Autor: Urban Bolta
Mjesto: Gospodarsko razstavišče, Ljubljana
Datum koncerta: 29.03.2009.
Broj posjetitelja: 1800
Cijena ulaznice: 27 € / 32 € na dan koncerta
Već nekoliko mjeseci unaprijed slovenska metalska publika doznala je da se 27. ožujka najavljuje koncert jednog od najvećih europskih metal bendova zadnjeg razdoblja – švedskih In Flames. Organizator je događaj isprva smjestio u mariborski Štuk, a onda ga prebacio u središnju Sloveniju, točnije na ljubljansko Gospodarsko razstavišče. Nakon posjeta Cvetličarne prije 3 godine, da podsjetim, kad su bili na turneji zajedno sa Sepulturom, i prošlogodišnjeg headlinerskog nastupa na Metalcampu, ovo je dakle već treća prilika u zadnje vrijeme da vidimo Šveđane na našoj grudi.
SUPERBUTT
Nakon brojnih nagađanja tko će se, ako uopće, pojaviti na pozornici kao predgrupa, jer organizator nije davao nikakve službene informacije, imali smo priliku upoznati mađarske metalce zanimljiva imena Superbutt. Bubnjar u AC/DC majici, gitarist s Panterom, i basist koji je i izgledom i pokretima kao od šale nalikovao Timu Commerfordu iz grupe Rage Aginst the Machine, najavljivali su koncertno šaren spoj različitih žanrova. U 45-minutnom nastupu predstavili su dosadašnji rad, a istodobno promovirali i novi album, koji je vokalist između pjesama spomenuo nekoliko puta. Cijelo su se vrijeme izmjenjivali tvrdi gitarski riffovi dviju gitara i ljutit vokal koji nikad nije prerastao u čisti growl, te tiši dio kad su gitare utihnule, a ritam sekcija izašla na vidjelo s posebno naglašenim bas linijama. Neka vrsta mješavine industrijskog death metala, heavy metala i trenutačno čak i hardcorea s neprestanom promjenom tempa. Vokal se prilično mijenjao, moćna grdosija na pozornici pokazala je dosta nijansi svog glasa, od čistog pjevanja pa sve do hrapavog vrištanja. Sudeći po reakciji, odradili su solidan posao, jer se već moglo vidjeti poneko >>headbangere<< na djelu, a na kraju su Superbutt dobili nagradu u obliku pljeska.
IN FLAMES
Nakon dobrih pola sata pauze na pozornicu su napokon izašli In Flames, i vanjski prostor, gdje su se sklonili pušači, u trenu se ispraznio. U ulozi glavnog gitarista pojavio se Niklas Engelin, jer je Jesper Strömblad, inače glavni gitarist i jedini član koji djeluje od osnutka benda, još uvijek na liječenju zbog alkoholizma. To je bio i razlog zbog kojeg je koncert već prije samog početka izgubio djelić magije. Zamjenski glavni gitarist Engelin bio je prije dobrih deset godina neko vrijeme već stalni član postave, ali s njom nije snimio nijedan album, odsvirao je samo nekoliko koncerata.
A Sense of Purpose turneja traje već prilično dugo. Od izdavanja istoimenog albuma prošla je već godina dana, a u tom su vremenu Šveđani obradili već gotovo sve kontinente, a po Europi se u sklopu ove turneje potucaju već treći put.
In Flames su sastav od kojeg si ni pod razno ne mogu zamisliti da bi iznenadio setlistom. Početkom ovog desetljeća napravili su nekoliko skladbi koje su postale kostur njihovih koncerata i vrlo će vjerojatno to ostati cijelo vrijeme djelovanja benda. Već godinama nisam primijetio da bi osim Behind Space svirali još neku stvar iz svojeg početnog razdoblja. Za prve dvije ploče to je još nekako razumljivo, jer osim već spomenutog Strömblada nema više nijednog drugog člana iz tog razdoblja, ali bez srama bi mogli odsvirati kakvu Jester Race klasiku – tada su, primjerice, već bili prisutni današnji vokalist Fridén i gitarist Gelotte (koji je tada kruh inače zarađivao sviranjem bubnjeva). Naravno, ni na ovogodišnjem ljubljanskom koncertu nije bilo drukčije. Tom kosturu skladbi tipa Trigger, The Queit Place ili pak završna My Sweet Shadow pridružilo se, kako i dolikuje u potporu novom albumu, pet novih skladbi, a i s ostalima sa setliste predstavili su pretežno razdoblje zadnjeg desetljeća. Oko toga – dvaju razdoblja In Flames priče naime – već je naravno prolivena velika količina tinte i izrečena mnoga riječ. Mnogi stari obožavatelji okrenuli su leđa grupi, jer su negdje oko prijelaza tisućljeća skrenuli s dotadašnjih smjernica i postali stroj za proizvodnju glazbe po mjeri naroda, po mjeri koja im donosi slavu i novac. Zbog toga su postali švedski metalski izvozni artikl broj jedan i jedan od najpoželjnijih bendova u kozmopolitskoj metalskoj sredini, a istodobno gotovo neprijatelj broj jedan nekim pravovjernim metalcima.
U golemom prostoru i za koncerte ne najugodnijem ambijentu Gospodarskog razstavišča neki su očekivali pravi spektakl, a dobili su bore malo. Neka počnem od same lokacije. >>Gospodarc<< je u Sloveniji, koja nije baš koncertna oaza, za bend tipa In Flames prevelik prostor, što je na samom mjestu događanja bilo više nego očito, jer se osim u prednjih nekoliko metara bez imalo problema moglo šetati po prostoru. Ali, s druge strane, slovenska prijestolnica ionako nema alternativni prostor za koncert srednje veličine, pa vjerujem da organizatoru nije preostalo ništa drugo. Vjerojatno bi se dalo i puno bolje pobrinuti za zvuk, koji je bio doista katastrofalan, a zakinuti su bili upravo najveći obožavatelji, jer se navodno najlošije čulo baš ispod pozornice. Nejasne gitare te tih i potpuno nerazumljiv vokal bolje pristaju drugorazrednim koncertnim pozornicama nego ovom koncertu. Tehničari ili koncertni prostor, koga okriviti za to? Tko zna, ali ispravan bi odgovor vjerojatno bila mješavina oboje. Zasigurno pak za loš zvuk nije kriv sam bend, koji je nastup odradio sasvim solidno. Nijedan In Flames koncert ne smije proći bez sveprisutnog mijenjanja položaja gitarista i vokalista te kakve šale iz usta Andersa Fridna. Ovaj si je put, sasvim u svom stilu, za metu izabrao nekoga iz prvog reda, kojeg je optužio da je on na pozornicu bacio neke muške gaćice. Samom bendu vjerojatno treba zamjeriti samo kratak nastup, za ne baš jeftinu ulaznicu posjetitelji su očekivali više od sat i dvadeset pet minuta žaganja, o bisu nije bilo ni traga ni glasa. Ni o kakvim posebnim efektima ne možemo govoriti, jedino možda neprestano svjetlucanje reflektora ispod vrha pozornice u publiku, što je pred kraj nastupa već bila prava patnja za oči. Gledano u cjelini, koncert nije bio nešto posebna poslastica, ali ipak govorimo o bendu koji puno koncertira pa ga zasigurno još koji put možemo vidjeti uživo. Neka zaključim činjenicom da sam unatoč tome od nekih čuo da su uživali te da je bilo doista >>bombastično<
Fotografije: Barbara Milharčič
Setlista
1. Pinball Map 2. Leeches 3. Delight And Angers 4. Episode 666 5. Drifter 6. Colony 7. The Hive 8. Cloud Connected 9. Alias 10. Move Through Me 11. Only For The Weak 12. Disconnected 13. Come Clarity 14. The Quiet Place 15. The Mirror’s Truth 16. Trigger 17. Take This Life 18. My Sweet Shadow
Galerija slik
