Lokacija: Pula / Arena / Hrvatska
Datum: subota, 12.09.2015
Kad god gospodin David Gilmour krene na koncertnu turneju, zemaljska magnetska os se zatrese. Jednom u deset godina. U prošloj je 2006. predstavljao album »On An Island«, a u međuvremenu je s kolegom Nickom Masonom privremeno uzbudio javnost izdavanjem novog Pink Floyd albuma »Endless River« (2014), što je povuklo za sobom nagađanja o novoj Pink Floyd turneji. David Gilmour brzo je ohladio vruće glave koje su očekivale čudo stoljeća, rekavši da namjerava 2015. izdati novi samostalni studijski album i predstaviti ga na novoj samostalnoj koncertnoj turneji.
Ako si David Gilmour, možeš si priuštiti svašta. Ne baš sve, ali skoro sve. »Rattle That Lock« novi je, ukupno četvrti studijski album ovog glazbenika, koji je izašao 18.09.2015. Turneja koju je gitarski majstor posvetio predstavljanju novog albuma najavljena je početkom ožujka, a karte su krenule u prodaju na njegov »neskromni« 69. rođendan, točno 06.03.2015. u 11 sati po srednjoeuropskom vremenu. Koncert u Puli rasprodan je u samo dva sata, doslovno! Prvi dio turneje Gilmour je posvetio posjetu prestižnim koncertnim prostorima. Arena u Puli bila je smještena na sam početak turneje. Bio je to prvi pravi koncertni nastup Davida Gilmoura nakon 2007.!
Sedam tisuća ljudi napunilo je pulsku Arenu. Magično mjesto vrilo je kao mravinjak. Svi su navalili onamo, među ostalima i golem broj posjetitelja iz Slovenije, Italije, Austrije, Njemačke, SAD-a, Rusije i odakle sve ne. Koncert, koji je počeo točno u pola devet, bio je podijeljen u dva dijela. Prvi je trajao točno sat vremena, a u njemu je Gilmour predstavljao pretežno novi materijal s albuma »Rattle That Lock«. U tome mu je pomagala družina od osam pratećih glazbenika: Phil Manzanera (Roxy Music, gitara), Guy Pratt – inače zet pokojnog Richarda Wrighta (bas gitara), Jon Carin (klavijature, ex-Industry), Kevin McAlea (klavijature), Stevie DiStanislao (bubnjevi), Bryan Chambers (prateći vokalist), Theo Travis (saksofonist) i Louise Marshall (prateća vokalistica).
Da bi se danas uživo što vjerodostojnije približio liku i djelu Pink Floyda, moraš otići na koncerte dvojice izvođača. Prvi je Gilmour, drugi njegov bivši pajdaš iz Pink Floyda Roger Waters. Tako je pozornica logično preuzela osnovne karakteristike klasičnih Pink Floyd koncerata. Scenografija je bila golemo okruglo platno okruženo reflektorima u pozadini. Magla, magla i posvuda samo magla. Iako su u prvom dijelu nove skladbe zvučale više nego obećavajuće, što znači da je Gilmour stvorio novi odličan studijski album, svi su naravno čekali izvedbu Pink Floyd klasika. Prvi su dobili vrlo brzo. Wish You Were Here došla je na red kao četvrta, a ubrzo je Gilmour jednu za drugom predstavio Dark Side Of The Moon klasike Money i Us And Them, gdje je glavni vokal u strofama skladbe umjesto pokojnog Richarda Wrighta preuzeo Jon Carin. Potonju je Gilmour posljednji put izvodio s Pink Floydom 1994. Prvi dio zaključila je fantastična High Hopes, koju je začinio izniman Gilmourov završni solo na pedal steel gitari. Prvi dio koncerta pokazao je da je potpuni perfekcionizam drugo ime za Davida Gilmoura. Četa izuzetnih glazbenika razvila je jedinstvenu glazbenu kulisu u kojoj je prvi sat boravio jedinstveni, poznati, osjećajno strastveni Gilmourov glas i njegov jedinstveni, na kilometre prepoznatljivi gitarski zvuk. Unatoč tome, ovaj dio je nagovijestio da su se godine ipak malo dotakle Gilmoura. Više lege mu u vokalnom izričaju više ne slušaju posve kao nekad. Isto tako je gospodin Gilmour sebi dopustio nekoliko aljkavosti na gitari, koje su zazvučale nečisto ili čak u nekompatibilnom tonu. No riječ je o sitnim zamjerkama. Sedam tisuća glava velika masa doživljavala je pravi delirij.
Nakon dvadesetominutne stanke bend je nastavio s predstavom. Drugi dio bio je dodatno pojačan te općenito nostalgičan i emotivno posebno snažan! U njemu je prevladavala izvedba Pink Floyd klasika. Biranje vrhunaca predstave na ovakvom je događaju uvijek nezahvalan posao, već je sam uvodni dio posložio stvari na svoje mjesto. Astronomy Domine bio je skupini zahvalno uvodno zagrijavanje, a publici ugodno draženje prema jednom od vrhunaca koncerta, koji se dogodio u izvedbi dramatičnog epa Shine On Your Crazy Diamond. Izvanredna izvedba, popraćena poznatom kulisom projekcija. Ništa manje izvrstan nije bio ni Fat Old Sun, koji je majstor Gilmour otpjevao u sjajnoj vokalnoj formi. Rođenje Pink Floyda! To nije potrebno posebno naglašavati, zar ne? U set listi se izuzetno dobro drži i naslovna pjesma prethodnog Gilmourova albuma »On An Island«, koja je pripremila povoljno tlo za slijetanje još dviju posve novih skladbi: u kabaretsko – jazzovski šanson upakirane The Girl In The Yellow Dress, koja već na početku najavljuje da je riječ o pravom posebnjaku novog albuma »Rattle That Lock«, te nakon nje drugog singla s nove ploče, skladbe Today. Zarazni karizma novih skladbi, prožeta jedinstvenim likom presvijetle ekselencije Davida Gilmoura, donosi dakle ono što je danas najbliže klasičnom Pink Floydu, osobito od 1987. nadalje.
Povratak Pink Floydu uslijedio je s vjerojatno najboljom skladbom albuma »A Momentary Lapse Of Reason« (1987), famoznom Sorrow, a bend je redovni dio nastupa zaključio izvedbom do tog koncertnog trenutka uopće prve skladbe s albuma »The Wall«. Run Like Hell. U toj skladbi dovoljno je prostora za pokazivanje izuzetne gitarske vještine dobio i Phil Manzanera! Kad se skladba kroz atmosfersko vrelište polako razvila u završni dio, s Gilmourom je izmijenio nekoliko nadahnutih gitarskih duela.
Gromoglasni urlici i veliko oduševljenje nisu jenjavali. Emocije su vrile zapravo na svaki Gilmourov pokret, svaku dionicu, promjenu ritma. Ljudi su s Gilmourom bez predaha pjevali sve Pink Floyd skladbe. Atmosfera na koncertu zapravo neopisiva. Moraš je doživjeti, drugo ne vrijedi. Za objektivno objašnjenje čovječanstvo jednostavno još nije izumilo prave riječi. Zvuk? Apsolutna briljantnost! Bez promašaja. U drugom dijelu bend se dodatno razigrao. Zbog samog repertoara, koji je sadržavao izvedbu više Pink Floyd klasika, kao i zbog emocija i energije kojom je publika nagrađivala bend. Zato je drugi dio koncerta ispao još intenzivniji.
U bisu smo dobili dodatne skladbe s albuma »Dark Side Of The Moon« i »The Wall«. Vjerojatno ste već sami pogodili koji je onaj dio albuma »Dark Side Of The Moon« u kojem u scenskoj kulisi s neba padaju zidni satovi? Time. Opet je bučalo i grmjelo, publika je pjevala, rikala, urlala. Nesputano. Čarobni trenuci teško opisivog koncertnog susreta s glazbenom legendom polako su se bližili kraju. Gilmour je s kompanijom premostio Time do Comfortably Numb kratkom Breathe Reprise, a potom je bend ušao u posljednje činjenje koncerta. Kao i tijekom Run Like Hell, tako ni tijekom Comfortably Numb Gilmour nije smio koristiti scenske isječke iz filma »The Wall«, koje posjeduje Roger Waters. To na kraju krajeva i nije važno, pogotovo kad se skladba prelije u drugi solo, koji donosi dramu svih drama. Riječ je o jednom od najljepših i najupečatljivijih solaža ne samo cjelokupne Pink Floyd diskografije, nego i rock glazbe općenito.
Što reći na kraju? Gilmour se vratio u velikom stilu. Drugo se nije ni moglo očekivati. Čovjek si uz vrtoglave cijene ulaznica ne smije priuštiti ni najmanji propust, jer njegova vjerna publika njegovu glazbu i glazbu Pink Floyda doslovno zna napamet. Prati ga garda izuzetnih glazbenika, a David ostaje glazbeni unikat u svakom pogledu, s kojim cijeli svijet živi priču o Pink Floydu (nakon Pink Floyda) dalje. Povratak glazbene legende na svjetske pozornice u Puli je oduševio sve, a osobito mlađe posjetitelje koji Pink Floyd nikad nisu imali priliku vidjeti uživo. Nezaboravno i jedinstveno iskustvo u pulskoj Areni. Nadajmo se da će Gilmour odlučiti produljiti koncertnu epopeju po europskim pozornicama i na 2016. godinu. Mnogo je ljudi naime ostalo bez ulaznica i željno se nada da će im se ponuditi još koja prilika za pogledati koncert Davida Gilmoura i stopiti se s jedinstvenim likom i djelom besmrtnih Pink Floyda. Glazba generacija dakle živi dalje!
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. 5 A.M.
2. Rattle That Lock
3. Faces of Stone
4. Wish You Were Here
5. A Boat Lies Waiting
6. The Blue
7. Money
8. Us and Them
9. In Any Tongue
10. High Hopes
— 20. min. stanka—
11. Astronomy Domine
12. Shine On You Crazy Diamond (Parts I-V)
13. Fat Old Sun
14. On an Island
15. The Girl in the Yellow Dress
16. Today
17. Sorrow
18. Run Like Hell
—bis—
19. Time
20. Breathe (Reprise)
21. Comfortably Numb
