Lokacija: Pordenone / Parco San Valentino / Italija
Datum: utorak, 16.07.2019
Ovogodišnje izdanje Pordenone Blues festivala, već 28. po redu, u talijanski je Pordenone dovelo slavnog gitarista, inovatora i, ne na posljetku, svojevrsnog glazbenog pionira, velikog gurua gitarskog zanata Stevea Hacketta, za kojeg ne treba posebno naglašavati da se u sedamdesetima prošlog tisućljeća proslavio kao prva gitara progresivnorockovskih velikana Genesis, s kojima je sustvarao golem i neizbrisiv glazbeni masiv velikih klasika rocka. Steve Hackett je od članova te golemne glazbene utvrde u postmilenijskom razdoblju ostao zasigurno najkreativniji i najstvaralačkiji umjetnik, koji je u neprekidnom umjetničkom pogonu. Ove je godine opet izdao svoj novi studijski album »At the Edge of Light« (RockLine recenziju pročitaj OVDJE). Hackett je usprkos zrelim godinama, kojima se naglo približava navršetku sedam križeva, još uvijek umjetnik koji redovito izdaje odlične studijske albume, i to u razmacima od dvije do tri godine. Idejno dakle nikako ne presušuje. Ni koncertno. U usporedbi s njim, njegovi su bivši Genesis kompanjoni pravi kreativni i koncertni »lijenčine«. Potporu im, za razliku od marljivog Hacketta, daje naravno pozicija neusporedivo uspješnijih glazbenih zarađivača.
Osim što je Hackett ove godine iznjedrio novi studijski album, omislio je i koncertno slavlje dviju obljetnica. Genesisova albuma »Selling England By The Pound«, izdanog 1973., i svojeg trećeg studijskog albuma »Spectral Mornings«, izdanog 1979. Oba izdanja spadaju među Hackettove osobno najdraže (Genesisove i samostalne) studijske radove. Tako je odlučio da će na novoj turneji izvoditi koncert u dva dijela, i to tako da u prvom odsvira najpečatnije trenutke albuma »Spectral Mornings« i predstavi novi album, a nakon 20-minutne stanke u drugom dijelu odsvira cijeli Genesisov album “Selling England By The Pound”. Naravno, zajedno s obaveznim bisom.
Taj je dan bio doista nešto posebno. Nije ga pratila samo mjesečeva pojava pune lune, nego je Mjesec u svojoj punini doživljavao i pomrčinu. Pomrčina je počela u 22.01 i dosegnula vrhunac u 23.30, a koncert je počeo u 21.15 i završio u 00:00. To znači da je Mjesec svojom čarobnom snagom zasigurno utjecao na samu intenzivnost koncertnog događaja i dodao mu posebnu notu. Park San Valentino bio je vrlo dobro posjećen.
Steve Hackett se ovog ljeta ponovno zaustavlja na poprilično velikom broju koncerata na tlu naše zapadne susjede, gdje, kako sam kaže, uvijek najradije nastupa. Srećom, ponovno se zaustavio dovoljno blizu slovenske granice. Zato novom posjetu jednom od njegovih aktualnih koncerata, na kojem je u Pordenoneu nastupio već 2014., nikako nismo mogli odoljeti.
Steve Hackett je za novu turneju, na kojoj je već od ovogodišnjeg travnja, ponešto prilagodio ekipu pratećih glazbenika, iz koje su zbog preobilja obaveza ispali basist Nick Beggs (The Mute Gods, Kaja Goo Goo, Steven Wilson), kojeg je zamijenio Jonas Reingold (The Flower Kings), i bubnjar Gary O’Toole, kojeg je nadomjestio Craig Blundell (Steven Wilson), dok gitaristovu pratnju i dalje zaokružuju uhodana imena ekipe: Rob Townsend (puhači, udaraljke), Ned Sylvain (vokal) i Roger King (klavijature).
Točno u devet i petnaest legendarni je gitarist pozdravio publiku, a ekipa se bacila na jedan od najsnažnijih kreativnih trenutaka ne samo albuma »Spectral Mornings«, nego i cijele Hackettove karijere, nezaboravnu Every Day, kojom je Steve oduvijek rado otvarao svoje koncertne nastupe, pa i na prethodnim turnejama. Zvuk od prve sekunde kao iz sna. Odlična ritam-sekcija, u kojoj je Reingold do u tančine ovjekovječio karakterističan štropotavo prodoran Rickenbacker zvuk stare škole pionirstva progresivnog rocka, uz raznobojnu i maštovitu igru briljantnog Blundella te uigranih majstora Townsenda i Kinga, uz obligatni zvuk Hackettove gitare stvara mističnu, jezgrovitu i iznimno pečatnu atmosferu koja u dojmu pošalje žmarce niz kralježnicu. To raspoloženje već na samom početku doseže svoj vrhunac naravno u jednoj od najljepših solaža ikad stvorenih u eri rock and rolla, koja na jednom mjestu predstavlja svu unikatnu majstorsku finu mehaniku jedinstvenog gitarskog genija kakav je gospodin Hackett. Tko je definirao tapping i od koga je učio Eddie Van Halen? To saznaješ, među ostalim, upravo u ovoj skladbi. Jedinstven i trenutno prepoznatljiv zvuk ezoterične gitare, koja puno vibrira uz potporu sustain efekta. Hackettov vokal, uz pratnju ostalih glazbenika, ponajprije Neda Sylvaina, kao i uvijek je pomno poduprt dodatnim efektima, pa i vokoderom, što jača osebujnu, u mistiku i ezoteričnost zagledanu atmosferu. Prvi je dio inače bio podređen najprodornijim trenucima nezaboravnih »Spectral Mornings«, gdje je, kao spomenuto, jedan od vrhunaca odnio nezaboravni solo uvodne Every Day, no majstor Hackett dotaknuo se i novog albuma »At the Edge Of Light«, pa je zaredom nanizao tri točke s njega. Udarnije naravi, među kojima je prednjačila naravno budnička i vihorita Under the Eye Of The Sun. Hackett je razveselio svoju publiku, koja je tijekom godina naravno posijedjela (nadu je budio pogled na trojicu mladića iz Slovenije u prvom redu), osobito integracijom trenutaka koje dugo, dugo nije izvodio na set listi. To osobito vrijedi za točke The Virgin and The Gypsy, instrumentalnu Tigermoth te The Red Flower of Tachai Blooms Everywhere. Izvanredna ugođenost, zvuk i izvedba. Kreacija osebujnog glazbenog svijeta koji te trenutno posiše u sebe. Kao i uvijek, Hackett nije zaboravio uklopiti izvrsnu naslovnu skladbu svojeg kultnog albuma, koja je uz Every Day donijela novo uzbudljivo iskustvo od kojeg su se ježile dlake, a prvi dio, koji je trajao 50. minuta, zaključio je Clocks – The Angel Of Mons. Skladba, dakle, koju je Hackett rado uključivao u završne dijelove repertoara prethodnih turneja.
Nakon dvadesetminutne stanke Ned Sylvain preuzeo je gotovo dominantnu poziciju. Preobrazio se naime u Petera Gabriela, a Hackett je s kompanjonima počeo izvoditi Genesisovu klasiku »Selling England By The Pound«. Sylvain, koji se ovom prilikom nije zaboravio teatralno našminkati po uzoru na svojeg slavnog prethodnika, već je uvodne vokalne linije skladbe Dancing With The Moonlit Knight, otpjevane a capella, pogodio nevjerojatno uspješno. Zapravo besprijekorno. Njegova je boja glasa nevjerojatno slična Gabrielovoj, dakle izvornoj, i Hackett je u ovom pjevaču pronašao doista vjerodostojno rješenje za reinterpretaciju baš svih Genesisovih klasika nastalih u vrijeme kad je u grupi pjevao Peter Gabriel.
Tijekom koncerta nije se moglo primijetiti da bi itko promašio ijedan ton ili bio manje siguran u izvedbi. Hackett je u svom stilu nekoliko puta odhodao sa strane da si namaže ruke »smukcem«, što uvijek radi kako mu ne bi klizale tijekom sviranja. Pojedine je dijelove skladbi bend ponešto osvježio u aranžmanima. Gdje stoji Gabrielova flauta, može je zamijeniti i sopran saksofon Roba Townsenda. Potonji je u jednoj od točaka uklopio pravi jazzistički predložak na tenor saksofonu, kojeg izvornik ne poznaje, a isto tako nije se moglo očekivati ni zahtijevati od Sylvaina da bude slučajno potpuna Gabrielova kopija, jer je prilagođavao osobito više i najviše vokalne linije. Posebno produljena i dodatno razigrana u osvježenim aranžmanima bila je izvedba I Know What I Like (In Your Wardrobe). Sylvain je uvjerio da je vrhunski vokalist osobito u vokalno zahtjevnijim točkama, kao što su More Fool Me i posebno u izvanrednoj izvedbi zahtjevne The Battle Of Epping Forest, koja je donijela jedan od vrhunaca izvedbe kultnog Genesisova albuma. Tu je neoklasično čeznutljiva »srednjovjekovna« After the Ordeal, u kojoj Hackett prenosi svoju čulnost izrađene fine mehanike i usrećuje sve one koji su možda ovaj put pogrešali Horizons. Firth Of Fifth ostaje poglavlje za sebe, kao epska simfonija, po samom pristupu komponiranju i naravno nevjerojatnoj atmosferskoj grabežljivosti koju izaziva njezina izvedba. Aisle of Plenty je tu, koja u izlazu u oproštaju zatvara vodeći motiv uvodne Dancing With The Moonlit Knight. »Selling England By the Pound« polako se primiče kraju. Prebrzi kraj. No majstor Hackett donio je na kraju još jedno iznenađenje. Izgubljenu točku iz vremena nastajanja ovog albuma, koja nije našla svoje mjesto na albumu, zvanu Deja Vu. Komad su napisali Peter Gabriel i Steve Hackett. Potonji je komad prvi put snimio za kompilaciju »Genesis Revisited I.« 1996., pri čemu je na vokalu u studiju uskočio nezaboravni Paul Carrack. Izvanredna točka. Vrhunski zaključak. Drama, teatar, čeznutljiva melankolija, mistika, keltski melos, vibrantnost poduprta šuštavim zvukom melotrona. Grandiozno.
No slijedi zatim skok na album »A Trick Of The Tail« i uvodnu Dance On A Volcano, koja ponovno izaziva guščju kožu, publika ludi od oduševljenja. Ruke su u zraku. Tom se točkom bend oprostio i otišao u backstage, no nakon nekoliko minuta vratio se na pozornicu. Bijesno oduševljenje nije jenjavalo. Nakon tihog iščekivanja ekipa je ostala kod »A Trick Of The Tail« i odsvirala još »drugi dio uvodne skladbe albuma«, to jest završnu Los Endos, u koju su Hackett i kompanjoni uklopili dijelove točaka Myopia i Slogans. Vrhunski finalni krešendo jedinstvenog Genesisova teatra u režiji nevjerojatnog Stevea Hacketta.
I kao i uvijek. Na kraju ti zastane dah od spoznaje o nevjerojatnoj bliskosti originalu koju majstor Hackett i njegova ekipa stvaraju magijom izvedbene perfekcije. Mnogima su te večeri navrle suze na oči od svih tih intenzivnih osjećaja i emocija, dok je Steve Hackett magijom budio u kutcima njihovih duša vrijeme kad su kao tinejdžeri slušali progresivni rock predvođen Genesisima i sanjali svoje snove.
Steve Hackett ostaje vrhunski, jedinstven i neponovljiv glazbeni heroj koji svojom neiscrpnom žeđu za sviranjem i stvaranjem, uz nevjerojatnu vjerodostojnost, održava na životu vječnozeleni svijet Genesisove glazbe. Neponovljivi vrač. Nadajmo se da mu sudbina daruje još mnogo godina kreativne inspiracije te obilje volje i energije kojom nas svake godine iznova usrećuje. U koncertnom i stvaralačkom smislu!
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
“Steve Hackett Solo” (prvi dio)
1. Every Day
2. Under the Eye of the Sun
3. Fallen Walls and Pedestals
4. Beasts in Our Time
5. The Virgin and the Gypsy
6. Tigermoth (Instrumental)
7. Spectral Mornings
8. The Red Flower of Tachai Blooms Everywhere
9. Clocks – The Angel of Mons (Craig Blundell bubnjarski solo)
“Selling England by The Pound” (drugi dio)
10. Dancing With the Moonlit Knight
11. I Know What I Like (In Your Wardrobe)
12. Firth of Fifth
13. More Fool Me
14. The Battle of Epping Forest
15. After The Ordeal
16. The Cinema Show
17. Aisle of Plenty
18. Deja Vu
19. Dance on a Volcano
—bis II.—
20. Los Endos (uključeni dijelovi skladbi Myopia i Slogans)
