Na ambijentalnoj plovidbi sa Steveom Hackettom završnog dana Summer Rock festivala u Trstu (2010)
Lokacija: Trst (Trieste) / Piazza Unita d’Italia / Italija
Datum: nedjelja, 01.08.2010
Treći dan tršćanskog ljetnog rock festivala svojim nas je dolaskom počastio legendarni gitaristički velemajstor Steve Hackett, koji je prvotno stekao slavu kao član nezaboravne progresivnorock institucije Genesis, gdje je zarađivao kruh uz takva slavna imena kao što su Peter Gabriel i Phil Collins. Steve se osim članstva u Genesisu u njihovu najboljem stvaralačkom razdoblju može pohvaliti i moćnom, već 35 godina dugom samostalnom karijerom, koju je započeo još kao član spomenutih prvaka progresivnog rocka.
Majstor Hackett za ljetnu je turneju po Europi izabrao pratnju sastavljenu od samih izvrsnih povremenih glazbenika, među kojima se posebno isticao bivši basist Kajagoogooa Nick Beggs. Nemalo je pozornosti izazvala i ritam gitaristica i prateća pjevačica Amanda Lehmann, jer se ne događa baš često da Steve u svoj prateći bend pozove dodatnu gitaristicu. Nekako očekivano, upravo je Hackettov nastup na glavni trg privukao najviše ljudi, pa su sva sjedala bila potpuno popunjena. Gospodin Hackett pripremio je za tu večer doista oduševljavajući izbor izvedbi iz gotovo svih razdoblja svoje bogate karijere, među kojima su posebno mjesto dobile skladbe s odličnog posljednjeg solo albuma “Out of a Tunnel’s Mouth” (2009), a iznenadio je i odličnim verzijama četiriju Genesisovih klasika.
Snimljenom uvodu “Last Train to Istanbul” slijedilo je gotovo epsko otvaranje klasikom “Every Day” sa “Spectral Mornings” (1979), koja je razveselila sve dugogodišnje obožavatelje, a oni su posebno uživali u njezinu dramatičnom završetku s višedijelnim harmonijama kao i u stilskoj srodnosti s Hackettovim skladbama iz razdoblja s Genesisom. Iznimno prikladno otvaranje koncerta, koje je u tren oka privuklo pozornost publike, prije nego što su na red došle izvedbe novijih skladbi. S “Fire On the Moon” i “Emerald and Ash” gospodin Hackett i družina predstavili su dva od boljih trenutaka odličnog aktualnog studijskog albuma, nad kojim je Steve opravdano više nego oduševljen. Naravno, ni na tren nije zaboravio da dugogodišnji obožavatelji najviše žude za što većim brojem klasika iz ranog razdoblja njegova samostalnog puta, pa im je brzo udovoljio fenomenalnom verzijom klasika “Ace of Wands”, koji potječe s njegova prvog solo albuma “Voyage of the Acolyte” (1975). Za nju se ujedno može reći da je vjerojatno i Hackettova najomiljenija i najprepoznatljivija skladba uopće, koju ne zaboravlja odsvirati ni na jednom koncertu.
Bubnjarske zadatke obavljao je Gary O’Toole, koji je bio zadužen i za nezahvalno pokrivanje vokalnih dionica na Genesisovim klasicima. Većina izvedbi sadržavala je i saksofonsku pratnju u izvedbi Roba Townsenda, što je prema mišljenju nekih bilo posve suvišno, dok su drugi odobravali taj puhački, jazzovski dodatak koji je i dugogodišnjim standardima dodao nešto novo. Najviše je pozornosti (uz majstora Hacketta, naravno) izazivao Nick Beggs, koji je već samim imidžom (pletenice i kilt) upozoravao da se u njemu još uvijek krije puno nezaboravne kajagoogooovske ekscentričnosti osamdesetih. Nick je uspješno izmjenjivao bas gitaru i Chapman Stick.
Steve se novijih poglavlja samostalne karijere ponovno dotaknuo sa “Serpentine Song” i mračnom, gotovo ‘king crimsonovski’ pokraj soljenom “Mechanical Bride”, uz koju su uživali i svi ljubitelji nešto tvrđih ritmova. Nakon odlične izvedbe vječno zelenog instrumentala “Spectral Mornings” s “Blood On the Rooftops” na red je došla i izvedba prvog Genesisovog klasika te večeri. Mnogo je posjetitelja koncerta došlo vidjeti gitarskog majstora upravo zbog toga. Do jedne je granice takvo razmišljanje opravdano, jer je Steve uz Raya Wilsona trenutno jedini još nastupajući bivši član Genesisa koji izvodi njihove klasike. “Blood On the Rooftops” odsvirali su na doista zavidnoj razini. Posebno je oduševio akustični uvod u kojem je Steve na kratko ostao sam na pozornici.
Jedina zamjerka ide na račun bubnjara koji je obavljao vokalne zadatke, jer se nije ni malo uspio približiti karizmatičnoj razini Collinsova i/ili Gabrielova vokala, što je smetalo brojnim dugogodišnjim obožavateljima. Možda bi bilo bolje da su odsvirali samo instrumentalne verzije. Slikovita izvedba klasika “Fly On a Windshiled” s albuma “The Lamb Lies Down on Broadway” (1974) zasigurno je bila jedno od većih iznenađenja večeri. Prije kraja redovnog dijela Nick Begg imao je i kraću samostalnu točku usred koje je nazorno pokazao svoje vladanje Chapman Stickom. Vrhunac redovnog dijela bila je izvedba Genesisove instrumentalne remek-djela “Los Endos”, u kojoj su na svoje posebno došli svi ljubitelji jazz rock fusiona. Usput su ubacili i jedan od odsječaka “Dancing with the Moonlit Knight” i tako izazvali popriličnu bučnu reakciju publike, koja je ionako bila najglasnija od sve tri večeri.
Za bis su odsvirali cijeli Genesisov ep “Firth of Fifth” predvođen monumentalnim Hackettovim solom, pa su tako u inat poslali i trojac bivših Genesisovih supatnika, koji su to remek-djelo usred turneje 2007. izvodili samo u skraćenoj verziji. Za mnoge je to bio vrhunac Hackettova nastupa, koji je zaključio klasikom “Clocks- the Angel of Mons” sa “Spectral Mornings”. Potonja je sadržavala poprilično suvišan bubnjarski solo, no unatoč tome oduševila je većinu dugogodišnjih obožavatelja. Ovacije se još dugo nisu stišale kad su se uz zvukove “Last Train to Istanbul” oprostili s pozornice. Teško bi se bilo odlučiti tko je od sudionika festivala ostavio najbolji dojam, no da su glavno mjerilo samo koncertna atmosfera, veliki bi pobjednik nedvojbeno bio gospodin Hackett.
autor: Peter Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. Every Day
2. Fire on the Moon
3. Emerald and Ash
4. Ace Of Wands
5. Serpentine Song
6. Mechanical Bride
7. Spectral Mornings
8. Second Chance
9. Blood On The Rooftops (Genesis obrada)
10. Fly On A Windshield (Genesis obrada)
11. Sleepers
12. Chapman Stick Solo
13. Still Waters
14. Los Endos (Genesis obrada)
—bis—
15.Firth of Fifth (Genesis obrada)
16. Clocks – The Angel Of Mons
