Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Moonlight Sky
Izdavač: Celinka
Izdanje: 2016
Trajanje: 57:44
Ocjena: 4.5/5
Slovenski prog/jazz rock fusion majstori Moonlight Sky, koji već nekoliko godina djeluju samo još u instrumentalnoj izvedbi, nakon trećeg studijskog albuma, »Changing Parameters« (2012.), kojeg su snimili kao trio, napravili su važnu zvučnu promjenu i u svoje redove pozvali četvrtog člana, izvrsnog klavijaturista Jana Severa. Uz njegovu pomoć preostala trojica Moonlight Sky virtuoza, odnosno gitarist Miha Petric, basist Janez Moder i bubnjar Žiga Kožar, na prekrasan su način obogatili svoj glazbeni kolaž, što se posebno osjeti na pojedinim aranžmanima, koji su sada puno šareniji i bogatiji, dok su nekim skladbama dodali i gostujući klarinet i saksofon u izvedbi Gorana Bojčevskog te Črta Remica.
»The Four« predstavlja bitan napredak u odnosu na prethodnika »Changing Parameteres«, jer smo neki kod Moonlight Sky pomalo zamjerali nedostatak simfonijskog pečata, koji je obilježio većinu njihovih ranijih ostvarenja, dok su na nekim skladbama uz jazz rock fusion sada počeli aktivno eksperimentirati i sa world glazbom i bluesom, što je također vrlo pohvalno i lijep dokaz da se bend ne opterećuje svojom zvučnom prošlošću. Na uvodnoj skladbi, temperamentnom fusion remek-djelu »Tour de Vir«, koje je plod stvaralaštva sva četiri člana i jedan je od vrhunaca ovog albuma, osjeća se važan utjecaj legendarnih fusion sastava poput The Mahavishnu Orchestra, Return to Forever te Leb i Sol.
Takvi su utjecaji na »The Four«, koji sadrži isključivo autorske skladbe, inače zamjetni još nekoliko puta. Modrove odebljale bas linije na »Tour de Vir« stalno su prisutne, dok Miha Petric brzoprstim pasažama na koje bi bili ponosni i John McLaughlin, i Vlatko Stefanovski, i Al Di Meola, odmah očito pokazuje zašto je jedan od najboljih gitarskih virtuoza koje imamo na domaćem terenu. Oba majstora svojih instrumenata uživaju u energičnoj podršci Severova klavira te Kožarovih dinamičnih bubnjarskih prijelaza, dok ritmički vrlo razigranu skladbu dodatno obogaćuju duhoviti puhački aranžmani.
»Šestka« je nešto mirnija, no još uvijek ritmički vrlo dinamična tvorevina, gdje Petricove gitarske pasaže ‘skreću’ u nešto bluesovskijem smjeru, dok šarolike bas linije i inteligentni bubnjarski prijelazi lijepo podupiru suptilne klavijaturističke aranžmane. Usput se nađe i nešto prostora za zabavno jazzfusionističko improviziranje, kojem usred ovakvih spontano obojenih instrumentalnih tvorevina gotovo da ne smije biti ni traga manjka. »Makedonska«, kao što javlja već njezino ime, predstavlja postupni trijumf balkanski začinjenih ritmova i ‘južnjačkog’ ambijenta. Nakon Severova ‘mirnog’ uvodnog klavirskog nastupa, koji je za nijansu predug, dalje postupno zavlada balkanski/makedonski melos s vrhuncem u izvanrednom Petricevu gitarskom solu, što ujedno znači da je riječ o još jednom vrlo zanimljivom stilskom osvježenju za koje bend zaslužuje sve čestitke.
Malo balkanskog ritmičkog temperamenta moguće je osjetiti i na razigranoj, jazzfusionističkoj poslastici »Microcosm«, gdje virtuozne vrline sva četiri glazbenika ponovno dolaze do punog izražaja, iako se ovaj put dramatičnim gitarskim improviziranjem najviše ističe Petric, koji je ujedno i autor skladbe. Utjecaj južnoeuropskih etno elemenata prisutan je i na »Nearest to Inexpressible«, koja sadrži nagli prijelaz u improvizacijski usmjerenu sekciju, što toj složenoj kompoziciji s izvanrednim klavirskim solom daje i blagi avangardni pečat. Na »Alegria« bend skreće u nešto „tradicionalnije“ jazz fusion vode, dok usred nabrijanih gitarskih pasaža i domišljato tempiranih bubnjarskih prijelaza do posebnog izražaja dolazi i suptilno klavirsko solo. »Taino« predstavlja trijumf bluesovski začinjenih gitarskih pasaža uz podršku moćnih bas linija, dok Severove razgranate klavijaturističke pustolovine ponovno ne kriju utjecaj legendarnog poglavara Return to Forever, Chicka Coree. Ni ovaj put ne nedostaje Petricovo ‘supersonično’ gitarsko solo uz koje će ponovno zaigrati srce svim ljubiteljima gitarskih heroja, dok u završnom dijelu skladbe zavlada gotovo karipski/latino melos. Završni »But I Like the Blues« ambijentalno je vrlo ugodno, ‘mirno’ usmjereno ostvarenje, gdje Petric na gitari tka dirljive, bluesy pasaže, dok ga lijepo prate suptilni klavir i jazzovska ritmička podrška na bubnjevima.
»The Four« je album kakav smo mi, ljubitelji Moonlight Sky, zapravo priželjkivali još od izlaska njegova prethodnika, što znači da je kao cjelina više nego ispunio sva očekivanja te uz to poslužio i nekoliko vrlo ugodnih iznenađenja. Zvučna nadogradnja dolaskom Jana Severa svakako je donijela nekoliko doista oduševljavajućih rezultata, zbog čega je odluka da bend iz trija opet postane kvartet bila vrlo mudar potez, dok je za kvalitetnu produkciju pobrinuo priznati producent Matej Gobec. Konačni rezultat njihov je najzreliji proizvod do sada. Usporedba s prošla tri studijska ostvarenja doduše je prilično nezahvalna, jer Moonlight Sky na »The Four« opet zvuče potpuno drugačije nego primjerice prije četiri godine, naravno u pozitivnom smislu. Sve to vrlo je dobar predznak za budućnost grupe, koja ovaj put na većini skladbi kipi od žara i izvanrednog elana. Velika je sreća da u Sloveniji imamo barem šačicu srodnih sastava poput Moonlight Sky, koji spašavaju čast domaće progresivnorockovske, odnosno jazz rock fusion scene, pa je izlazak svakog novog albuma takvih eksperimentalnih entuzijasta vrlo važan događaj.
Postava
Miha Petric – gitara
Janez Moder – bas gitara
Jan Sever – klavijature
Žiga Kožar – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Goran Bojčevski – klarinet
Črt Remic – saksofon
Produkcija
Matej Gobec
Popis skladbi
1. Tour de Vir
2. Šestka
3. Makedonska
4. Microcosm
5. Nearest to Inexpressible
6. Alegria
7. Taino
8. But I Like the Blues
