Lokacija: Graz (Gradec) / Explosiv / Austrija
Datum: 24.03.2018
Tri tjedna nakon što smo uživali u nastupu velike Sepulture, koja u novim vremenima doživljava artistično buđenje, alibi za novi posjet grazkom Explosivu ponudili su bendovi: Venom Inc., Suffocation, Nervosa, Aeternam i Survive. Dakle, pet karakterno različitih glazbenih priča. Privlačno, nema što!
Tko bi pomislio da će netko jednom u istoj večeri na istoj pozornici moći slušati glazbu grupe koja se smatra pionirskom u vrijeme N.W.O.B.H.M. buma te isto tako grupe koja je krčila put tehničkom death metalu? Iznimno posrećena i zanimljiva kombinacija. Međutim, većina onih koji su došli na koncertni spektakl pripadala je generaciji ljubitelja metala negdje oko tridesete i malo više. Dakle, s ukusom koji se naginjao ekstremnoj varijanti metala, u ovom slučaju death metalu!
Prvi su na pozornicu oko pola osam navečer stupili Japanci Survive. Kvartet brusi kombinaciju death metala s thrash metal elementima, za vokale brinu pjevač i gitarist Nemo te basist Sinjilow, ekipu popunjavaju još gitarist Gaku i bubnjar Shintarou. Japanci, koji djeluju, reci i piši, od 1998. godine, dakle dobrih dvadeset godina, i nakon dva desetljeća iskazuju izniman angažman na pozornici, oštar fokus i visoku predanost svemu čega se laćaju. Sviraju s velikim žarom i strašću. Survive su dobili vrlo pristojne zvučne uvjete pa su tako ponudili optimalan, dobro uigran i kompaktan nastup koji je trajao tek dobrih pola sata. Iako bend ne donosi ništa novo i neviđeno, trenutačno ga skladbe približavaju metalcore melodijama, ne nedostaje ni jasnih melodičnih dionica. Tehnički izuzetno dobro potkovana grupa. Bend je na početku izvrsno zagrijao publiku, pred kojom su stajali još nastupi četiriju grupa. »Human Misery« ukupno je već šesti album grupe i aktualan je, bend mu je posvetio više promocije, »Dean« gitare, doteran zvuk, vrlo dobro usklađena četvorka koja može razviti izuzetnu brzinu. Možda je upravo ta modna estetika trenutačno postavljena tako da bi mogla biti nadahnuta metalcoreom tipa Trivium. Survive je ovaj put nastup pomogao izvesti bubnjar Antoine Guerrin, kojeg su Survive posudili od Kanađana Aeternam.
Aeternam dakle. Kanađani, grupa gotovo deset godina mlađa po nastanku od Survive. U džepu imaju tri studijska albuma, a posljednji među njima, »Ruins Of Empires«, izašao je prošle godine. I Aeternam su zabavno koncertno osvježenje, pogotovo kad na koncert dođeš po uzoru na »očekuj neočekivano«. Stilsko je ishodište death metal, ali s popriličnom dozom pompe i bombastike. U glazbu grupa na izražen način uključuje dionice sastavljene od orijentalnih motiva, a uz to u aranžmane upliće čak i zvuk tradicionalnih marokanskih instrumenata, što im daje i »folk« predznak. Izuzetno dopadljiv growl vođe Achrafa Loudiyja, koji brine i za ritam gitaru, povremeno kombinira s čistim pjevanjem. Na vokalima mu je povremeno pružao potporu basist Maxime Boucher. Oživjeli su Babilonci, Mezopotamija, Egipat. Ne čudi, jer je Achraf podrijetlom Marokanac, pa je jasno odakle dolaze takve ideje, budući da je glavni skladatelj u grupi. Aeternam se ne ustručavaju ni integracije povremenih blastbeat rafala kojima rešetaju pojedine dionice. Iznimno atmosferičnu i zapaljivu izvedbu pratile su inače matrice orkestracija. Bend je ponudio miješan izbor materijala sa sva tri albuma pa su se tako redom izvele Damascus Gate, The Coronation of Seth, Praetor of Mercury, Sun Shield, Fallen Is the Simulacrum of Bel, Hubal, Profaner Of Light, Paropamisadae, Goddess of Masr i Angel Horned. Aeternam su grupa koja zvuči nešto drugačije, iako se takvih pristupa već laća poprilično njihovih vršnjaka. No bend je koncertno kompatibilan s bendovima tipa Orphaned Land i Melechesh.
Nervosa su tri našpicane Brazilke iz Sao Paola, s tri albuma u džepu. S grupom smo se susreli 2015., kad su cure nastupile u Tolminu na festivalu Metaldays. Već su tamo uvjerile svojim izuzetno samouvjerenim i karizmatičnim nastupom, u kojem je pljuštala sva ona kipuća energija i žar. Ovaj put nije bilo ništa drukčije. Štoviše. Bend je zreliji i djeluje još uvjerljivije u svojim scenskim nastupima. Iako u glazbenom smislu ne otkrivaju Einsteinovu teoriju relativnosti, Nervosa za ženski bend, odnosno za ženski kolektiv, djeluju zasigurno natprosječno. Razvijaju verziju iznimno našpicanog, beskompromisno razornog thrash metal revivala (osjete se utjecaji teutonske škole), koji ne poznaje stanku ni odmor. Energična pjevačica i basistica Fernanda Lira cijelo je vrijeme trčkarala po svojoj polovici pozornice, ispaljivala plejadu najrazličitijih grimasa, nesputano isplazivala jezik lijevo i desno te nekoliko pogleda posve oštro i ljutito uperila prema publici. Trio izvrsno klapa zajedno. Pružio je izuzetnu dozu uigranosti i usklađenosti, pri čemu je uz glavni scenski magnet, pjevačicu Fernandu, koja je divlje siktala svojim bijesnim vokalnim nastupom, snažnu potporu pružala gitaristica i prateća vokalistica Prika Amaral, a Nervosa pritom nikad ne bi bile tako uvjerljive da za bubnjevima u pozadini ne bdije bijesna Luana Dametto. Bend je već predstavio nešto materijala s nadolazećeg novog studijskog albuma »Downfall of Mankind«, koji izlazi ovog lipnja. Brutalne cure izbljuvale su salve bijesa i zloslutnosti! Izvrstan nastup u svakom pogledu.
E, a nastup grupe koja je privukla najviše pozornosti te večeri, američke legende tehničkog death metal pinorstva Suffocation. Naroda se nagurao dobrih tristotinjak. Konkretno nakrkanih i nazubljenih. Temperaturu su podizali i neki ljubitelji teških zvukova koji su stigli iz susjedne Hrvatske, bilo je i nekoliko »izgubljenih i zaboravljenih« Slovenaca (zato što na koncerte u inozemstvo uvijek putujemo odvojeno) iz štajerskog kraja. Bend je isporučio novi vrhunski nastup u kojem je naravno krenuo na sve ili ništa i pucao svom raspoloživom artiljerijom i sa svih položaja. S obzirom na to da je Frank Mullen, prvo grlo grupe, prije nekoliko dana obrazložio da zbog poslovnih obveza trajno napušta Suffocation, dakle na neodređeno vrijeme, sada se otvara pitanje hoće li grupa na njegovo mjesto integrirati dosadašnjeg povremenog koncertnog pomagača, koji je ušao u četvrtu godinu takvog službovanja kod Suffocation. To je inače bubnjar grupe Disgorge Ricky Myers, koji je i ovaj put svojim prodornim growlom isporučio iznimno uzoran nastup, vrijedan toga da nosi Mullenove čizme. Bend se izuzetno dobro drži bez obzira na to što je u posljednje vrijeme prošao kroz lijep snop potresa u postavi. To je ponovno potvrdilo i izuzetno bubnjarsko znanje i nastup novajlije Erica Morottija, koji se grupi pridružio prije dvije godine kao zamjena za izvanrednog i u mnogočemu teško zamjenjivog virtuoza »na kožama« Mikea Smitha. Ako idemo dalje u toj maniri, u ekipi je još jedan prilično svjež član. To je Charles Errigo, koji je isprva također službovao u grupi kao privremena zamjena za preopterećenog Guya Marchaisa, no momci su ga nedavno priključili stalnoj postavi grupe. Tako je uz jedinog originalnog člana grupe Terencea Hobbsa, koji je naravno sa Suffocation preživio sva loša i dobra vremena, basist Derek Boyer, koji bas gitaru u Suffocation drnda od 2004. godine. Bend je prošlog lipnja objavio svoj ukupno osmi studijski album »…Of the Dark Light«, s kojeg je predstavio dvije skladbe, Return to the Abyss i Clarity Through Deprivation, koje zajedno s ne puno starijom Pinnacle of Bedlam s prethodnog albuma uspješno održavaju visoku kvalitetnu reputaciju i glasovitost koju je grupa zbog svoje skladateljske širine ekstremnih tehnički kompleksnih brutalnih vidika stekla tijekom godina i koju uživa kod svojih fanova i u zrelim godinama djelovanja.
Bend nije mogao razočarati. Već sama set lista to nije dopuštala. Bend je naime repertoar obilno začinio materijalom iz početnog razdoblja djelovanja, pa je ispalio i tri klasika s prvijenca »Effigy Of the Forgotten« (Liege of Inveracity, naslovnu skladbu i Infecting the Crypts), tome dodao dvije točke s albuma »Pierced from Within« (naslovnu skladbu i Thrones of Blood) te priključio još dvije skladbe s EP-a »Despiced the Sun« (Catatonia, Funeral Inception). Ludnica. Hobbs je još uvijek nevjerojatan kad se otkači i kad ga energija posve zgrabi te povuče u njegov svijet na pozornici. S mirnim, ali dlakocjepački preciznim Errigom uigrali su se, dakle, više nego izvrsno. Boyer je ponovno odbasirao koncert tako da je svoj bas postavio u uspravan položaj na tlo i gotovo se naslonio na njega, pritom u svom stilu prečupao cijeli koncert. Bubnjanje je krajnje razorno i tako ostaje jedan od najzanimljivijih elemenata slike ove kultne grupe. Upravo ta ritmička rahlost inače razarajuće energije kompozicija i struktura ostaje jedna od glavnih privlačnosti ove staroselačke floridske death metal utvrde, koja je naravno isporučila pravi obračun sa svim kvazimoralizmom nove ere, kojemu robujemo. Nemilosrdno i krajnje »zatežuće«! Ovijeno u ponore zla i propasti, odakle nema povratka. Apokalipsa je tu. Bend je požnjeo ekstremne ovacije zadovoljne (ali ne posve zadovoljene) »zagušene« mase, no nije se vratio na bis, iako je turneja s Venom Inc. trebala biti co-headlinerska. Odsvirali su točno sat vremena repertoara i svojim izvanrednim koncertom napustili prizorište, na kojem je izgladnjela masa zahtijevala još.
Najave je potvrdio posljednji izvođač te večeri. Priličan dio publike naime se nije vratio u dvoranicu kad su na pozornicu stupila tri velika veterana svog zanata. Tony Dolan, Mantas i Abaddon. S malom korekcijom. Potonji je zbog obveza prema obitelji morao propustiti ovu turneju, a na bubnjarskom slotu zamijenio ga je Jeramie Kling iz sastava The Absence. Da nisu Venom Inc. samo još jedna verzija sastava Venom (grupu s izvornim imenom vodi naime njihov (doslovno) bivši drug Cronos), koju vodi samo nagon za koncertnom zaradom, potvrđuje izdanje novog studijskog albuma »Ave«. On je u repertoaru bio uzorno zastupljen. Između uvodne nove Ave Satanas i ništa manje nove Metal We Bleed, u uvodnom je dijelu uhvaćen prvi klasik Welcome To Hell. Pred kraj je bend uključio od novijih još skladbu War te motorheadovsku Black’n’Roll, a inače je kotrljao klasik za klasikom.
Suvišno je govoriti da grupa posjeduje neku bezvremensku rockersku energiju, koja je očito zahvatila sve pravovjerne glazbenike prve metal generacije kad su ušli u proces pionirskog stvaranja nečega što je u glazbi kasnije postalo metal i što im se kroz sve te godine prkosa na sceni pretače kroz krvožilje. Bez obzira na to što je diskografija grupe Venom u mnogočemu često iskorištena za predstavljanje početka nečega što se kasnije razvilo u novi žanr (black metal), to je samo zbog albuma koji se tako zove, kao i grlenog vrištanja Cronosa, kojeg u Venom Inc. tako uspješno oličava, ako ne i nadograđuje, nezasitni luđak Tony Dolan. S mikrofonom na stalku usmjerenim prema dolje i držanjem punim grimasa, The Demolition Man u mnogočemu podsjeća na energetsku pozu Motorheada. Odjeveni u “old school metal outfit”! I sam zvuk, koji je posve elementaran i u kojem kraljuje energija blasfemičnog »pra-poslanja« u rock’n’rollu, nesputanih kontrasta gitare, bas gitare i bubnjeva, djeluje posve iskonski i trenutačno opčinjavajuće. Bend je kotrljao komad za komadom. Mantas je postao vrlo dovršen gitarist, a njegove često naivne »podvale«, koje bilježe osobito studijski albumi prve ere djelovanja sastava Venom, već su dulje vrijeme apsolutna prošlost.
Dolan je ovaj put mnogo manje razgovarao s publikom nego što mu je to inače običaj, a bilo je npr. u slučaju nastupa grupe na prošlogodišnjem izdanju festivala Metaldays, kad se grupa vratila na pozornicu čak za tri dodatka. Očito nije bio dovoljno motiviran, jer je pred kraj nastupa koncert pratilo sve manje i manje ljudi. Time smo bili uskraćeni za hrpu zabavnih crnih humoreski koje Dolan tako vješto sipa iz sebe tijekom koncerta. Skladbu Parasite je primjerice posvetio Abaddonu, koji se rastao od partnerice, pri čemu je bilo više nego očito da se oznaka »parazit« nije odnosila na Abaddona. Inače se Dolanu dogodila neugodna neprilika. Cijele te večeri u dvorani je u publici bio i invalid u kolicima, koji je savjesno pratio baš sve koncerte. No očito je savjesno pratio i zalihe piva kod šankerica. Tijekom Venom Inc. njegov su duh i tijelo već bili toliko dobro opskrbljeni viškom alkoholnih derivata da je ispod pozornice neprestano vrišteći blagoslivljao Dolana: »Fuck you, fuck you, fuck you…!!!«, pri čemu je to u jednom trenutku Dolana toliko razbjesnilo da je čak bacio stalak s mikrofonom o pod. Isprva razdraženi glazbenik zatim je posve mirno rekao publici da je jako žalosno kad neki još uvijek mogu naći vremena za to da mrze jedni druge. Bend je profesionalno odsvirao cijeli repertoar i potom se prilično hladno i rutinirano vratio na bis. Venom Inc. mogu isporučiti više. Međutim, to grazka publika ovaj put nije ni zaslužila. Mantas i Dolan brzo su se nakon koncerta pokupili s pozornice, samo se Kling zaustavio na pročelju pozornice i rukovao s posjetiteljima. Šteta za tu provokaciju, ali tako to ide. Znam samo to da se Venom Inc. obavezno gleda ponovno sljedeći put. Pri prvoj pravoj prilici. Naježenost među njihovim nastupima naime ne izostaje, toliko su istinski u svemu čega se laćaju.
Završni dio pripao je klasicima albuma »Black Metal«: Countless Bathory, Black Metal, Leave Me In Hell , Don’t Burn the Witch Bis je bend zaključio kultnim Sons of Satan i Witching Hour (prvijenac »Welcome To Hell«). Tu su bili izgubljeni klasici Warhead i Lay Lust. Razveselilo je i uključivanje već spomenute Parasite (»Prime Evil«, 1989) s jednog od tri albuma na kojima je umjesto Cronosa basirao i pjevao u Venom Tony Dolan. Suma sumarum. Pakt s đavlom traje neokaljano dalje. Nadajmo se da će se ekipa Venom Inc. sljedeći put ponovno pojaviti u Sloveniji, gdje će, nadajmo se, na pozornici doživjeti i ljepši doček nego u Grazu. Zanimljivo bi bilo Dolana, uz vrč piva ili dva, upitati što iskreno misli o takvim posjetiteljima koncerta kakvog oličava npr. spomenuti »Wheels of Steel« gorljivac.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
SUFFOCATION:
1. Thrones of Blood
2. Return to the Abyss
3. Effigy of the Forgotten
4. Funeral Inception
5. Abomination Reborn
6. Clarity Through Deprivation
7. Pierced from Within
8. As Grace Descends
9. Entrails of You
9. Liege of Inveracity
10. Catatonia
11. Infecting the Crypts
VENOM INC.:
1. Ave Satanas
2. Welcome to Hell
3. Metal We Bleed
4. Die Hard
5. Live Like an Angel (Die Like a Devil)
6. Parasite
7. Warhead
8. Don’t Burn the Witch
9. War
10. Lady Lust
11. Leave Me in Hell
12. Black n’ Roll
13. Black Metal
14. Countess Bathory
—encore—
15. Sons of Satan
16. Witching Hour
