Lokacija: Kobarid / Trg svobode / Slovenija
Datum: subota, 20.07.2019
Ljeto je vruće. Postalo je. Napokon. Ahh, previše vruće. Nakon srpanjske koncertne snage, kad nas je prala po koncertima u Zagrebu na Whitesnakeu, pa u Križankama (Marcus Miller, Stanley Clarke), na King Crimson u Palmanovi i na famoznom festivalu Bang Your Head!!! u Njemačkoj, napokon je stiglo suho i stabilno ljetno vruće vrijeme. I u koncertnom smislu razvlači našu malu zemljicu uzduž i poprijeko ponudom svih zanimljivih koncertnih događanja. Ako smo dan prije, to jest u petak, zatajili i propustili zanimljiva koncerta u Cerknom (Klarisa Jovanovič) i Tolminu (Rodoljubac, Extreme Smoke 57), vikend program za subotu ipak je ostao fiksan. Ovaj put nam koncert El Kachon u Kobaridu ne izmiče. Dio RockLine ekipe tog je dana skočio npr. u Koper na koncert legendarnih talijanskih progrockera Premiata Fornieria Marconi, a pola ekipe već je brusilo zube za nadolazeći Metaldays festival u Tolminu. Malo nas je, ali smo dobro raspoređeni. I u Kobaridu ne nedostajemo. Tamo smo stigli iz Breginjskog kuta, a ne iz Ljubljane, da ne bude zabune.
Dakle. El Kachon su sekstet iz Dolenjskih Toplica, koji je u osnovi zapisan elementima bluesa, R&Ba, soula, rocka i koji naravno rado? Obilno jamma. Svakako je ta skupina apsolutna posebnost na slovenskoj glazbenoj sceni i kad zadnjih godina rado govorimo o slovenskom blues revival buđenju s Prismojenimi profesorji bluesa te Bad Notion, u tom su buđenju, na sebi svojstven način, El Kachon obje skupine pretekli. Svoj odlični studijski prvijenac »In The Bush« izdali su već 2013. godine.
El Kachon su stvoreni iz posve vlastitog, samoniklog tijesta. Njihov vođa Tomi Perinčič mora biti, među ostalim, i veliki ljubitelj Dereka Trucksa te The Allman Brothers Band, jer je doslovno zaljubljen u upotrebu naprstka i slideanja kad upadne u bilo koji solo ili skladbama dodaje prijelazne ukrase. El Kachon su svojevrsni glazbeni kumulus, a uz pjevačicu Tinu u ekipi razvijaju posebnu kemiju koja bi možda zapravo bila, po usporedbama slovenskih izvođača, ako su one uopće pravedne, najbliže Tedeschi Trucks Bandu (minus puhači). Dakle, taman prava doza komplicирања, a istodobno točaka koje invazivno lezu u uho jer traže priliku za rotaciju na radijskim valovima.
El Kachon su u svim godinama djelovanja nevjerojatno sazreli. Ne samo da su, naravno uz iznimku Tine, njihove frizure na glavama postale za koji milimetar kraće (rekao sam kraće, ne rjeđe!), nego se to osjeti i u načinu komponiranja te nevjerojatnoj pozornici kompaktnosti i čvrstoći, koju bend s kemijskom zamjetljivošću na vrhunski način razvije i na pozornici.
I te večeri na kobaridskom Trgu svobode drukčije nije ni moglo biti. Zvijezde su bile postavljene u povoljnom položaju, prizorište gradske jezgre (s odličnim beljačkim pivom Villacher u ponudi) naprosto prvorazredno! Tome dodaš vrlo lijep posjet s čak tri generacije posjetitelja Kobarida s okolicom te naravno šačicu znatiželjnih turista koji drže u nesanici Gorsku službu spašavanja i zaključiš da ljepše od ovoga zapravo ne ide. I El Kachon su publiku pridobili na svoju stranu. Tijekom koncerta bila je odzivna i neprestano budno prisutna. Uz stvar.
Bend je te pozitivne vibracije osjetio i zaista odsvirao nevjerojatno opušten koncert, pri čemu su izašle na vidjelo doista sve odlike koje su plod enormne kilometraže ekipe i iskustva. El Kachon naime nastupaju kroz godine zapravo u nepromijenjenoj postavi. Doduše, na lanjskom nastupu u sklopu tolminskog Motorcity festivala doduše je nedostajao PimpS na udaraljkama, a bend je prije nekog vremena prešao iz septeta u sekstet, kad je ustanovio da klavijature u zvuku zapravo ni ne treba. Inače, riječ je o šest glava koje se poznaju vrlo dobro, vrlo dugo i među kojima nema nikakvih skrivača.
El Kachon su poslužili odličnim zvukom i šovom, podijeljenim u dva dijela. Već su na uvodu EL Kachon razgolitili svoje slojevito glazbeno poimanje odnosno veliku glazbenu širinu, jer su koncert otvorili vrlo zrelo i vrlo taktički. Invazivnom, uhu i radiju prijateljskom pop surf blues rock skladbicom Osvobojena, koja im mora širom otvoriti vrata do rotacije na radijskim frekvencijama. Za njom je slijedio potpun obrat, koji je otkrio pravi timski duh, kad se bend uhvatio u uvodnoj jazz funky maniri, poduprtoj egzotikom udaraljki, izvrsne obrade Atlantisova originala Get On Board. Integracija te skladbe prava je mala iznenađenja jer je riječ o komadu kultne njemačke skupine iz sedamdesetih, snimljenom 1975., koji vjerojatno poznaje pet preživjelih slovenskih proggera. Između Tine i Inge Rumpf dakle postoji neka tajna relacija, relacija nadahnuća. Tu je skok na album »In the Bush« s Don’t Start, pa dalje na album »Svet dovoljenih laži« s Črna kot noč. I više. Bend mora imati novi album gotovo u džepu. Već su u prvom dijelu naime odsvirali poprilično štikli koje moje uho nije čulo. U tom su dijelu izvodili pretežno autorski materijal, koji su zaključili s dvije točke prvijenca, i to Everything I Get te Come And Get It.
Dvadesetminutnu stanku proveli smo u društvu skupine, a članovi su doslovno kipjeli od žarkog optimizma i pozitivnih vibracija. Stanka je brzo prošla, a bend je teatralno otvorio drugi dio šova glazbenom temom akcijske televizijske serije Hawaii Five-O. Slijedi izvedba novog singla Krog, u kojem je Tomi uzeo u ruke lap steel, a tu je skladbu nadopunio u nastavku još jedan novi singl Peti greh.
Iz pozadine iza udaraljki na glavni vokal uskače PimpS, a bend se hvata izvedbe Otisa Reddinga, Hard To Handle. Famozni Primož Malenšek, koji je nekoć svirao u prerano raspadnutim usekancima RIO-avant jazz rock fuzije, ciljam na bend Od Franclna možgani, ponovno se raspalio, a njegov dolazak u prvi plan izmamio je sjećanje na nastup skupine 27.09.2013., kad su El Kachon nastupili u Prečni pri Novem mestu i tamošnjem prizorištu Lukna. Ovaj put nije pokušao zapaliti Krtu gitaru.
Ekipa je izuzetno homogena. Bosonogoj Tini vokal je odlično potekao. Gdje je trebalo, zvučala je više »curičasto« – mislim ponajprije na nove skladbe koje kucaju na vrata radijske slušljivosti, no Tina se i nekoliko puta pošteno raspalila i kroz strasti te emocije pokazala poprilično jezgrovite vokalne srčanosti.
Doživljenosti nije ni nedostajalo. Sondža na nevjerojatno prodornoj, muzikalnoj i debelo volumenoznoj bas nozi te podivljali i precizni Žiga na bubnjevima stvarali su izuzetno kontrastnu dubinu u zvuku! Naravno, rad obaju gitarista, koji su iskovani u posve različitim školama, velika je posebnost skupine. Ne samo da je jedan ljevak, a drugi dešnjak, nego i sviraju posve drukčije. Mislite li da Derek Trucks i Angus Young mogu supostojati u jednoj te istoj postavi? Okej, da pomognem. Obojica imaju Gibson gitare modela serije SG, ali to nije važno. Odgovor je “Da”. Kod El Kachon upravo je to moguće. Onaj surf moment u Osvobojena (uvodni dio koncerta) denimo je uklopio simpatični Krt. Rokerski dečkić Krt dakle, koji je sazrio u odličnog gitarista. Gdje li mu je sad njegova Stara šula? Tomi je s druge strane, kao rečeno, neprestano sofisticiran, kad iz svoje gitare izmamljuje milo stenjanje i upozorava osobito u solističkim avanturama kakav je velik majstor ovladavanja svojim instrumentom. Svoj je stil izbrusio do u tančine. Zapravo su oba gitarista ravnopravna, jer zajedno grade ono bitno na čemu počiva i raste zvuk i stil skupine. Upravo su Tomijeve posebnosti u sviranju gitare točka na »i« na kojoj se temelji onaj najplemenitiji element koji krasi ovu skupinu i daje joj nadasve suverenu jedinstvenost i drukčijost.
U drugom se dijelu bend raspalio i oživio kroz poznati proto-metalski moment (ne, to nisu Black Sabbath), koji su nekoć zgriješili The Beatles u rifu Helter Skelter, gdje su uklopili nekoliko Led Zeppelin štosova (Whole Lotta Love) i Krt se u jednom od prijelaza domišljato oblizao o Hendrixov Voodoo Chile. Tu je od benda omiljena obrada Little By Little (u orig. Susan Tedeschi Band), pa Change It (orig. Stevie Ray Vaughan & Double Trouble), a nije išlo naravno bez barem jednog Tedeschi Trucks Band štikla (Midnight In Harlem).
Bend je nevjerojatan! Ozbiljno. U Tolminu lani bili su rezervirani, jer su se pomalo izgubili na prostranoj pozornici i pred posve praznim prizorištem Motorcity festivala pa se ta grč mogla osjetiti, no ovaj put pravi je kontrast. El Kachon u najboljem mogućem svjetlu. Uz obilje zabave, vedrine, šaljivosti te opuštenosti i besprijekornog kemijskog djelovanja. Vruće i razjareno, ali ne samo to. Bend je na trenutke razvijao i veliku profinjenost i osjetilnost te mekoću, gdje je posebno kraljevala izvrsna Tina sa svojom mekoćom i vokalnom milinom. Bend je koncert zaključio još jednim novim singlom Odpoved, a u bisu odsvirao još jednu omiljenu točku, odličnu obradu originala Ette James, nazvanu Damn Your Eyes, čime je koncert i završen.
U nadi da ću biti što kraći, to mi nije najbolje uspjelo. Jednostavno. Odavno nisam tako uživao ni na jednom koncertu slovenskih izvođača! El Kachon su koncertnim nastupom potvrdili kako su zrela cjelina postali s godinama. Koncertno su se razvili u izuzetno kompaktnu i uvjerljivu pozornicu atrakciju. Njihov stil nije ni izdaleka jednostavan, nego je izgrađen od mnogih detaljnih komadića profinjenog aranžiranja, koji je zapakiran u nevjerojatno homogenu i neprestano slušljivu cjelinu. A to je vrlo teško postići. Bez poteškoća im daš oznaku art blues rock retorike s primjesom pop zaraznosti. U nekom trenutku djeluju gotovo progbluesovski, u idućem dahu traže radijsku naklonost i u estetici aranžiranja osobito glazbenu privlačnost. Taj je put u autorstvu težak i zahtijeva izuzetnu glazbenu širinu, mnogo međusobnih jamova te vježbe i naravno urođeni talent, kojega članovima ekipe dakle ne nedostaje. Sekstet je još jednom potvrdio vrhunsko poimanje, koje je i plod velikog međusobnog drugarstva, koje drži zajedno ovu skupinu i što je velika rijetkost u Sloveniji. Prije iznimka nego pravilo.
Nadajmo se da ćemo se s El Kachon opet uskoro sresti. Neka im jesen donese obilje nadahnuća, kad će se vrlo vjerojatno prihvatiti završnih finesa na nadolazećem novom i ukupno već četvrtom studijskom albumu!
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. Osvobojena
2. Get On Board
3. Don’t Start
4. Črna kot noč
5. Potencialni ljubimci
6. Mi nismo
7. Song zate
8. Svet dovoljenih laži
9. Domov
10. Tam kjer raste blues
11. Klic
12. Everything I Get
13. Come And Get It
—pauza cca. 20 min.—
14. Hawaii 5.0
15. A New Mistake
16. Krog
17. Ivan
18. Midnight In Harlem
19. Peti greh
20. Change It
21. S poljubom izdana
22. Helter Skelter
23. Hard To Handle
24. Little By Little
25. Odpoved
—bis—
26. Damn Your Eyes
