Lokacija: Ljubljana / Cvetličarna / Slovenija
Datum: subota, 25.05.2013
O Joeu Satrianiju napisano je mnogo. To je onaj čovjek koji je svojom pojavom izgradio pravu autocestu u glazbeni univerzum gitarskog rocka i svojim znamenitim albumom »Surfing With The Alien« (1987) uzletio na čelo najvažnijih i najutjecajnijih gitarskih virtuoza našeg doba, koji svoj glazbeni talent i genij nisu samo materijalizirali u seriju prekrasnih studijskih umjetnina, nego su to znanje nesebično dijelili s generacijom glazbenika koja je kasnije iznjedrila i takve sastave kao što su, među ostalima, Metallica, Testament, Primus, Exodus, Possessed,…
Prije dobrih 14 dana u obližnjoj je Vrbi na Koroškem nastupio još jedan majstor šesterožičane gitarske teorije, Andy Timmons – RockLine reportažu pročitaj OVDJE. Inače izvrstan prijatelj Joea Satrianija, poznat po suradnji unutar G3 komba u (vječnom) tandemu Steve Vai – Joe Satriani. Taj je tandem kroz godine, uz suradnju vrhunskih gitarista na poziciji trećeg čovjeka G3 »trojke«, iznjedrio turneje vrhunskih glazbenih poslastica na kojima su sudjelovali, među ostalima, Steve Lukather (Toto), Robert Fripp (King Crimson), Yngwie J. Malmsteen, John Petrucci (Dream Theater), pa bivši »škorpioni« Michael Schenker (ex-UFO) i Uli Jon Roth, a popis još dugo nije zaključen. Ukratko. Joe Satriani je ona figura u zabavljačkom svijetu rock glazbe koja neprestano pomiče planine. Figura koja svojom naravi, dobronamjernim i brižnim karakterom stvara okruženje pozitivne stvaralačke energije!
Joe Satriani je početkom ovogodišnjeg svibnja objavio album »Unstoppable Momentum» – RockLine recenziju pročitaj OVDJE. To je još jedan prekrasan dokument u njegovoj bogatoj diskografiji, vrijedan grijeha za sve sladokusce brzine, kontrole, optimiziranog školskog principa brzanja duž vrata gitare, super jammanja, nepredvidivih glazbenih obrata i žanrovske fuzije. Dakle, kad jezik gitare progovori na način koji je dostupan baš svakom Zemljaninu!
A ipak je između toga na pozornicu Cvetličarne stupio predsastav. Koncert Joea Satrianija ne treba predsastav. Zapravo je najprikladniji predsastav na takvom koncertu onaj sastav koji uopće ne nastupi. Dakle nijedan sastav. Hrvatski kvintet Žanamari & J’Animals, prije nametnut od strane »sivih eminencija« nama skrivenih (viših) sfera nego poželjan, stoji dakle na pozornici. Ne primjerenije slovenske izvođače, kao npr. Uroš Planinc Group, Grega Habič Band, The Elevators i tako dalje. Kako god. Činjenice su činjenice i gurmani Satrianijeva sviranja morali smo malo stisnuti zube. Predsastav je inače svirao krasno. U prvom trenutku u glavu je sijevnula paralela s Evanescence, naravno s mnogo manje mračne atmosferične zavjese. Zamisli soul pop vokal uhvaćen u nižem ugođaju metalskog riffanja. Uhvaćen u koketnu kinetičku formu ritma ljuljanja. Čuješ jednu pjesmu i čuješ sve. U jednoj frekvenciji ugođeno, aranžirano i izvedeno. Gdje nema distorzije, »clean« zvuk opterećen je »stereo chorus« efektom, što održava »groove« i u rockerski manje nabrijanim dijelovima skladbi. Slatko i istodobno bučno. Ruku pod ruku. Dopadljiv ambijent. No u nekoj drugoj prilici, radije negdje drugdje. Žanamari je odlična mlada pjevačica. Magnet je. Privlačna je, zna kupiti publiku, a to je glavno. Sve to opravdava kredibilno. Uz odlično pjevanje. Sastav očito probija led. Tu je motiv i konkretna prednost pred konkurentskim sastavima da ih korporacije i MTV »uzmu za svoje«. Pogotovo ako prije toga uspješno reklamiraš donje rublje.
Satch je na pozornicu stupio u devet i 20 navečer! Cvetličarna odlično popunjena. Slično je moralo biti prije nekoliko dana u zagrebačkoj Tvornici kulture! I usput. Satrianijeva turneja, posvećena promociji novog studijskog dostignuća »Unstoppable Momentum,« stigla je u Ljubljanu u smjeru Zagreb – Beograd – Ljubljana, a ne kako bi se uobičajeno očekivalo, to jest Beograd – Zagreb – Ljubljana. Nekoliko suvišnih kilometara na pozornici se na Satrianiju nije primjećivalo. Čovjek je bio odmoran, jer je sastav 24.05.2013. »pauzirao«. Uvodni dio koncerta Satch je teatralno prepustio ritam sekciji. Neka se ona najprije razgiba. Tako se prvi publici predstavio Marco Minnemann, vrhunski bubnjar koji je 2011. za dlaku promašio stalno članstvo u Dream Theater, kad su ovi tražili zamjenu za »pobjeglog« Mikea Portnoya. Tu je znamenita Cool #9 i postava uzima pun zalet! Na pozornici uz Satcha spomenuti Marco Minnemann (Vinnie Colaiuta, koji je odsvirao bubnjeve i udaraljke za novi Satchev album, očito je prezauzet kod svog prvog poslodavca Stinga), nadalje basist Bryan Beller… Halo? Minnemann – Beller? Zvuči nekako poznato. Pribroji Guthrieja Govana i dobiješ The Aristocrats. Beller je inače Vaijev kolega, a gdje je Vai, blizu je Zappa, a gdje je Zappa, još je bliže njegov sin Dweezil. Ukratko, to su krugovi najvišerangiranih svjetskih rock glazbenika. I naposljetku. Gdje su Vai i Zappa, tu je i Mike Keneally, multiinstrumentalist koji je Satrianiju već pomagao i u ljubljanskoj Hali Tivoli na koncertu u studenom 2010., kao i Steveu Vaiju kad je i on nastupio u Hali Tivoli davnog 13.04.2000. Uz Satcha je dakle okupljena senzacionalna super pratnja!
Uz opisanu superiornost pratećeg sastava, sve su oči ipak bile uprte u superiornost jednog jedinog. Josepha! On je u prvom redu ponovno impresionirao svojom pojavom, koja stvara osjećaj iznimne pristupačnosti, ljubaznosti, nepretencioznosti. Joe u srcu ostaje ekstatični tinejdžer, a dijete koje nosi u sebi bez zadrške pokazuje u svom nastupu na pozornici. Uz svoju iznimnu igru čistokrvnog školskog udžbenika, koji su gotovo nijemo gutali uši i oči okupljenih gitarističkih učenjaka u rulji posjetitelja Cvetličarne te večeri, dodao je poznati »ludi« sentiment svojih nastupa. »Whammy« lijevo, »whammy« desno, »pull off-ovi« koji su u »zategljajima« dizali krov Cvetličarne u zrak, znamenite taping figure, iznimna kontrola tremolo ručice,… Vještina pokazivanja vladanja biblijom šesterožičane teorije čovjeku s dobrih 56 godina nikako ne manjka. S godinama vještinu u najmanju ruku produbljuje i širi njezin ekspresivni domet.
Satriani se pobrinuo za odličnu set listu. U njoj su naravno prednjačile skladbe aktualnog studijskog albuma, koje je dobrano opteretio svojim prepoznatljivim standardima, osobito s ranijih studijskih izdanja. Pravi slatkiš Satriani je bacio publici izvedbom svog znamenitog singla The Crush Of Love s pretpovijesnog EP-a “Dreaming #11”. Spektakl koji je trajao dobra dva sata čovjek je mjestimice posolio mnogim sočnim improvizacijskim umetcima. Tako je znameniti instrumental Always With Me, Always With You, za koji je Satriani najavio da je to pjesma koju publika na koncertima iz njemu nepoznatog razloga uvijek pjeva, doživio epske devet minuta. Satriani je naime regularnom dijelu skladbe dodao i umetak »With The Little Help From My Friends«, gdje su u žarište reflektorskog osvjetljenja (kao nebrojeno puta tijekom koncerta) ponovno stupili Beller i s gitarom opasani Keneally. Umetak The Beatlesa teatralno se produžio u fenomenalni improvizacijski izlazni jamm dijaloga između Satchevih gitarskih rafala i majstorija na klavijaturama Mikea Keneallyja.
Učinkovita mješavina skladbi novog albuma, kao što su bile u drugoj polovici koncerta u nizu odvaljene vrlo zabavna Jumpin’ In i odmah iza nje Jumpin’ Out, ili šaljiva Three Sheets To The Wind, te naravno znamenitih točaka Satchove diskografije, kao što su, među ostalima, Ice 9, Flyin’ In A Blue Dream, Satch Boogie, Summer Song, odlična smještenost skladbe Surfing With An Alien na sam kraj regularnog dijela koncerta te iznenađenje baš na kraju koncerta skladbom Rubina (posvećena Satchevoj bračnoj družici), uzetom sa Satrianijeva studijskog prvijenca »Not Of This Earth« (1986), stvarala je paralelni svijet jedinstvenog raspoloženja. Nešto što možeš očekivati i doživjeti samo na Satrianijevim koncertima. I ovaj se okrenuo u tren oka. Odjednom.
Zvuk u prostoru pak odličan. Ni na balkonu nije previše smetalo djelomično rezanje nižih tonova, što nikako ne ovisi o tonskom tehničaru. On je naime svoj posao odlično obavio. U parteru je zvuk od prvog do posljednjeg trenutka bio odličan. Povremeno bi u uho ubole malo prekrivene Keneallyjeve klavijature riffovima, no u ovom slučaju pri ocjeni općeg dojma zvuka koncerta riječ je o posve »bezbolnoj« primjedbi. Joe Satriani dakle drži se u odličnoj formi – stvaralačkoj i izvedbenoj na pozornici. Čovjek zadržava mladenačku drskost i oduševljenje u pristupu svojim svakodnevnim umjetničkim aktivnostima! Uz novo jedinstveno iskustvo, nadajmo se da Satrianija obje te karakterne osobine nikada neće napustiti u vještini jedinstvene briljantnosti egzibicionizma njegova sviranja gitare.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. Cool #9
2. Devil’s Slide
3. Flying in a Blue Dream
4. Unstoppable Momentum
5. The Weight of the World
6. Ice 9
7. The Crush of Love
8. I’ll Put a Stone on Your Cairn
9. A Door into Summer
10. Lies and Truths
11. Satch Boogie
12. Shine On American Dreamer
13. Three Sheets to the Wind
14. Cryin’
15. Jumpin’ In
16. Jumpin’ Out
17. A Celebration
18. Always with Me, Always with You
19. Surfing with the Alien
—dodatak—
20. Crowd Chant
21. Summer Song
22. Rubina
