Trajanje albuma: 35.25
Produkcija: Rush & Terry Brown
Datum izdanja: 1980
Izdavačka kuća: Atlantic Records
“Permanent Waves” ili Rushov album tranzicije polako napušta pozornicu fantastičnog svijeta skupine i progresivnorockovskog žargona te ga mijenja čvrstim prizemljenjem sve većeg bavljenja esencijom art rocka i razumijevanjem “mainstream” rock glazbe osamdesetih. Odličan prijelazni album, čija jedna od skladbi odlučno ulazi u osamdesete i nagovještava daljnji glazbeni smjer skupine u približavanju kraćim, motivski zgusnutim i pristupačnijim pjesmama. Rush su s odličnim prethodnicima “Hemispheres” i “A Farewell To Kings” osigurali sveopće prihvaćanje kritične mase. To je blagotvorno utjecalo na izuzetnu studijsku opuštenost i jasan fokus skupine u ostvarivanju novih glazbenih izazova, koji su utjecali na korjenito preoblikovanje i obnovu buduće slike Rush glazbe.
Bilo je logično da Geddy Lee neće moći vrištati u nedogled i da će mu se prije ili kasnije od toga pokidati baš sve glasnice i vratni mišići. Tako je prva od korjenitih promjena ta da Lee uglavnom pjeva “normalnim” glasom, iako su sačuvani dijelovi gdje mu se glas “otme” (npr. treća strofa u predrefrenu Freewill).
Rush prvi put jasno i korjenito grade na minimaliziranju korištenih ideja u skladbama. Tipična skladba novih Rush za novo desetljeće upravo je uvodna The Spirit Of Radio. Već sami stihovi izviru iz osobnog shvaćanja skupine o magiji koju ti nudi sloboda stvaranja i izražavanja kroz glazbu. Ali realno. Rock glazbe, dakako. Sve je zapisano unutar stihova, čak i to da je riječ samo o pitanju “iskrenosti”, no na kraju je sve skupa tek iluzija, jer bezgraničnu ljepotu stvorene glazbe obezvrjeđuje upravo neizbježno zveckanje zaradničara. Skladba posjeduje radostan cinizam, pozitivne note, a Rush u nju ugravira pečat poznate istraživačke duhovitosti pred kraj, kad uskoče u kompatibilan reggae trik. Ovu skladbu krasi jedna od najvećih kvaliteta skupine. U njoj je skupini uspjelo spojiti kompleksnu strukturiranost (osobito kompleksne ritmičke obrate) s savršenom slušljivošću! I Freewill u nastavku zadržava radiju prijateljsku usmjerenost ploče. Još je tečnija skladba, s još izloženijom melodijskom komponentom izuzetne kompaktnosti, koja ti u trenutku uđe pod kožu. To je i danas jedan od glavnih Rush favorita njihova čeličnog koncertnog repertoara, na kojem se osobito rasplamsa Lifesonova gitara (dodatno kroz prokleto brzo sviranje solo dionica).
Svima kojima je počelo štucati nakon što su pronicljivo zaključili da “Permanent Waves” naprosto nije album “Hemispheres”, niti “Farewell To Kings”, nešto nade vraća skladba Jacob’s Ladder. Tekst u njoj odnosi se na zrake koje prodiru kroz koprenu oblačnosti i stvaraju prividnu ljestvu prema suncu, a možemo se pritom sjetiti i biblijskog patrijarha Jakova i njegova penjanja ljestvama te bliskih druženja s anđelima (iako ta posljednja opaska nije poruka pjesme). Unatoč usavršavanju i preciziranju zvuka u studiju, u slučaju Jacob’s Ladder riječ je o tipičnoj progresivnoj skladbi koju ponajviše krasi dulji srednji instrumentalni dio, s dodanom notom misticizma, koju raspiruju osobito dodane klavijature u pozadini. Skladba je prvi trenutak ploče koji prikazuje i mračnu stranu doživljaja Rush glazbe, a šlag na torti u njoj odnose Lifesonovi pronicljivi gitarski aranžmani, koji se slikovito, dinamično i skladno vežu na ritmičku platformu te zavjesu pozadinskih klavijatura. Lifesonova gitara doslovno goni cijelu skladbu naprijed, nizanjem slikovitih mnogostrukih motivskih obrata unutar izuzetne pratnje i konverzacije ritam linije koja ga okružuje. Naglašeno mistična atmosfera i eterični trenutak mirne plovidbe na synthesizerima na početku zadnje trećine skladbe pravi je melem na ranu ljubiteljima proga razdoblja skupine.
Skladbe koje album “pojednostavljuju” u nastavku jesu Entre Nous i Different Strings. Odlično kombinirana akustika s elektrikom, a u Different Strings lijepo je utkan klasični klavir. Obje skladbe djeluju baladno, s uhvaćenim djelićem esencije prošlih, vremenski ne previše udaljenih sličnih pokušaja, poput Madrigal ili The Trees, no kontroliraniji zvuk električne gitare u produkciji već nagovještava kamo su Rush usmjereni u budućnosti.
Vrhunac albuma ostavljen je za kraj. Natural Sience je drugi progresivnorockovski ep ploče. Suita s ponovljenom nestajućom magijom sedamdesetih, uhvaćenom već u skladbi Jacob’s Ladder. U ovoj trilogiji korišteni su neki motivi koje je Peart stvarao s namjerom stvaranja dulje poeme posvećene priči o Siru Gawainu i zelenom vitezu (Sir Gawain And The Green Knight), koja potječe iz 14. stoljeća, dakle iz vremena legende o kralju Arturu, no ideju je kasnije napustio. Vodeća tema u stihovima za današnje je vrijeme uvijek aktualna. Negacija prirode zbog urođene čovjekove potrebe da je podjarmi. Posljedično gubljenje čovjekovih korijena s prirodom. Skladba je izgrađena od tri dijela i gotovo dosegne duljinu od 10 minuta. “Iskren čovjek” u smislu podjele hrpe ljudskih karaktera spada u kategoriju najugroženijih vrsta na Zemlji. Tako je bilo 1980. i tako je i danas. Bez obzira na sve, svijet će se nastaviti. Takav ili drukčiji. S čovjekom ili bez njega (treći dio: Permanent Waves). Apokaliptično, ali stvarno. Svijet mašte ili logike? Vječno pitanje koegzistencije te dualnosti, bez koje ne možemo postojati. A ravnotežu rušimo kad se priklonimo jednom ili drugom. Skladba je razgranata progresivna Rush harmonika, u kojoj je skupini jednom više uspjelo optimalno spojiti sve čimbenike vlastite jedinstvenosti. Mnogi slikoviti prijelazi, kompleksni taktovi, s djelićem spontanosti nepredvidljivog slijeda motivskih obrata, s briljantnom notom visoke dinamike i slušljivosti.
“Permanent Waves” izašao je 14.01.1980. Jedan je od prvih albuma koji su izašli u novom desetljeću i posrećeno nagovještava kamo će se razvijati sama “mainstream” rock glazba. Slikovit je primjer tranzicijskog albuma koji slika portret skupine koja jednom nogom oprezno prelazi prag novih glazbenih granica daljnjeg razvoja i bez straha se zagledava u nove izazove u zvučnoj i stilskoj usmjerenosti.
9/10
Skladbe:
- Spirit of the Radio (4:56)
- Freewill (5:21)
- Jacob’s Ladder (7:26)
- Entre Nous (4:37)
- Different Strings (3:48)
- Natural Science (9:17)
Glazbenici:
Geddy Lee – vokal, bas gitara, bas pedale, synthesizer
Alex Lifeson – gitara, bas pedale
Neil Peart – bubnjevi, udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Hugh Syme – klasični klavir na Different Strings
Erwig Chuapchuaduah – metalni bubnjevi
