Of Ghost and Gods

Autor: Primož Novak

Izvođač: Kataklysm
Izdavač: Nuclear Blast
Izlazak: year_month
Trajanje: 45:56
Ocjena: 3.2/5

Obožavatelji kanadskog sastava Kataklysm mogu biti samo sretni kad ih svake dvije godine iznenadi novi album. Kataklysm su naime u zadnjih 20 godina snimili čak 12 albuma i tu djeluju doista nezaustavljivo. Fanovi koji bend prate još od devedesetih vjerojatno ipak nisu previše oduševljeni trenutnim albumima. Bend je naime već odavno napustio pravi death metal, koji je isticao drukčijost kanadske scene. Kataklysm su postali komercijalniji; ima više melodičnosti, istaknutih refrena i nebrojenih sing-a-long dijelova. Kataklysm zahvaljujući tome i punije dvorane i jednostavno uživaju u svojoj slavi.

S Of Ghost and Gods očekivao se ponovno najbolji album. Ovaj put zaista. Bez zafrkancije. Bend je naime najavio da su sve skladbe jednako dobre, pa je zato za svaku skladbu snimio videospot. Dakle, prema najavama možemo očekivati novi Master of Puppets ili Reign in Blood.

No nažalost, istina je poprilično drukčija. Već s prvom skladbom Breaching the Asylum dobivamo otrcani melodični uvod i klišejski strofni riff koji bi vjerojatno upotrijebili jedino još Amon Amarth. U The Black Sheep događa se slična priča, samo što bend ubaci i kratak breakdown, čime Kataklysm gube još više na originalnosti. Teško da bi mogli zvučati više američki. Stvari se do kraja albuma doduše malo poprave, ali nekog većeg preokreta nema. Osim melodičnosti, bend ga malo i zagrooova, što samim skladbama daje malo više dinamike. Poneka se skladba može pohvaliti i death metalskijim štihom. U Marching Through Graveyards i Hate Spirit potvrđuje se da je gitarist Jean-François Dagenais još sposoban napisati death metal riff. Tome je vjerojatno pridonio i bubnjar Olivier Beaudoin, koji se već na prethodnom albumu Waiting for the End to Come pokazao kao odlična zamjena za oslabljenog Maxa Duhamela, koji nije znao držati tempo. No katkad se čini da je bubnjar najzanimljiviji član Kataklysm, kad se čuje njegov smisao za brzinu i groove.

Još jedna poprilično slaba točka postali su tekstovi. Vokalist Maurizio Iacono nedvojbeno je razumljiv, ali njegovi emotivni tekstovi sve su prije nego originalni, takvi su tekstovi naime tipični za metalcore bendove. Katkad je već neobično da nisu prisutni i pjevni vokali.

Završetak sa skladbom The World Is A Dying Insect djeluje obećavajuće. Kataklysm su oduvijek znali napraviti skladbe melankoličnije naravi. Ovaj put treba im priznati da im je uspjelo s zanimljivom strukturom i sjetnim melodijama. Nažalost, dobar završetak ne opravdava preostale skladbe, koje su pune klišeja, generičnosti i predvidljivosti. Kataklysm doduše imaju dobar recept za privlačenje publike, ali s pretjeranim naglašavanjem jedne melodije njihova se inovativnost jednostavno razblaži.

Puno govori i sama zvučna slika. Kataklysm na zadnjim albumima surađuju s priznatim producentima koji su radili na mnogim današnjim važnim albumima. Za zvučno savršenstvo ovaj je put pobrinuo Andy Sneap, za kojeg bend prije nekoliko godina jednostavno nije imao dovoljno novca da bi si ga mogao priuštiti.

»Štancanje« albuma rijetko se dobro isplati. Kod Kataklysm se to više nego očito osjeti u nedostatku pravih ideja i pretjeranom slijeđenju trendova. Kataklysm se vjerojatno neće tek tako zaustaviti i pristupiti pisanju skladbi promišljenije. Trenutno uživaju najveću popularnost u svojoj karijeri, što mogu zadržati i prosječnim albumima.

Postava

Maurizio Iacono – vokal

J-F Deganais – gitara

Stephane Barbe – bas

Oliver Beaudoin – bubnjevi

Produkcija

J-F Deganais, Andy Sneap, Mark Lewis (vokal)

Popis skladbi