Spiral of Fear
Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Poverty's No Crime
Izdavač: Metalville Records
Izdanje: 2016
Trajanje: 56:59
Ocjena: 3.5/5
Devet godina čekanja! Devet dugih godina. Njemački progresivno metalski odličnjaci Poverty’s No Crime danas su poznati samo pravim ljubiteljima svega što odiše progresivnim metalom i/ili progresivnim rockom. S obzirom na njihovu dužu kreativnu stanku, pitanje je i tko ih se (u Sloveniji) uopće još sjeća?
Kako god. »Spiral of Fear« do danas je najzreliji i kompozicijski najdefiniraniji, ako ne i savršen album sastava. Jednostavno zato što je nastajao u vrlo dugom razdoblju. Samo snimanje trajalo je gotovo dvije godine. Bend na svojem albumu zadržava prepoznatljivo melankoličan stav, osobito zahvaljujući vokalnim specifičnostima vokalista i gitarista sastava Volkera Walsemanna, koji nikad nije važio za primjer tehničke briljantnosti, ali njegova boja glasa i pristup vrijede kao jedan od važnih zaštitnih znakova prepoznatljivosti sastava.
Poverty’s No Crime oduvijek su važili za sastav koji je u skladu s urođenom intuicijom spretno hodao suptilnom središnjom crtom između aranžerske kompleksnosti i glazbene zaraznosti, njegujući pritom svoj prepoznatljivi zvuk. Ni ovaj put nije mnogo drukčije. Kompaktne riffovske forme, nad kojima se pne melodična slušljivost, ili zaraznost, dominiraju ili nadvladavaju složene dijelove odnosno pasaže u svakoj točki albuma. Čak i kad se sastav razigra i razmahne u duljim instrumentalnim pasažama, nikad ne zaluta u »bolesno« ropstvo moru školski odsviranih notnih nizova i posljedičnom rastakanju motiva odnosno struktura kompozicija. To Poverty’s No Crime ne poznaju. Zato album »Spiral of Fear« cijelo vrijeme ostaje vrlo pristupačan za slušanje, kako zahtjevnim glazbenim ušima, tako i onima koji se zadovoljavaju »jednostavnošću«.
Zvuk novog albuma tek je nešto mekši u odnosu na prethodna djela sastava, što ljubiteljima nabrušenih gitara neće biti previše po guštu. Zbog same strukture kompozicija i naravno umjetničkog sazrijevanja. Bez skladbe »Ballad of ’91«, koja dodatno omekšava album i posljedično produljuje album, svi bi bez ikakvih moždanih oštećenja preživjeli. Materijal albuma »Spiral of Fear« samodejno »ulazi« u uho, iako posjeduje poluge progmetalskog komponiranja. Zato se u uho useda relativno brzo. Nakon dvije do tri rotacije u CD playeru. To je inače opaska koju smo imali već i na prethodnim albumima Poverty’s No Crime, s tom razlikom što na novom nema ni jedne skladbe koja bi bila zapamtljiva do mjere radijski prihvatljive prijaznosti. Iako je sastav pronašao svoju stilsku i zvučnu nišu u koju mu nitko ne može ni blizu, i na novom je albumu moguće tražiti stilske i zvučne paralele kako s američkim sastavima (Fates Warning, Dream Theater), tako i s europskim (Vanden Plas).
Kao što govori poznati Prešernov stih: »Sem dolgo upal in se bal, slovo sem upu, strahu dal; srce je prazno, srečno ni, nazaj si up in strah želi.«, Poverty’s No Crime bili su u porukama ovog albuma sličnih misli. Glazba je naime poluga koja ti pomaže barem privremeno pobjeći od strahova i nada kojima se u stvarnom životu »mučimo«. Barem privremeno. Neka strah ipak zauvijek nestane, makar nada ostaje vječna. Recimo da je tako nekako razmišljao i sastav.
Poverty’s No Crime – The Longest Day:
Postava
Volker Walsemann – vokal, gitara
Marco Ahrens – gitara
Jörg Springub – klavijature
Heiko Spaarmann – bas gitara
Andreas Tegeler – bubnjevi
Produkcija
Poverty’s No Crime & Simone Mularoni
Popis skladbi
1. The Longest Day
2. Spiral Of Fear
3. Fatamorgana
4. A Serious Dream
5. The Fifth Element
6. The Ballad Of ’91
7. Dying Hopes
8. Wounded