Lokacija: Ljubljana / Gospodarsko razstavišče / Slovenija
Datum: petak, 27.03.2009
Već prije nekoliko mjeseci slovenska je metalska publika saznala da se 27. ožujka najavljuje koncert jednog od najvećih europskih metal bendova zadnjeg razdoblja – švedskih In Flames. Organizator je događaj isprva smjestio u mariborski Štuk, a onda ga prebacio u središnju Sloveniju, točnije na ljubljansko Gospodarsko razstavišče. Nakon posjeta Cvetličarni prije 3 godine, kad su bili na turneji zajedno sa Sepulturom, i prošlogodišnjeg headlinerskog nastupa na Metalcampu, ovo je dakle bila već treća prilika u zadnje vrijeme da vidimo Šveđane na našem tlu.
SUPERBUTT
Nakon brojnih nagađanja tko će se, ako uopće, na pozornici pojaviti kao predgrupa, jer organizator nije davao nikakve službene informacije, imali smo priliku upoznati mađarske metalce sa zanimljivim imenom Superbutt. Bubnjar u AC/DC majici, gitarist u Pantera majici i basist, koji je i izgledom i pokretima bio na dlaku sličan Timu Commerfordu iz grupe Rage Aginst the Machine, najavljivali su koncertno šaren spoj različitih žanrova. U 45-minutnom nastupu predstavili su dosadašnji rad, a istodobno promovirali i novi album, koji je vokalist među pjesmama spomenuo nekoliko puta. Cijelo su se vrijeme smjenjivali tvrdi gitarski riffovi dviju gitara i ljutit vokal, koji nikad nije prerastao u čisti growl, te tiši dio, kad bi gitare utihnule i na vidjelo izašla ritam sekcija s posebno naglašenim bas linijama. Nekakva mješavina industrijskog death metala, heavy metala i trenutačno čak i hardcorea s neprestanom promjenom tempa. Vokal se prilično mijenjao, moćan div na pozornici pokazao je dosta nijansi svog glasa, od čistog pjevanja pa sve do hrapavog vriskanja. Sudeći po reakcijama odradili su solidan posao, jer se moglo vidjeti već poprilično “headbangera” na djelu, a na kraju su Superbutt dobili nagradu u obliku pljeska.
IN FLAMES
Nakon dobrih pola sata stanke na pozornicu su napokon došetali In Flames, i vanjski prostor, gdje su zaklon našli pušači, u tren se ispraznio. U ulozi glavnog gitarista na pozornici se pojavio Niklas Engelin, jer je Jesper Strömblad, inače glavni gitarist i jedini član koji djeluje od osnutka benda, još uvijek na liječenju zbog alkoholizma. To je bio i razlog da je koncert još prije samog početka izgubio mrvicu magije. Zamjenski glavni gitarist Engelin bio je prije dobrih deset godina neko vrijeme stalni član postave, ali s njom nije snimio nijedan album, odsvirao je samo nekoliko koncerata.
A Sense of Purpose turneja traje već poprilično dugo. Od izlaska istoimenog albuma prošla je već godina dana, a u tom su vremenu Šveđani obišli gotovo sve kontinente, a po Europi se u sklopu ove turneje vuku već treći put.
In Flames je postava od koje si ni pod razno ne mogu predstaviti da bi iznenadila setlistom. Početkom ovog desetljeća napravili su nekoliko skladbi koje su postale kostur njihovih koncerata i vrlo vjerojatno će to ostati cijelo vrijeme djelovanja benda. Već godinama nisam primijetio da bi osim Behind Space svirali još neku drugu stvar iz svog ranog razdoblja. Za prve dvije ploče to je još nekako razumljivo, jer osim već spomenutog Strömblada nema više nijednog drugog člana iz tog razdoblja, ali bez srama bi mogli odsvirati neku Jester Race klasiku – tada su već bili prisutni sadašnji vokalist Fridén i gitarist Gelotte (koji je u to vrijeme kruh inače zarađivao sviranjem bubnjeva). Naravno, nije bilo drukčije ni na ovom ljubljanskom koncertu. Tom kosturu skladbi tipa Trigger, The Queit Place ili pak završna My Sweet Shadow pridružilo se, kako i dolikuje u potporu novom albumu, pet novih skladbi, a i s ostalima sa setliste predstavili su pretežno razdoblje zadnjeg desetljeća. O tome – dva razdoblja In Flames priče naime – već je naravno prolivena hrpa tinte i izrečena već poneka riječ. Mnogo starih obožavatelja okrenulo je leđa grupi, jer su negdje oko prijelaza tisućljeća krenuli iz dotadašnjih smjernica i postali stroj za proizvodnju glazbe po mjeri naroda, po mjeri koja im donosi slavu i novac. Zbog toga su postali švedski metalski izvozni artikl broj jedan i jedan od najpoželjnijih bendova u kozmopolitskoj metalskoj sredini, a istodobno gotovo neprijatelj broj jedan nekim pravovjernim metalcima.
U golemom prostoru i za koncerte ne najugodnijem ambijentu Gospodarskog razstavišča neki su očekivali pravi spektakl, a dobili su bore malo. Neka počnem od same lokacije. “Gospodarc” je u Sloveniji, koja baš i nije koncertna oaza, za bend tipa In Flames prevelik prostor, što je na samom prizorištu bilo više nego očito, jer se osim u prednjih nekoliko metara bez imalo problema moglo šetati po prizorištu. Ali, s druge strane, slovenska prijestolnica ionako nema alternativni prostor za koncert srednje veličine, pa vjerujem da organizatoru nije preostalo ništa drugo. Vjerojatno bi se dalo puno bolje pobrinuti i za zvuk, koji je bio zaista katastrofalan, a zakinuti su bili upravo najveći obožavatelji, jer se navodno najlošije čulo baš ispod pozornice. Nejasne gitare te tih i totalno nerazumljiv vokal više spadaju na drugorazredne koncertne pozornice nego na dotični koncert. Tehničari ili koncertni prostor, koga kriviti za to? Tko zna, a vjerojatno bi točan odgovor bila mješavina obojega. Zasigurno pak za loš zvuk nije kriv sam bend, koji je nastup odradio posve solidno. Nijedan In Flames koncert ne smije proći bez neprestanog mijenjanja položaja gitarista i vokalista te poneke šale iz usta Andersa Fridéna. Ovaj si je put, posve u svom stilu, za metu izabrao nekoga iz prvog reda, kojeg je optužio da je on na pozornicu bacio neke muške gaće. Samom bendu vjerojatno treba zamjeriti samo kratak nastup, za ne baš jeftinu ulaznicu posjetitelji su očekivali više od samo sat i petnaest minuta žaganja, o bisu nije bilo ni traga ni glasa. Ni o nekim posebnim efektima ne možemo govoriti, jedino možda neprestano svjetlo reflektora ispod vrha pozornice u publiku, što je pred kraj nastupa bila već prava patnja za oči. Gledano u cjelini koncert nije bio nikakva poslastica, ali ipak govorimo o bendu koji puno koncertira pa će ga zasigurno biti moguće još koji put vidjeti uživo. Neka zaključim činjenicom da sam unatoč tome od nekih čuo da su uživali te da je bilo zaista >”bombastično”.
autor: Urban Bolta
fotografije: Mia Milharčič
Setlista:
1. Pinball Map
2. Leeches
3. Delight And Angers
4. Episode 666
5. Drifter
6. Colony
7. The Hive
8. Cloud Connected
9. Alias
10. Move Through Me
11. Only For The Weak
12. Disconnected
13. Come Clarity
14. The Quiet Place
15. The Mirror’s Truth
16. Trigger
17. Take This Life
18. My Sweet Shadow
