Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Helstar
Izdavač: Ellefson Music Productions
Izlazak: 2016
Trajanje: 57:23
Ocjena: 4/5
Helstar, neuništivi veterani američkog old school speed/thrash metala iz Houstona (Texas), vraćaju se s novim studijskim albumom »Vampiro«. Poznavateljima grupe naziv albuma zvuči nevjerojatno poznato. Naime, 1989. Helstar su izdali svoj četvrti studijski album pod naslovom »Nosferatu«, koji u njihovoj karijeri sve do danas ostaje najambicioznije, ali i najcjenjenije studijsko djelo.
Helstar su s posljednja tri studijska albuma “The King of Hell” (2008), »Glory of Chaos« (2010) i »This Wicked Nest« (2014) potvrdili, s obzirom na godine prkošenja vremenu, izniman kreativni polet i umjetničku zrelost, pa su očito osjetili da je vrijeme za nekakav drugi dio priče o transilvanskom grofu Vladu II. i njegovim krvoločnim, bezvrijednim djelima. S obzirom na to što nas uči povijest, odluke grupa da svom (klasičnom) albumu, po kojem su stekle svjetski glas te status velike cijenjenosti i prepoznatljivosti, (godinama kasnije) dodaju još i njegov »drugi dio«, odnosno nastavak, uglavnom su dvosjekle. Zapravo prije loši, ako ne i nepotrebni potezi nego bilo što drugo. No u slučaju albuma »Vampiro« to nikako ne možemo reći.
»Vampiro« zadržava stvaralački naboj grupe i u zrelim godinama djelovanja te je novo izvrsno studijsko postignuće žilavih teksaških metalaca! Što to znači? Sažmi i sumiraj spoznaje stečene slušanjem prethodna tri studijska albuma i odgovori se nameću kao na dlanu.
Prvo i osnovno, tu je vokal Jamesa Rivere! Nevjerojatno je dobro očuvan i u zrelim godinama. Čovjek vrišti i zavija s ekstremnom eksplozivnošću koja kroz godine njegova prkošenja ostaje posve nesmanjena. Autoritativan i (uglavnom) čist melodični vokalni stav, koji dominira nad gitarskim frazama, često je, osobito u refrenskim napjevima, podložen dodatnim vokalnim linijama (i s tri ili više) te je tako iznova veličanstveno harmoniziran. Helstar u novije vrijeme koriste i više brutaliziranih vokalnih ekscesa (naglašena hripava vokalna grlenost), čime nadograđuju inače zlokobni i agresivni stav novog paklenog studijskog izdanja. Rivera ostaje oduševljen likom Ronnieja Jamesa Dija, kao i Roba Halforda, a to mu je naprosto stalnica. Varijabilna vokalna poza, odnosno vokalni pristup Jamesa Rivere, pak u svakoj sekundi ovog uratka djeluje nadasve predano, srčano i proživljeno.
Bez obzira na to što je Rob Trevino, koji je dugo godina s Barraganom činio takoreći nerazdvojan i vječan, ako ne i idealan gitarski dvojac klasičnih Helstar, najavio odlazak iz grupe te ga je na toj poziciji zamijenio mnogo mlađi, ali krajnje obećavajući i ambiciozan gitarski virtuoz Andrew Atwood, koji je k Helstar stigao iz manje poznate grupe The Scourge, rad obiju gitara i dalje ostaje posve »nepogođen«. Atwood je tako u punoj mjeri nadomjestio baš sve dijelove slagalice koje je u Helstar nekoć donosio Trevino. Uz Riveru se tako na novom albumu u ulogu glavnog skladatelja postavlja Larry Barragan, a Atwood profinjeno slijedi već poznatu retoriku Barraganove gitarske igre, to jest retoriku gitarske igre Helstar. Izravno rečeno. Zamjena Trevina Atwoodom Helstar se uopće ne primjećuje. Izvanredni rifovi koji su često dinamično »pretrgani« rušilačkom i paklenom brzinom, dodatak agresije i dašak zlokobnog, što ide skupa s pričama o najvećem transilvanskom zombiju i dvonožnom krvopiji kojem je posvećena poezija albuma. Štoviše. Rad gitara čak dobiva na nadahnutosti, što se osjeća osobito u naglašenim gitarskim duelima koje si gitaristi ravnopravno dodaju kroz cijeli ovaj uradak. Srednji instrumentalni dijelovi dodatno su zabiberenii duhovitošću gitarskih solaža, nabrušenosti i izvedbenog dinamita, pa novajliji Atwoodu i iskusnom Barraganu ne ponestaje ideja tek tako.
Novi niz skladbi u izboru vodećih motiva i razvoju kompozicija zadržava poželjnu idejnu raznolikost. Tako Helstar postižu ukusan dinamični učinak razvoja ovog albuma, jer to posljedično uvjetuju i mnogobrojna raspoloženjska stanja koja iskusni kvintet iznova majstorski oživljava na albumu. Atmosfera je, očekivano, mračna, napeta, zlobna, čak shizofrena. Teatar prave horor-priče, dakle! Drama nad dramama. Bez imalo sluha za romantiku. Svakako su zamjetni i ukrasi baroknog klasicizma, što evocira osjećaje pravog filmskog scenarija (naravno, po metalskoj recepturi Helstar).
»Vampiro« u razvoju melodije djeluje starovjeretno američki metalski. Prije će otrovni riffovi skrenuti u strukturi prema poltonskim rješenjima nego da daju osjećaj muzikalne »komedije«. Autentičnije od ovoga ne ide. Kad ubaciš ovaj album u player, odmah uspostaviš vezu s elementarnošću te metalske grane koju su prve grupe, predvođene Helstarima, stvarale s onu stranu Atlantika još u prvoj polovici osamdesetih. Zrelost, iskustvo i iznad svega suzdržana zagriženost te kreativni fokus, uz novi niz izrazito kvalitetnih kompozicija, kruni i izvrsna produkcija dobrog starog Billa Metoyera. Novi Helstar album zato je nevjerojatno oštar i nazubljen te daje osjećaj najtvrđeg albuma Helstar karijere.
Album ima samo jednu manu. Barem petnaest minuta je predug. Unatoč tome, ne treba zanemariti razveseljavajuću činjenicu da se (nepristojno rečeno) “Nosferatu” nakon 27 godina, dakle, rodio iznova!
Helstar – Black Cathedral:
Postava
James Rivera – vokal
Larry Barragan – gitara
Andrew Atwood – gitara
Garrick Smith bas gitara
Mikey Lewis – bubnjevi
Produkcija
Bill Metoyer
Popis skladbi
- Awaken Into Darkness
- Blood Lust
- To Dust You Will Become
- Off With His Head
- From the Pulpit to the Pit
- To Their Death Beds They Fell
- Malediction
- Repent in Fire
- Abolish the Sun
- Black Cathedral
- Dreamless Sleep
