Datum izlaska: siječanj 1970.
Izdavač: Dunhill Records
Produkcija: Tony Reeves i Gerry Bron
Trajanje: 38:30
Žanr: progresivni rock
Ocjena: 7/10
»The Grass Is Greener«, treće studijsko ostvarenje engleskih progrock pionira Colosseum, izvorno je izašlo samo za američko i kanadsko tržište. Taj danas relativno rijetki album među većinom Colosseum sljedbenika ne uživa takav ugled kao većina njihovih ostalih izdanja, jer je riječ o poprilično proračunatoj preradi izvrsnog prethodnika »Valentyne Suite« (1969.), prilagođenoj američkom ukusu.
Na njemu su se našle četiri nove skladbe, »Jumping Off the Sun«, »Lost Angeles«, »Rope Ladder to the Moon« te obrada Ravelove klasike »Bolero«, snimljene s novim gitaristom Daveom ‘Clemom’ Clempsonom. On je otpjevao i većinu vokala na »The Grass is Greener«. Colosseum su naime iznova snimili skladbe s »Valentyne Suite« »Butty’s Blues«, »The Machine Demands a Sacrifice« i »The Grass Is Greener« s Clempsonom na glavnom vokalu, dok su vokal njegova prethodnika Jamesa Litherlanda ostavili netaknutim samo na skladbi »Elegy«. Clempson je na vokalnom polju bio slabiji izbor u odnosu na Litherlanda, jer je njegov stalno pomalo falš pjevački pristup bio poprilično neprikladan za zvuk Colosseuma, pa se takva odluka čini potpuno nerazumljivom.
Takvi korporativno obojeni potezi te potpuni stvaralački ‘obračun’ s Litherlandom, koji je očito pao u nemilost kod ostalih članova banda, nisu ostavili najbolji dojam, iako četiri nove skladbe nikako nisu ispale loše. Na njima su još više uglačali svoje eklektično miješanje jazz fusiona i blues rocka, što je vidljivo već na »Jumping Off the Sun«, dok se »Lost Angeles« zahvaljujući ritmičkoj energičnosti i eklektičnim jazz fusion pasažama vrlo brzo upisao među klasike Colosseuma.
Ekskluzivni sjevernoamerički projekt »The Grass Is Greener« gotovo je nemoguće ubrojiti među redovne studijske albume Colosseuma, jer je zbog proračunatih poteza i recikliranja prijašnjih dostignuća ispao sve prije nego inovativan. U strogo glazbenom smislu bend je unatoč tome i dalje bio izuzetno raspoložen, što su dokazivale sve četiri nove skladbe, no to je bilo premalo da bi se »The Grass Is Greener« moglo uvrstiti među klasične albume Colosseuma. Ostali članovi banda, to jest bubnjar Jon Hiseman, klavijaturist Dave Greenslade, saksofonist Dick Heckstall-Smith te basist Tony Reeves, kojem je ovo bio posljednji studijski projekt s Colosseumom, brzo su shvatili da Clempson, inače izvanredni gitaristički virtuoz, nije najbolji izbor za glavnog pjevača, pa su za svoj sljedeći projekt, »Daughter of Time« (1970.), pozvali Chrisa Farlowea, koji je napokon bio onaj ‘pravi’ vokalist, kakav je odgovarao većinskom ukusu.
Autor recenzije: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Jumping Off the Sun (3:00)
2. Lost Angeles (5:30)
3. Elegy (3:26)
4. Butty’s Blues (6:45)
5. Rope Ladder to the Moon (3:42)
6. Bolero (5:28)
7. The Machine Demands a Sacrifice (2:48)
8. The Grass Is Greener (7:31)
Colosseum:
Dave Greenslade – orgulje, klavijature, prateći vokal
Dick Heckstall-Smith – saksofon
Jon Hiseman – bubnjevi
Dave “Clem” Clempson – gitara, glavni vokal
Tony Reeves – bas-gitara
James Litherland – vokal na “Elegy”
