Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Denner / Shermann
Izdavačka kuća: Metal Blade Records
Izlazak: 2016
Trajanje: 41:17
Ocjena: 3.5/5
Michael Denner i Hank Shermann imena su usko povezana s legendarnim i nažalost pokopanim danskim metal ikonama Mercyful Fate, koji su usput budući da su 1999. otvorili koncert na tada još aktivnoj Plečnikovoj »ruševini« u Ljubljani, pred nikim drugim nego Metallicom. Već su Hetfield i ekipa otvoreno priznavali zasluge sastava Mercyful Fate za sam glazbeni razvoj Metallice u njezinim počecima te su prema Mercyful Fate gajili i neku vrstu strahopoštovanja. E, Mercyful Fate više nema, ali su ostali rifovi. U glavama dvojice bivših članova te postave, koji su udružili snage u projektu i odlučili ih oživjeti.
Već nakon EP-a »Devil’s Thomb« (2014), koji je najavljivao novi napad Dennera i Shermanna na metalsku scenu, moglo se naslutiti da se u pozadini kuhaju dobre stvari. Prvijenac »Masters of Evil« tako je album koji je prerano najavljivao da će biti usporediv s ostvarenjima Mercyful Fate. Usput, na to aludira već sam omot, koji podsjeća na omot kultnog klasika Mercyful Fate »Don’t Break the Oath«, što i ne čudi jer je omot za »Masters of Evil« izradio isti autor. Dakle, Thomas Holm.
Ono što nudi album »Masters of Evil« svojevrsna je usputna šetnja diskografskim opusom Mercyful Fate. Osim skladbe poput The Wolf Feeds the Night, koja ne samo po strukturi fraza nego i zbog vokalnog pristupa pjevača Seana Pecka (Cage) djeluje »Ozzyjevski«, ostatak materijala mješavina je klasičnih Mercyful Fate iz razdoblja djelovanja u osamdesetima (Son of Satan, otvaračka Angel’s Blood) te kasnijeg razdoblja (devedesete), na što upućuju vodeći rifovi skladbi Pentagram and the Cross i Servants of Dagon. S druge strane, treba uzeti u obzir funkcioniranje Peckova vokala, koji svojim pristupom mjestimice evocira atmosferu karakterističnu za ostvarenja američkog speed metala (Escape From Hell) te posljedično povezanost s likom i djelom njegova prethodnog sastava Cage.
Dakle. Pred nama je tonaža izvrsnih gitarskih rifova koje znaju oživjeti iskusni majstori metalskog zanata, što vrijedi i za implementiranje mnogobrojnih melodijskih ukrasa u dionicama, da ne govorim o smrtonosnoj začini solističkih ekscesa koje na album donose oba »vražja« gitarista. Sean Peck kraljuje neprestanim mijenjanjem vodećih vokalnih melodija. U tom je pogledu njegov vokal snažan i autoritativan u svakoj dionici. Prijenos njegove vokalne uzavrelosti u razvoju snage konstantan je i razvija se kroz sjaj neprestano briljantne egzekucije.
Raspoloženje? Poguban. Album je prilično mračan, sumoran, na trenutke zloslutan i strašan, no do zasićenja atmosferama vječnog prokletstva i okultnog prinošenja krvi, jezivog psihomazohizma i uopće samog teatra kakav bi pristajao scenariju horora ukrašenih izljevima vječne ženske histerije, još dosta nedostaje. U tome su vječno bogohulni Mercyful Fate s Kingom Diamondom naprosto bili jedinstveni majstori, zato je »srkanje magije« na koje ste se možda »navukli« konzumirajući Mercyful Fate ovaj put misija nemoguće. Možda već samo zbog činjenice da su Mercyful Fate bili čvrsta i koherentna skupina petorice danskih glazbenika jasnog artističkog fokusa, dok je ovaj projekt dakako (u rastu i razvoju) svojevrsni derivat te skupine, koji u najboljem slučaju može samo više ili manje posrećeno podsjećati na dobra stara vremena Mercyful Fate. Posljednje ostvarenje, mini suita The Baroness, koju posebno jezgrovito karakteriziraju nagle promjene vremenskih ključeva i vodećih motiva, predstavlja svojevrstan skladateljski vrhunac albuma.
Smeta i pomalo nespretna produkcija, što se odnosi prije svega na miks bubnjeva u zvučnoj slici, koji djeluju tanko i kutijasto te posljedično »bez pravih veza« s ostalim gradivnim elementima zvučne slike. U suvremenim spoznajama produkcije metal glazbe dakle, blago rečeno zastarjelo. Šteta što u tome nema većeg zvučnog iskupa, jer funkciju bubnjanja obavlja nitko drugi nego cijenjeni Snowy Shaw (ex-King Diamond, ex-Mercyful Fate).
Kako god, album »Masters of Evil« vrlo uspješno otkriva uvide u to iz koje škole metala dolaze Shermann i Denner. I kao što rekoh. Glavnina rifova, ako ne i svi, u nekoj drugoj priči lako je poveziva s jedinstvenim izražajnim karizmom Mercyful Fate. Znaš što? Možda King Diamond ipak još kad promijeni mišljenje i ponovno okupi Mercyful Fate. Denner i Shermann u međuvremenu već se dobrano zagrijavaju i brusе prste!
Denner / Shermann – Angel’s Blood:
https://www.youtube.com/watch?v=bHoZbbxXMo8
Postava
Michael Denner – gitara
Hank Shermann – gitara
Sean Peck – vokal
Snowy Shaw – bubnjevi
Marc Grabowski – bas-gitara
Produkcija
Michael Denner & Shermann
Popis skladbi
01. Angel’s Blood
02. Son of Satan
03. The Wolf Feeds At Night
04. Pentagram And The Cross
05. Masters Of Evil
06. Servants Of Dagon
07. Escape From Hell
08. The Baroness
