Izvođač: Biffy Clyro
Izdavač: Warner Bros. Records
Izdanje: 2016
Trajanje: 38:57
Ocjena: 3/5
Teško je povjerovati da se u današnje vrijeme, kad se podgrijava hrpa glazbene juhe i kad nam vladaju bendovi starog kova poput: ACDC, Aerosmith, Guns’ n’ Roses i sličnih; na sam vrh može popeti relativno mlad bend iz Irske po imenu Biffy Clyro. Skupina je na sebe skrenula pozornost već albumima kao što su Opposite, Only Revolution i Puzzle. Sva tri bila su uvrštena vrlo visoko na britanskoj ljestvici albuma. Nakon dvogodišnje stanke od zadnjeg Opposite, dečki su ponovno zakoračili u studio i snimili “Ellipsis”. Sad više nema sumnje da su jedan od najvrućih bendova na planetu. “Ellipsis” je album koji je odmah skočio na vrh britanske ljestvice. Dečki se mogu pohvaliti i time da će 2017. stati na pozornicu kao jedni od glavnih zvijezda festivala Download.
Riječ je o ne pretjerano dugom albumu jer traje samo dobrih 40 minuta, što je na neki način logično, budući da je prethodnik izdan na čak dva CD-a i trajao je 77 minuta i 45 sekundi. Naslovnica na bijeloj podlozi prikazuje akt sva tri člana benda, što je nedvojbeno dobar potez za privlačenje pozornosti ženske publike.
Počinje se s prvim singlom, koji je svijetu predstavljen prije izlaska pločice, naslova The Wolfs Of Winter. Slušatelj odmah dobiva dozu moćnog zvuka kojeg je bend sposoban proizvesti. Zvuk je vrhunski obrađen, šokantan i jednostavno savršen. Već malo previše savršen. U svoj svojoj kompleksnosti komad je vrlo slušljiv. Dobivamo osjećaj kao da će bend sve reći već tu. Sastavlja ga puno različitih osjećaja i riffova. Poruka samog teksta ove skladbe djeluje pomalo »privučeno za kosu«, jer smo u prošlosti dobivali puno bolju metaforiku Simona Neila. Nakon komada dolazi melodija koja lijepo teče. U sljedećoj Friends And Enemie se »tekstopisac« malo bolje snalazi, ali još uvijek ne uvjerava posve. Ipak se prikradaju prvi osjećaji da bi novi album mogao biti više usmjeren prema popu. Komad ima relativno dosadnu podlogu, ali zvuk još uvijek uvjerava.
Sljedeći je Animal Style. Vjerojatno najbolji komad albuma, koji prikazuje Biffy u pravom svjetlu i čovjek polako dobiva nadu za slušanje ostatka. Sirovost Fender Stratocaster gitara dobro povezuju s temom nestašnih dečki. Moglo bi se reći da se zvuk i slika potpuno poklapaju. Jedan od boljih komada zadnjih godina. Slijedi neočekivana postaja. To je Re-arrange. Dame i gospodo, ovo je vjerojatno najbolji primjer kako napraviti doista izvrstan komad uz minimalizam. Iako je tekst direktan, ništa ne smeta. Hipnotično zaboravimo sve što smo do sada slušali. Komad zaslužuje sve moguće zvjezdice jer je prava mjera svega i vjerujem da će se cure složiti sa mnom. Album djeluje kao da će iz komada u komad biti sve bolji, ali s Herex i Medicine sve se mijenja. Napola balade, napola ne. Doduše, neki dijelovi komada nagovještavaju da bi se stvar možda još mogla otvoriti, ali nažalost ne dolazimo do zadovoljenja. Čeka nas ponovni pokušaj udarnijeg zvuka s On a Bang, koji jednostavno nije dovoljno dobar da bi popravio okus prethodnika. Možda i zbog pomalo nesretnog riječanja. Dobivamo osjećaj da je album pisan pomalo na silu, jer je osjećaj o slaboj metaforici stalno prisutan. Stvari se samo još pogoršavaju s komadom Small Wishes. S njim nema ništa loše. Odličan je komad za možda The Proclaimers, ali ne za bend takvog kova kao što su Biffy Fuckin’ Clyro. Počinje kao božićni komad, ali je nažalost »zvončkanje« upotrijebljeno s nekom drugom namjerom.
Sad doista jedva čekamo da albuma bude gotovo i tu je Howl. Po mom skromnom mišljenju jedan od četiriju komada vrijednih slušanja i doista vrhunske kvalitete u svakom pogledu. Čovjek se pita kako sve ostalo može ispasti tako loše? Je li Simon doista uložio svu energiju u šaćicu komada na albumu, a ostale ostavio na cjedilu? Howl ima odličan tekst, svjež zvuk i domišljate vokalne linije. Pogotovo prateće vokalne linije. Bravo dečki!
Slijedi još zasanjani People, kojeg slušatelj nema ni volje stavljati na slušanje. Don’t Won’t Can’t je pak još jedna od zadnjih nada albuma. Srednje dobar komad koji ima melodiju što ti uđe pod kožu, ali nažalost nikako ne uvjerava svojom gradnjom.
Slijedi još malo eksperimentiranja u In The Name Of Wee Man. Solidno! Mnogi će reći da je i ovaj vrijedan slušanja, ali mene kao slušatelja previše zbunjuje. Refren dobro zapelje i podigne kocine. Građa djeluje čudno, a u njoj se prepliće puno osjećaja kao i u prvom komadu The Wolfs Of Winter. Tada to nije smetalo. Možda nam je samo ostao loš okus od cijelog albuma.
Biffy Clyro – Wolves of Winter (uradni video):
Postava
Simon Neil – vokal, gitara
James Johnston – bas gitara, prateći vokal
Ben Johnston – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
Produkcija
Biffy Clyro & Rich Costey
Popis skladbi
1. Wolves of Winter
2. Friends and Enemies
3. Animal Style
4. Re-Arrange
5. Herex
6. Medicine
7. Flammable
8. On a Bang
9. Small Wishes
10. Howl
11. People
