli su ih cijeniti i izvan neo prog krugova. U tom je razdoblju klavijaturist Dean Baker, glavni zagovornik elektroničnijeg usmjerenja, postao jedan od ključnih faktora novog zvučnog identiteta.
»Beyond The Realms of Euphoria« je stilski u mnogočemu blizak buntovnički raspoloženom »Battle Scars« i također je konceptualan album, iako u tekstovima donosi priličnu jednostavniju filozofiju ‘poslušaj svoje srce i sve će biti dobro’, što će se nekima naravno učiniti poprilično naivnim i pošteno izlizanim. Možda je i zbog toga u ambijentalnom smislu primjetno manje mračan, što se osjeti već na uvodnoj kompoziciji, instrumentalu »Salvation I – Overture«, koji sadrži sakralno začinjene zborske harmonije i trance teksture s cyberpunk prizvukom. Potonjih je taman koliko treba, a s vremenom ustupaju mjesto profinjenijim simfonijskim pasažama, dok se naelektriziranih gitarskih dionica ne bi sramio nijedan progmetalski bend.
Na »Salvation II – Judgment Day« upada karakterističan, karizmatičan vokal Stuarta Nicholsona, jedinog člana Galahada koji grupi ostaje neprekidno vjeran od 1985., dakle od samih početaka, jer je i gitarist Roy Keyworth 1998. imao kratku ‘pauzu’. To je poručno izuzetno snažna kompozicija u kojoj Nicholsonova pjevačka teatralnost usred melodramatičnog ugođaja dolazi do punog izražaja. Više nego desetominutni mračni ep »Guardian Angel« udarno je tempiran komad u kojem usred raznih trance motiva dominiraju razjarene gitarske dionice i borbeno raspoloženi bubnjarski prelomi. Takav naelektriziran ugođaj vlada i nakon nastupa suptilne sekcije s hipnotičkim harmonijama i melodičnog refrena pod Stuartovom uvijek karizmatičnom pjevačkom palicom.
Kompaktnije postavljeni »Secret Kingdoms…« otvara se obilno distorziranom električnom gitarom, nakon čega zavlada potpuna progmetalska kataklizma s povremenim, pakleno obojenim solističkim varijacijama, dok se Stuart još jednom pretvara u teatralnog pripovjedača dramatičnih priča, pri čemu je posebno učinkovit kad dođe do melodičnog refrena. »Beyond The Realms of Euphoria« doduše nema tako ukusno strukturiranu i nezaboravnu skladbu kakva je »Seize The Day«, koja je kasnije izašla i kao EP, ali ipak sadrži nekoliko dobrih približavanja kad treba pokazati melodičnu profinjenost. »…And Secret Worlds«, koji je stilski nešto bliži ranijem Galahadovu stvaralačkom opusu, otvara se dramatičnim klavirskim aranžmanima i tajanstvenim vokalnim harmonijama, nakon čega uz pomoć razjarenih gitarskih dionica zavlada autentičan viktorijanski ambijentalni motiv, koji će se svidjeti i ljubiteljima ostalih (poznatijih) mračnijih neo prog skupina kao što su Arena i IQ.
»All In The Name of Progress«, koji se otvara sakralnim zvukom orgulja, nakon čega neko vrijeme zavladaju trance teksture, najmračnija je kompozicija na albumu, što je uostalom vidljivo već iz njezina naslova i društvenokritičnog teksta. Ipak, usred mračnih pasaža i divljih vremenskih preokreta oblikuje se uzdižući refren, dok si Baker na sintisajzeru priušti i specifičan neoprog solo s retro prizvukom. »Guardian Angel – Reprise«, tipična neoprog drama, donosi klavirsku obnovu glavnog motiva »Guardian Angel« i operetne vokalne harmonije u pozadini koje povremeno doista podsjete na nebeski zbor anđela. Te ‘nebeske’ vokalne harmonije prisutne su i pri obnovi glavnog refrena, koji sadrži moćan simfonijski aranžman.
Na kraju albuma, kao nostalgičan završetak, nalazi se iznova odsvirana verzija Galahad klasika »Richeliu’s Prayer«, koji je izvorno izašao na njihovu prvijencu »Nothing Is Written« (1991.) i u mnogočemu predstavlja nadogradnju originala. Stilski se ovaj odlični ep, koji u novom produkcijskom ruhu Karla Grooma (Threshold) zvuči još eksplozivnije i dramatičnije, naravno poprilično razlikuje od prethodnih skladbi s »Beyond The Realms of Euphoria«, jer su Galahad u vrijeme njegova nastanka još dosta više podsjećali na Marillion iz Fishove ere nego danas, kad su potpuno samosvojan bend.
Galahad su s »Beyond The Realms of Euphoria«, još jednim neoprog trijumfom, nadopunili sjajnost njegova prethodnika »Battle Scars« te tako u jednoj godini nanizali čak dva odlična studijska ostvarenja, što je u današnje vrijeme svakako rijetko viđen i čuven uspjeh. »Beyond The Realms of Euphoria« je dakle još jedan od suvremenih neoprogrockerskih dragulja, koji će usrećiti sve vjerne pristaše ove kultne postave. Galahad albumi su na trgovačkim policama (još uvijek) prava rijetkost i najlakše su dostupni upravo na web stranici benda, koji je već dugo zapisan vlastitoj izdavačkoj kući Avalon Records. Njihov novi studijski album trebao bi izaći u jesen 2015., a većina sljedbenika naravno očekuje još jednu poslasticu na razini oba studijska prethodnika.
Postava
Stuart Nicholson – vokal
Roy Keyworth – gitara
Spencer Luckman – bubnjevi
Neil Pepper – bas gitara
Dean Baker – klavijature
Produkcija
Karl Groom
Popis skladbi
1. Salvation I – Overture
2. Salvation II – Judgement Day
3. Guardian Angel
4. Secret Kingdoms…
5. ..And Secret Worlds
6. All In The Name Of Progress
7. Guardian Angel – Reprise
8. Richelieu’s Prayer 2012
