Datum izlaska: prosinac 1970
Izdavač: Vertigo Records
Produkcija: Gerry Bron
Trajanje: 38:04
Žanr: progressive rock/jazz rock fusion
Ocjena: 8.5/10
Četvrti album Colosseum, »Daughter of Time«, nastao u turbulentnom razdoblju u kojem su u kratkom roku promijenili čak tri basista, bio je njihov prvi s Chrisom Farloweom na glavnom vokalu. Farlowe, koji je na vokalu rasteretio Davea ‘Clema’ Clempsona, bio je važno pojačanje za engleske progrockerske pionire, jer je već tada bio uspješan solo izvođač i iznimno cijenjen pjevač. Karizmatični pjevač stigao je u Colosseum baš u vrijeme kad su tijekom snimanja »Daughter of Time« otpustili originalnog basista Tonyja Reevesa, koji je kasnije postao član sastava Greenslade i Curved Air.
Na Reevesovo mjesto prvo je došao Louis Cennamo (ex-Renaissance), a zatim kasniji basist sastava Uriah Heep, Tempest i Mountain, Mark Clarke. Njega obožavatelji Uriah Heep poznaju ponajprije kao koautora klasika »The Wizard«, a kasnije, nakon ponovnog okupljanja Colosseum sredinom devedesetih, postao je njihov najuporniji i najmarljiviji basist. Saksofonist Dick Heckstall-Smith također je već bio jednom nogom drugdje, pa je bubnjarski majstor Jon Hiseman, koji se kasnije afirmirao i kao neslužbeni poglavica Colosseum, za pomoć na flauti i dodatnim saksofonima pozvao kar vlastitu suprugu Barbaru Thompson.
Zvuk Colosseum na »Daughter of Time« postao je još šarolikiji zahvaljujući češćem uvođenju raskošnih simfonijskih aranžmana, što se čuje već na iznimno intenzivnom uvodu »Three Score and Ten, Amen«, dok je zbog Farloweova moćnog pjevanja ambijent većine skladbi postao još dramatičniji nego prije. Bluesovskih elemenata je sve manje, a sve je više jazz fusiona i simfonike. »Time Lament« prožet je melankoličnim ugođajem koji dodatno pojačava Farloweov neutješni vokalni pristup, dok žestoki ritmički prijelazi i bogati saksofonsko-klavijaturski aranžmani neprestano pojačavaju napetu dramu. Na »Take Me Back to Doomsday« u prvom je planu odlična klavirska solaža, a naslovnu skladbu krase ponajprije kraljevski simfonijski aranžmani i još jedna strastvena pjevačka izvedba jednog od najboljih britanskih rock vokalista svojega vremena.
Unatoč tome što je nastao u vrijeme kad se kultni sastav već ubrzano raspadao, »Daughter of Time« bio je posve solidan uradak koji je ponudio brojne zanimljive i zabavne trenutke te Colosseum udaljio od njihovih bluesovskih korijena. Colosseum su u postavi s Farloweom i Clarkeom snimili još koncertni album »Colosseum Live« (1971), koji je bio njihov posljednji čin prije raspada. Nakon što se činilo da će zauvijek pripadati nekim romantičnim, davno minulim glazbenim vremenima, 1994., baš u razdoblju kad je sa širenjem interneta i ponude polako opet počeo rasti interes za progresivni rock, ponovno su se vratili na scenu i ostali aktivni, kako u studiju tako i na pozornicama, sve do ponovnog raspada 2015., koji je konačno zapečatila Hisemanova smrt 2018.
Autor recenzije: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Three Score and Ten, Amen (5:38)
2. Time Lament (6:13)
3. Take Me Back to Doomsday (4:25)
4. The Daughter of Time (3:33)
5. Theme for an Imaginary Western (4:07)
6. Bring Out Your Dead (4:20)
7. Downhill and Shadows (6:13)
8. The Time Machine (live) (8:11)
Colosseum:
Chris Farlowe – glavni vokal (na 1,2,4,5,7)
Mark Clarke – bas-gitara (na 1,5,7)
Dave “Clem” Clempson – gitara, glavni vokal (3)
Louis Cennamo – bas-gitara (na 2,3,4,6)
Dave Greenslade – orgulje, klavir, prateći vokal
Dick Heckstall-Smith – sopran i tenor saksofon, govorena riječ (1)
Jon Hiseman – bubnjevi, udaraljke
Tony Reeves – bas-gitara (8) [nije naveden]
Barbara Thompson – flauta, alt, sopran, tenor i bariton saksofon, prateći vokal (na 1,2,3,4)
