Little Red Record

0 5

Autor: Peter Podbrežnik

Izvođač: Matching Mole
Izdavačka kuća: CBS
Izdanje: 1972
Trajanje: 42:56
Ocjena: 4.5/5

U današnjoj, mračnoj klimi lažnih vijesti, obmana, političke korektnosti i novog, umjetno stvorenog hladnog rata između Zapada i Istoka omot drugog i ujedno posljednjeg studijskog albuma Matching Mole, »Little Red Record«, vjerojatno bi bio cenzuriran, ako već ne i zabranjen kao veličanje ‘totalitarističke propagande’ i ‘komunjara’, iako je riječ samo o prilično duhovitoj parodiji tipičnog propagandnog materijala Narodne Republike Kine u doba Mao Zedonga. »Little Red Record« je naime aluzija na Maovu Crvenu knjižicu, koju je za vrijeme Kulturne revolucije morao posjedovati svaki njegov podanik ako nije želio loše završiti.

Šef te kultne grupe, Robert Wyatt, koji danas izgleda otprilike onako kako je srednjovjekovna kršćanska umjetnost obično prikazivala Boga, to jest s dugom sijedom bradom i prodornim, upornim pogledom, bio je, slično kao i njegov zemljak Roger Waters (Pink Floyd), doduše oduvijek deklarirani socijalist, ali je, za razliku od Watersa, koji je (kako licemjerno) od toga napravio veliki biznis, svoje političke stavove rijetko prodavao u glazbi, što je i dobro. Glazbeni pristup tih oštrih predstavnika tzv. Canterbury scene na oba se njihova studijska albuma eklektično batrgao negdje između jazz rock fusiona, simfonijskog prog rocka i avangardnog rocka, a istodobno je bio većinom instrumentalno usmjeren, i to unatoč činjenici da je Robert uz izvanredne bubnjarske vještine posjedovao i iznimno eklektičan pjevački talent.

To da je, slično kao na istoimenom prvijencu Matching Mole, koji je izašao nekoliko mjeseci ranije, bilo prilično stilskih sličnosti s Wyattovim prijašnjim bendom, Soft Machine, nije iznenađivalo, pa će ‘Mali crveni album’ i danas najviše oduševiti većinu njihovih obožavatelja. »Little Red Record« otvara se pjesmom »Starting in the Middle«, koja zvuči kao zadušnica iz noćne more predvođena Wyattovom barbarskom vokalnom arijom i antički zvučećim melotronom. Iznenada slijedi vratolomni prijelaz u »Marchides«, podivljalu, mračniju instrumentalnu vožnju s brojnim munjevitim ritmičkim prijelazima i divljim basovskim linijama u režiji basista Billa MacCormicka. Usput ne manjka razlomljenih, psihodelično-avangardnih improvizacija koje su oduvijek povezane s Wyattovim likom i djelom.

»Nan True’s Hole« s prigušenim bas linijama, metalnim gitarskim pasažama u domeni Phila Millera i Wyattovim ubilačkim bubnjarskim krošeima mjestimice podsjeća na King Crimson iz doba Johna Wettona. Za produkciju albuma »Little Red Record« pobrinuo se nitko drugi nego Wyattov znanac Robert Fripp iz King Crimson, kojemu je to, u vrijeme kad je definitivno preuzeo vodstvo nad svojom grupom, bio jedan od prvih producentskih pothvata u karijeri. Možda je Fripp upravo odavde dobio poneku ideju za stilsko usmjerenje King Crimson u sljedeće dvije godine. Za povremene, nešto sentimentalnije, suptilne trenutke pobrinule su se i neukroćene klavijaturističke vragolije Davea MacRaea, koji je zamijenio Davea Sinclaira, ponajprije na jazzom nadahnutim poslasticama  kao što su »Righteous Rumba«, »Brandy as in Benj« i »Flora Fidgit«.

U usporedbi s razvikanijim prvijencem, »Little Red Record« donio je veću aranžersku koheziju unutar benda. Album je kao cjelina za dlaku pristupačniji, iako je i dalje riječ o beskompromisnom eksperimentalnom vrtuljku u režiji prave canterburyjske scene, pa je šteta što je to bio posljednji studijski čin za Wyatta, namazanog svim bojama, i njegove ‘krtice’.

Njihov treći album nikad nije ugledao svjetlo dana, iako je bio u planu i Wyatt je u tu svrhu angažirao bivšeg klavijaturista Curved Aira, Francisa Monkmana. Tko zna što bi se dogodilo s Matching Mole da Wyatt tog kobnog dana, usred rođendanske zabave ‘psihodelične vještice’ Gilli Smyth (Gong), nije pao kroz prozor njezina stana na četvrtom katu nakon što je predubo pogledao u čašu. Od tada je završio u invalidskim kolicima jer je bio paraliziran od struka nadolje, što ga je prisililo da raspusti Matching Mole i usmjeri se na samostalnu karijeru, pri čemu se, posve razumljivo, puno više okrenuo pjevačkoj ulozi. Kao bubnjar je povremeno ipak još sjeo za jazzovske bubnjeve, gdje nije obvezna uporaba nogu, ali je njegove karijere jednog od tehnički najboljih bubnjara u progresivnom rocku nepovratno bilo gotovo. Tragično iskustvo mu je, prema njegovim riječima, spasilo život jer je time bilo gotovo njegovo utapanje u alkoholizmu i nakon toga je postao i bolji čovjek. Phil Miller i Dave Sinclair osnovali su nakon raspada Matching Mole jednako kratkotrajnu, ali komercijalno ipak uspješniju grupu Hatfield and the North.

Postava

Robert Wyatt – bubnjevi, vokalni dijelovi
Phil Miller – gitara
Dave McRae – klavijature
Bill MacCormick – bas gitara

GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Brian Eno – VCS3 synth (6)
Julie “Ruby Crystal” Christie – vokal (3)
Dave Gale – zborski vokal
Little Honest Injun – zborski vokal
Julie “Ruby Crystal” Christie – zborski vokal

Produkcija

Robert Fripp

Popis pjesama

1. Starting in the Middle of the Day, We Can Drink Our Politics Away (2:31)
2. Marchides (8:25)
3. Nan True’s Hole (3:36)
4. Righteous Rhumba (2:50)
5. Brandy as in Benj (4:24)
6. Gloria Gloom (8:06)
7. God Song (2:59)
8. Flora Fidgit (3:26)
9. Smoke Signal (6:37)

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići