Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Blind Guardian
Izdavač: Virgin Records
Izlazak: 1998
Trajanje: 65:31
Ocjena: 5/5
Suprotno popularnom uvjerenju koje vlada među metalskom bratijom, njemački power/prog metal prvaci Blind Guardian prije svojeg magnum opusa iz 1998., »Nightfall in Middle-Earth«, inspiriranog književnim remek-djelom ‘Silmarillion’, nisu stvorili puno skladbi temeljenih na djelima britanskog fantasy pisca J.R.R. Tolkiena. Sve njihove pjesme nastale prema Tolkienovim djelima prije izlaska »Nightfall in Middle-Earth« mogle bi se nabrojati na prste jedne ruke (»Majesty«, »Run For the Night«, »By the Gates of Moria«, »Gandalf’s Rebirth«, »Lord of the Rings« i »The Bard’s Song – The Hobbit«), jer su Blind Guardian poprilično inspiracije pronalazili i u djelima brojnih drugih pisaca poput Stephena Kinga, Franka Herberta i Michaela Moorcocka, da spomenemo samo neke. Svejedno, Blind Guardian su i danas najprepoznatljiviji upravo po ‘secirranju’ Tolkienove mitologije, što je doseglo vrhunac s »Nightfall in Middle-Earth«, albumom kojim su postigli svoj umjetnički klimaks.
Bio je to prvi album Blind Guardian na kojem je pjevač Hansi Kursch odložio bas gitaru i posvetio se isključivo pjevanju, dok je bas preuzeo gostujući glazbenik Oliver Holzwarth, koji je ubrzo postao njihov stalni suradnik. Kursch je nakon brojnih treninga svoj vokal doveo do zapanjujuće forme i upravo je njegova pjevačka izvedba ključna da se ambiciozni koncept tako uvjerljivo oživi kroz većinu skladbi. Oba gitarista, Andre Olbrich i Markus Siepen, pobrinula su se za nevjerojatno ukusne harmonije, munjevite gitarske pasaže i brojne akustične interludije, dok je sa simfonijskim aranžmanima pomogao gostujući klavijaturist Michael Schuren, kasnije i dugogodišnji koncertni suradnik. Često usijani bubnjarski prijelazi Thomasa Stauch bili su ključni da bend pri stvaranju dramatičnijih konceptualnih trenutaka nije izgubio ni mrvicu oštrine. Na nekim skladbama našli su se i gostujući orkestralni aranžmani koji su, među ostalim, uključivali flautu, što je zacementiralo postupnu evoluciju Blind Guardian iz speed metala i power metala u progresivni metal.
Koncept ‘pada noći’ u Srednjem svijetu prepoznat će svi koji su pročitali Tolkienovu ‘bibliju’ Srednjeg svijeta, ‘Silmarillion’. »Nightfall in Middle-Earth« usredotočuje se na priče o prvom mračnom lordu Melkoru, odnosno Morgothu, tvrdoglavom vilenjaku Feanoru i tragičnom hodočašću njegovog naroda na zapad, o draguljima silmarilima, skrivenom vilenjačkom gradu Gondolinu te ljubavnoj priči o smrtniku Berenu i vilenjačkoj princezi Luthien, koje su kronološki smještene u tzv. prvo doba Srednjeg svijeta. Pojedine skladbe međusobno su povezivale kraće instrumentalne uvertire i kraći dijalozi, koji su svi nakon reda bili kvalitetni, što ujedno znači da nisu sadržavali ‘švapski’ engleski kako se to rado događalo nekim srodnim njemačkim sastavima. Za izdašnu dozu Tolkienovske magije pobrinuo se odličan Marshallov omot, na kojem Luthien pleše pred Morgothom, Sauronom (u pozadini, sa štitom), Berenom (u promijenjenom, vučjem obličju) te armijom orkova i goblina.
Već uvodno otvaranje, »War of Wrath«, koje sadrži dijalog između budućeg ‘Gospodara prstenova’ Saurona, tada još poniznog, prestrašenog sluge, i njegovog arogantnog gospodara, prvog mračnog lorda Morgotha, koji žudi ukrasti silmarile vilenjaku Feanoru i ugasiti svu svjetlost u Srednjem svijetu, najmemorabilnije je u cjelokupnoj povijesti ovog sastava. Za njim je slijedio udarni evergreen »Into the Storm«, trenutna koncertna klasika u kojoj je Kursch priredio odličnu, potpuno teatralnu vokalnu dramu, pogotovo jer se doista potpuno uživio u ulogu mračnog lorda, dok su ga pratile udarne gitarske pasaže, divlji bubnjarski prijelazi i epske harmonije. »Lammoth«, u kojoj Melkor, uhvaćen u mreži divovske paukovice Ungoliath, rikom doziva u pomoć svoju vjernu armiju orkova i goblina, predstavljala je uvertiru u melankolični evergreen »Nightfall«. Potonja je bila još jedan epski evergreen s moćnim vokalnim harmonijama pod snažnim utjecajem legendarnih Queen, koje doista daju dojam kolektivnog žalovanja, dok je Kursch još jednom dokazao da se tada razvio u jednog od vodećih vokalnih majstora europske metal scene.
Epsko, gotovo filmsko ozračje, u kojem kroz glazbu i tekstove oživljavaju brojni slikoviti likovi iz Tolkienove književne klasike, na krajnje intenzivan se način stupnjuje kroz cijeli album. Trubadurska balada »The Minstrel« bila je uvod u dramatičnu epopeju »The Curse of Feanor«, koja kroz kombinaciju moćnih gitarskih harmonija, ubojitih bubnjarskih prijelaza i brutalno-epske vokalne izvedbe zorno dočarava Feanorov silni bijes prema mračnom lordu, tragediju njegovog naroda tijekom seobe u zapadni dio Srednjeg svijeta i prokletstvo koje je zahvatilo cijeli njegov rod. »Captured« sadrži Morgothovo arogantno ruganje zarobljenom Feanorovom sinu Maedhrosu i služi kao uvod u izrazito dinamičnu epopeju »Blood Tears«, koja je oduševila prije svega prelijepim vokalnim harmonijama, briljantnim gitarskim pasažama i divnim simfonijskim aranžmanima, koji u kombinaciji dobro dočaravaju patnju okovanog Maedhrosa.
Evergreen remek-djelo »Mirror Mirror«, epska priča o gradnji skrivenog vilenjačkog grada Gondolina pod vodstvom mudrog kralja Turgona, koje je izašlo i kao singl, zauvijek se upisalo među najveće klasike Blind Guardian. Veličanstvena i dramatična kombinacija epskih gitarskih harmonija i moćnih orkestralnih aranžmana, podloženih bubnjarskim stampedima, okrunjena je jednom od najboljih vokalnih izvedbi u Kurschevoj karijeri. »Face The Truth« bio je kratak uvod u eklektičnu poslasticu »Noldor (Dead Winter Reigns)«, u kojoj se otkriva okrutna sudbina noldorske grane vilenjaka, koja doživljava velike gubitke u snježnim prostranstvima. Kursch tu još jednom oduševljava svojim vokalnim kameleonstvom, dok se dramatično ozračje kroz epske vokalne harmonije neprestano stupnjuje.
»The Battle of Sudden Flame«, koja se dotiče opsade Morgothove tvrđave Angband, bila je uvertira u ultimativnu klasiku »Time Stands Still (At the Iron Hill)«, vjerojatno čak i epski vrhunac cijelog albuma, u kojoj se na bojnom polju sukobljavaju vilenjački kralj Fingolfin i višestruko ranjeni Morgoth, koji na kraju postaje pobjednik tog epskog okršaja. Klimaks tog remek-djela predstavlja susret vilenjačkog kralja i mračnog lorda, u kojem se Kursch, uz pratnju epskih višeglasja i moćnih multiharmonija, nevjerojatno uživljava u obje uloge.
»The Dark Elf«, posvećena mračnom vilenjaku Eolu, koji je Turgonovoj sestri zaplodio izdajicu Maeglina, glavnog krivca za pad Gondolina, kratka je uvertira u eklektičnu dramu »Thorn«, u kojoj se ozračje mijenja iz sekunde u sekundu. Tu se otkriva tragična sudbina kako izdajničkog vilenjaka Maeglina tako i smrtnika Turina Turambara, koji je bio zaveden da se oženi vlastitom sestrom, u tamu palih junaka, koje su zaveli mračni lord, odnosno njegov zmaj Glaurong, i posredno prouzročili njihov tragični kraj.
»The Eldar«, jedan od rijetkih baladnih trenutaka na albumu, kroz Kurschevo izvanredno pjevanje donosi oproštaj umirućeg, otrovanog vilenjačkog kralja Finroda Felaguda od svojeg prijatelja, smrtnika Berena. »Nom the Wise« bila je kratka Berenova tužaljka za pokojnim Felagundom. Do kraja usijani epski marš »When Sorrow Sang«, u kojem Beren pjeva o svojoj ljubavi prema Luthien i ujedno je svjestan svojih posljednjih trenutaka pred smrt u ždrijelu Morgothovog vuka Carcarotha, još je jedan od veličanstvenih vrhunaca ovog grandioznog konceptualnog albuma.
»Out On the Water« bila je kratka akustična balada, posvećena posljednjem prebivalištu Berena i Luthien. »The Steadfast« obilježava Morgothovo šepirenje pred zarobljenim Hurinom, koji mu usprkos mučenju nije htio otkriti tajnu o Gondolinu. Mračno remek-djelo »A Dark Passage«, koje sadrži Morgothovo likovanje i hvalisanje nakon što je prokleo cijeli Hurinov rod i porazio ujedinjene armije svojih najvećih neprijatelja, predstavljalo je epski klimaks »Nightfall in Middle-Earth«. Kursh se još jednom odlično uživio u ulogu arogantnog mračnog lorda, dok su epsku atmosferu do završnog marša usijavali slikoviti vremenski prijelazi, izvrsne gitarske harmonije i orkestralni umeci, koji su opet pobrinuli za izvanrednu atmosferu. Završetak »Final Chapter (Thus Ends…)« konačna je poruka o Morgothovom (privremenom) pobjedonosnom slavlju na račun izdaje, no ujedno sadrži i tračak nove nade za sve slobodne narode Srednjeg svijeta.
Na reizdanju albuma iz 2007. našla se akustično usmjerena balada »Harvest of Sorrow«, koja je u španjolskoj verziji 2002. izašla na sljedećem albumu »A Night at the Opera«, iako je konceptualno pripadala na »Nightfall in Middle-Earth«, jer govori o Turinovom oproštaju od svoje pokojne sestre Nienor.
»Nighfall in Middle-Earth« je i danas najsjajniji dragulj u kruni njemačkih prog/power metal šampiona. Konceptualno remek-djelo, utemeljeno na pričama i događajima iz Tolkienovog književnog remek-djela ‘Silmarillion’, izašlo je neposredno prije nego što se u kinodvoranama pojavila filmska verzija trilogije ‘Gospodar prstenova’, koja je izdašno popularizirala zanimanje za sve što je bilo povezano s djelima britanskog majstora fantasy literature.
Za razliku od brojnih srodnih power metal sastava, koji fantasy tematiku kroz glazbu većinom predstavljaju na pretjerano pompozan način s obiljem pretjerivanja, Blind Guardian su uspjeli stvoriti prog/power metal konceptualnu klasiku koja je odlično izdržala test vremena. Ujedno je to bio njihov prvi uradak koji je izašao u Americi, što znači da im je njime napokon uspio proboj izvan europskih granica. Da je izašla kasnije, ova bi ploča vjerojatno naišla na još veći komercijalni odjek, dok je predstavljanje koncepta isključivo na njemačkom jeziku unutar knjižice albuma jedini doista pogrešan potez benda. Unatoč brojnim najavama da će »Nightfall in Middle-Earth« dobiti nastavak i da Blind Guardian spremaju drugi dio epskog koncepta o silmarilima i Morgothu, nastavak zasad još uvijek nije snimljen.
Postava
Hansi Kürsch – glavni i prateći vokal
André Olbrich – električna gitara i akustična gitara
Marcus Siepen – ritam gitara
Thomas Stauch – bubnjevi, udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Mathias Wiesner – klavijature, orkestralni efekti
Michael Schüren – veliki klavir
Max Zelzner – flauta
Oliver Holzwarth – bas gitara
Rolf Köhler – prateći vokal
Billy King – prateći vokal
Thomas Hackmann – prateći vokal
Olaf Senkbeil – prateći vokal
Douglas Fielding – naracija
Norman Eshley – naracija
Produkcija
Flemming Rasmussen i Blind Guardian
Popis skladbi
1. War Of Wrath (1:50)
2. Into The Storm (4:24)
3. Lammoth (0:28)
4. Nightfall (5:34)
5. The Minstrel (0:32)
6. The Curse Of Feanor (5:41)
7. Captured (0:26)
8. Blood Tears (5:25)
9. Mirror Mirror (5:06)
10. Face The Truth (0:24)
11. Noldor (Dead Winter Reigns) (6:51)
12. Battle Of Sudden Flame (0:44)
13. Time Stands Still (At The Iron Hill) (4:53)
14. The Dark Elf (0:23)
15. Thorn (6:19)
16. The Eldar (3:39)
17. Nom The Wise (0:33)
18. When Sorrow Sang (4:25)
19. Out On The Water (0:44)
20. The Steadfast (0:21)
21. A Dark Passage (6:01)
22. Final Chapter (Thus Ends…) (0:48)
