Nastupaju: Motörhead, Anthrax, Diaries Of A Hero
Lokacija: München / Zenith Halle / Njemačka
Datum: 01.12.2012
Godina se okrenula, pritisnuo je mraz i, kao i obično, donio sa sobom novu Motörhead turneju po Velikoj Britaniji i Njemačkoj, dvjema već tradicionalno heavy metalu vjernim zemljama. Iz jeseni u jesen Motörheadi naime obilaze standardne postaje diljem spomenutih zemalja i kao po špagi za sobom ostavljaju rasprodane dvorane i zadovoljne horde fanova.
Ali ove godine s jednom novošću! Na kraju njemačke turneje, taman prije nego što Lemmy i ekipa spakiraju kofere i praznike provedu na odmoru, zaustavit će se naime i u Ljubljani, na istom »mjestu zločina« gdje se 1989. održao čuveni koncert kojeg se Lemmy i danas sjeća po krvavom incidentu. Najavljeni ljubljanski koncert smanjio je broj standardnih putnika sa sunčane strane Alpa na njihov tradicionalno nama najbliži koncertni termin u München, što naravno nije spriječilo ni Rockline da se s Motörheadima sretne još jednom.
S Alešem sam se do ciljne dvorane probio taman pred kraj derbija njemačke Bundeslige, na kojem su se na AllianzAreni, u neposrednoj blizini Zenith Halle, sukobili domaći Bayern i Borussia iz Dortmunda. Za dlaku smo dakle izbjegli prometne gužve i uhvatili nastup predgrupe Diaries Of A Hero, koja s obzirom na duljinu frontmanove brade ima već nešto kilometraže iza sebe, ali nažalost (ili na sreću?) njihov moderan stil kod tradicionalnom metalu vjerne publike nije izazvao veći interes. U razgibanu strukturu komada, koji su varirali negdje između thrash metala i metal corea, Englezi su umiješali hrpu otrcanih break downova i tako se još dublje uhvatili u tezu da svojim djelovanjem baš i nisu potresli metalski svijet. Daleko od toga – u trenutku kad su nakon dobrih pola sata nastupa napustili pozornicu, već su bili zaboravljeni.
Zastor s imenom prve predgrupe je pao i u cijelosti otkrio naslovnicu nove Anthrax ploče »Worship Music«, koja je Amerikancima vratila davno načet kredibilitet i vratila ih na aktualnu metal kartu! Da, ovaj put su Motörheadi na turneju uzeli doista jaku predgrupu! Došlo je vrijeme za čeličnu mosh pit rekreaciju imena Anthrax!
Nakon mlakih kritika na njihove nastupe na »Big Four« turnejama u protekle dvije godine i sam sam bio skeptičan prema njihovoj formi, ali su me Njujorčani bombastičnim showom uspjeli šutnuti ravno među noge! Koncert su otvorili klasikom Caught in a Mosh i nastavili ga novim singlom Fight ‘Em ‘Til You Can’t, koji je pokazao zašto se priča da su Anthrax opet oni pravi! Ljutito riffanje i prepoznatljivo udarno višeglasno pjevanje prije ulaska u melodični dio refrena Anthraxu su uspjeli nanovo definirati i utjeloviti u novom materijalu, pa je ukupno trojka novih komada potpuno kredibilno našla svoje mjesto među klasicima iz osamdesetih. Uspjelo im je dakle pronaći stari recept! Skladbu In The End Anthraxi su posvetili preminuloj braći Ronnieju Jamesu Diju i Dimebagu Darrellu, a posljednja odsvirana novost The Devil You Know našla je svoje mjesto tek pred kraj repertoara.
Ian Scott i Rob Caggiano stalno su mijenjali međusobne pozicije i u navezi s basistom Frankom Bellom u dvoranu ispalili duh prave thrash metal žurke iz osamdesetih, gdje se ne zna tko pije, a tko plaća! Joey Belladonna je fantastičan! U matičnu postavu vraćeni frontman svojom vrelokrvnom indijanskom krvlju divlja po pozornici i stalno potiče začetke »ratnog plesa«. Jedan od najzgodnijih trenutaka došao je upravo za vrijeme hitića Indians, kad je među prve redove u publici doletio obožavatelj s raskošnim perjem na glavi, a Belladonna mu naravno nije ostao dužan i vratio mu je istom mjerom! Komadom Deathrider s prvijenca »Fistful of Metal« (1984) Ian Scott zahvalio se Motörheadima na kreativnoj inspiraciji na početku karijere, a do kraja su Anthraxi nanizali još komade Madhouse s uvodnim Belladonninim dodatkom prvog stiha Judas Priest klasika Ripper, obradu Joea Jacksona Got The Time i za oproštaj nezaboravni I Am the Law. Sat vremena dugo putovanje poprilično udarnom Anthrax školom pod težinom bubnjarskih udaraca zamjenskog bubnjara Jona Dettea odlučno je odbacilo tezu da je Anthraxima vrijeme isteklo. Ponudili su najbolje što znaju i oduševili!
Nakon stanke uslijedio je završni čin večeri, vrijeme za besmrtne promotore najsirovije verzije rock’n’rolla, vrijeme za Motörhead! Iza oblaka guste magle pred lice rasprodane dvorane Zenith istupili su Mikkey Dee, Phil Campbell i Ian »Lemmy« Kilmister. Lemmy je po svojoj staroj navadi stupio do mikrofona i zagrgljao željezne riječi: »Good evening, we are Motörhead«. Ledeno hladne riječi koje su ipak ubrzale otkucaje srca, zakuhale krv u žilama i pobrinule se za vrućicu! Sad ide ozbiljno!
Motörhead su koncert započeli s I Know Hot to Die, koja je, kako se kasnije pokazalo, bila jedina skladba novijeg datuma na set listi. Od izlaska posljednjeg albuma »The Wörld Is Yours« prošle su već dvije godine, pa je uklapanje njegovih ključnih trenutaka u žive nastupe za tu britansku teškorokersku instituciju već prošlost – što je naravno voda na mlin onima koji kod Motörheada preferiraju njihov kreativni vrhunac prve polovice osamdesetih! Damage Case, Stay Clean i Metropolis podsjetili su na zlatna vremena Eddieja Clarka, a nakon odsviranog »Overkill« (1979) trojca i Lemmy je prvi put te večeri uzeo nekoliko trenutaka za odmor i obraćanje raspoloženoj publici.
Lemmy Kilmister, sudeći prema viđenom, ostaje kreatura koja se tretira gotovo kao božanstvo! Muškarac mrkog pogleda i statično-hladnokrvne scenske prisutnosti, kojemu je čelo prekrivao prepoznatljiv jenkijevski šešir sa šerifovom značkom u sredini, na krilima svoje beskrajne karizme lako je vladao masom koja mu je zamalo jela iz ruke. Iz Lemmyjeva kulta uz izmjenične se obrate znaju zabavljati i gitarist Campbell i sam Lemmy. Kad god je trebalo pritisnuti gas, Phil je predao riječ šefu na desnoj strani pozornice, a ovaj je s kojom od naučenih šala lako držao publiku u šahu. Iza spomenutih aktera po bubnjevima je lupao bubnjar grčkih korijena Mikkey Dee, najživahniji iz trojca, jer je za razliku od naizgled smirenog gitarskog dua ispred sebe životinjski udarao po bubnjevima, iznad kojih je poskakivao samo razbarušen šop njegove kose.
Invazija sirove rock’n’roll buke na naše bubnjiće nastavila se nakon Campbellova sola, koji je Lemmy iskoristio za kratki skok do kisikove maske iza pozornice, dubokom orijentiranošću na klasični materijal, a u repertoaru su se našle i dvije skladbe s albuma »1916« (The One to Sing the Blues i Going to Brazil). Poskočna riffovska poslastica Killed by Death najavila je da se koncert bliži kraju. Preznojeni, ali naizgled potpuno smireni Lemmy je i nakon dobrog sata nastupa vokalno uspio prkositi nemilosrdnoj starosti koja ga tjelesno sve više iscrpljuje. Prije silaska s pozornice zahuktala je još himnična Ace of Spades, energična bomba koja je poput smrtonosnog marša ispod pozornice istiskivala i posljednje atome snage. Osjetila se prava energija koja svoj zenit, barem kad su u pitanju Motörhead koncerti, svaki put iznova doseže upravo na njemačkom tlu!
Svoju veliku zahvalu klasičnom rocku, iz kojeg su davno crpili inspiraciju, Motorne glave darovale su pri povratku na pozornicu Thin Lizzy obradom Are You Ready, prije nego što se sat i dvadeset minuta intenzivnog druženja očekivano završilo prastarom zaušnicom Overkill.
Što reći na kraju? Motörhead ostaju vjerni svom sloganu »everything louder than everyone else«, a njihovi koncerti jednom jedinom cilju: rock’n’roll divljanju, pa makar i na račun etapnih promašaja kroz oči glazbenih sladokusaca. Motörhead su naprosto uvijek bili glasnici primitivne buke i time su, više nego za slušanje u zagrljaju kućnog kauča, stvoreni za koncertno rušenje! »Bastardi« u pravom smislu riječi! Ali nešto je jasno. Njihovo vrijeme polako istječe, što je s obzirom na stalnu koncertnu aktivnost vidljivo na Lemmyjevu sve više oslabljenom stasu, zbog čega su Motörhead nastupi počeli gubiti i na duljini. I upravo je to još jedan od razloga zašto je posjet ljubljanskom koncertu obavezan! Činjenica je da ih vječno ipak nećemo moći gledati… pa makar Lemmy bio besmrtan!
autor: Urban Bolta
Setlista:
MOTÖRHEAD:
1. I Know How to Die
2. Damage Case
3. Stay Clean
4. Metropolis
5. Over the Top
6. Doctor Rock
7. Guitar Solo
8. The Chase Is Better Than the Catch
9. Rock It
10. You Better Run
11.The One to Sing the Blues
12. Drum Solo (plus The One To Sing The Blues outro)
13. Going to Brazil
14. Killed by Death
15. Ace of Spades
—dodatak—
16. Are You Ready
17. Overkill
ANTHRAX:
1. Worship (taped intro)
2. Caught in a Mosh
3. Fight ‘Em ‘Til You Can’t
4. Antisocial
5. Indians
6. Hymn 1 (taped intro)
7. In the End
8. Deathrider
9. Madhouse
10. Got the Time
11. The Devil You Know
12. I Am the Law
13. Long Live Rock ‘n’ Roll (taped outro)
