Izvođač: Rush
Izdavač: Atlantic Records
Izdanje: 1980
Trajanje: 35.25
Ocjena: 4.5/5
“Permanent Waves” ili Rush album tranzicije polako napušta pozornicu fantazijskog svijeta sastava progresivnorockerskog žargona i mijenja ga za čvrsto prizemljenje sve većim bavljenjem esencijom art rocka i razumijevanjem “mainstream” rock glazbe osamdesetih. Odličan međualbum, čija jedna skladba odlučno zalazi u osamdesete i naznačuje daljnji glazbeni smjer sastava u približavanju kraćim, motivski zgusnutim i pristupačnijim skladbama. Rush su si s odličnim prethodnicima “Hemispheres” i “A Farewell To Kings” osigurali sveopće prihvaćanje kritične mase. To je blagotvorno utjecalo na izuzetnu studijsku opuštenost i jasan fokus sastava u ostvarivanju novih glazbenih izazova, koji su utjecali na korjenito preoblikovanje i obnovu buduće slike Rush glazbe.
Logično je bilo da Geddy Lee neće moći vrištati u nedogled i da će mu se prije ili kasnije od toga pokidati sve glasnice i vratni mišići. Tako je prva od korjenitih promjena ta da Lee uglavnom posiže za pjevanjem “normalnim” glasom, iako su zadržani dijelovi u kojima mu “pukne” (npr. treća kitica u predrefrenu Freewill).
Rush prvi put jasno i korjenito grade na minimaliziranju upotrijebljenih ideja u skladbama. Tipična skladba novih Rush za novo desetljeće je upravo uvodna The Spirit Of Radio. Već sami stihovi proizlaze iz osobnog razumijevanja sastava za magiju koju ti nudi sloboda stvaranja i izražavanja kroz glazbu. Ali realno. Rock glazbe, naravno. Sve je zapisano unutar stihova, čak i to da je riječ tek o pitanju “iskrenosti”, no na kraju je sve skupa samo iluzija, jer bezgraničnu ljepotu stvorene glazbe obezvrjeđuje upravo neizbježno zveckanje zaradičina. Skladba posjeduje razdragani cinizam, pozitivne note, a Rush u nju ugravira pečat poznate istraživačke duhovitosti pred kraj, kad uskoče u kompatibilan reggae trik. Ovu skladbu krasi jedna od najvećih kvaliteta sastava. U njoj je sastavu uspjelo spojiti složenu strukturiranost (osobito kompleksne ritmičke zaokrete) s savršenom slušljivošću! I Freewill u nastavku zadržava radiju prijateljsku usmjerenost ploče. Još je tečnija skladba, s još izloženijom melodičnom komponentom izuzetne kompaktnosti, koja ti u trenu uleze pod kožu. To je i danas jedan od glavnih Rush favorita njihova željeznog koncertnog repertoara, u kojem se razbukta osobito Lifesonova gitara (dodatno kroz prokleto brzo sviranje solaža).
Svima kojima je počelo štucati nakon što su bistroumno zaključili da “Permanent Waves” naprosto nije album “Hemispheres”, niti “Farewell To Kings”, vraća nešto nade skladba Jacob’s Ladder. Tekst u njoj odnosi se na zrake koje prodiru kroz koprenu oblačnosti i stvaraju prividnu ljestvu prema suncu, a uz to se možemo sjetiti i biblijskog patrijarha Jakova i njegova penjanja po ljestvama te bliskih koketiranja s anđelima (iako ta posljednja opaska nije poruka pjesme). Unatoč sofisticiranju i preciziranju zvuka u studiju, u slučaju Jacob’s Ladder riječ je o tipičnoj progresivnoj skladbi koju odlikuje osobito dulji srednji instrumentalni dio, s dodanom notom misticizma, koju raspiruju osobito dodane klavijature u pozadini. Skladba je prvi trenutak ploče koji prikazuje i mračnu stranu poimanja Rush glazbe, a šlag na torti u njoj odnose Lifesonovi pronicljivi gitarski aranžmani, koji se slikovito, dinamično i skladno vežu na ritmičku platformu te zavjesu klavijatura u pozadini. Lifesonova gitara doslovno pogoni cijelu skladbu naprijed, nizanjem slikovitih brojnih motivskih zaokreta unutar izuzetne pratnje i konverzacije ritam linije koja ga okružuje. Naglašeno mistična atmosfera i eterični trenutak mirne plovidbe na synthesizerima na početku posljednje trećine skladbe pravi je melem na ranu ljubiteljima prog razdoblja sastava.
Skladbe koje album u nastavku “pojednostavljuju” su Entre Nous i Different Strings. Odlično kombinirana akustika s elektrikom, u Different Strings lijepo je utkan klasični klavir. Obje skladbe djeluju baladno s uhvaćenim djelićem esencije prošlih, vremenski ne previše udaljenih takvih pokušaja, kao što su primjerice Madrigal ili The Trees, no kontroliraniji zvuk električne gitare u produkciji već naznačuje kamo se Rush usmjeravaju u budućnosti.
Vrhunac albuma ostavljen je za kraj. Natural Sience je drugi progresivnorockerski ep ploče. Suita s ponovljenom nestajućom magijom sedamdesetih godina, uhvaćenom već u skladbi Jacob’s Ladder. U ovoj trilogiji upotrijebljeni su neki motivi koje je Peart stvarao s namjerom stvaranja duže pjesnitve namijenjene priči o Siru Gawainu i zelenom vitezu (Sir Gawain And The Green Knight), koja potječe iz 14. stoljeća, dakle iz vremena legende o kralju Arturu, ali je ideju kasnije napustio. Vodeća tema u stihovima za današnje je vrijeme uvijek aktualna. Negacija prirode zbog urođene čovjekove potrebe da je podredi. Posljedično gubljenje čovjekovih korijena s prirodom. Skladba je sagrađena od triju dijelova i gotovo dosegne duljinu od 10 minuta. “Iskren čovjek” u smislu podjele hrpe ljudskih karaktera spada u kategoriju najugroženijih vrsta na Zemlji. Tako je bilo 1980. i tako je i danas. Bez obzira na sve, svijet će se nastaviti. Takav ili onakav. S čovjekom ili bez njega (treći dio: Permanent Waves). Apokaliptično, ali stvarno. Svijet mašte ili logike? Vječno pitanje koegzistencije te dualnosti, bez koje ne možemo postojati. A ravnotežu rušimo kad se priklonimo jednom ili drugom. Skladba je razgranata progresivna Rush harmonika, u kojoj je sastavu jednom više uspjelo optimalno spojiti sve čimbenike vlastite unikatnosti. Mnogi slikoviti prijelazi, složene vremenske signature, s djelićem spontanosti nepredvidljivog slijeda motivskih zaokreta, s briljantnom notom visoke dinamike i slušljivosti.
“Permanent Waves” izašao je 01.01.1980. Jedan je od prvih albuma koji su izašli u novom desetljeću i posrećeno naznačuje kamo će se razvijati sama “mainstream” rock glazba. Slikovit je primjer tranzicijskog albuma koji slika sliku sastava što jednom nogom oprezno prekoračuje prag novih glazbenih granica daljnjeg razvoja i bez straha koketira s novim izazovima u zvučnoj i stilskoj usmjerenosti.
Postava
Geddy Lee – vokal, bas gitara, bas pedale, synthesizer
Alex Lifeson – gitara, bas pedale
Neil Peart – bubnjevi, udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Hugh Syme – klasični klavir na Different Strings
Erwig Chuapchuaduah – metalni bubnjevi
Produkcija
Rush & Terry Brown
Popis skladbi
1. Spirit of the Radio (4:56)
2. Freewill (5:21)
3. Jacob’s Ladder (7:26)
4. Entre Nous (4:37)
5. Different Strings (3:48)
6. Natural Science (9:17)
