Sum 41 evforijom spektakularno osvojili i rasprodali bečki Gasometer
Lokacija: Beč / Gasometer / Austrija
Kada: petak, 24. 1. 2020.
Sum 41 su kao jedan od većih i prepoznatljivijih sastava svoje vrste iz prošlih desetljeća, a kao i mnogi drugi iz tog razdoblja, posljednjih se godina ponovno vraćaju na površinu. Većina njih ionako samo iznova budi nostalgiju milenijske generacije, kao što smo već vidjeli kod Alien Ant Farm, The Offspring, Green Day i drugih, a ne nudi ništa novo. Koncerti se u pravilu vrte oko pjesama starih i po 20 godina, a nove nitko ne prepoznaje ili ih uopće nema.
Sum 41 su nas pak već 2016. godine, svojim velikim povratkom, iznenadili pjesmom »Fake my own death«, s kojom su se mogli poistovjetiti i stari i novi obožavatelji, što se pokazalo i među bečkim posjetiteljima, jer su na koncert došli i mladi i stari.
Večer je otvorio nastup predgrupe Zebrahead. Riječ je o iskusnoj punk rock postavi koja je karijeru započela devedesetih, ali unatoč kilometraži i brojnim albumima nekako nije uspjela osvojiti širu publiku, iako se činila više nego prikladnom predgrupom. Bend je u nastup uložio dovoljno energije, ni uigranost nije posustajala, a vokalist je pokušao pokazati nešto jedinstveno vokalom u hip hop stilu. U set su strpali nekakav best of, ali opsežan repertoar nisu mogli predstaviti. Za zagrijavanje je to nedvojbeno bilo zadovoljavajuće, a za nešto više trebao bi im dulji izbor pjesama.
Nastup Zebraheada, iako energičan, ipak je ostao pomalo bezvezan i nije omeo obožavatelje Sum 41. U dupkom punom Gasometeru Sum 41 su točno u 21 sat izašli na pozornicu.
Stari pozornički mačkovi imaju nastup izbrušen do u tančine, ovaj su put počeli pjesmom Turning Away, a nastavili prvim hitom večeri, Hell Song. Konfeta, dima i pjevanja publike naravno nije nedostajalo. Sum 41 su još 2001. u svojoj pjesmi Fat Lip rekli: »Heavy metal and mullets, it’s how we were raised, Maiden and Priest were the gods that we praised«. To se definitivno osjeti na pozornici, gitarskih solaža u Beču nikako nije falilo, povremeno su publici dočarali osjećaj da je na nekom metal koncertu, a ne na punk rock koncertu, što se naravno čulo i u 13. pjesmi večeri, Fake My Own Death, koja je zbog solaža trajala čak dvije minute dulje nego na albumu. Za nježniji spol poslužili su naravno i baladu, koju su odsvirali na akustičnim gitarama.
Pjesma Underclass Hero donijela je vrlo poseban događaj, jer je frontman sastava Deryck Whibley uz pomoć publike izveo crowdsurfing do njihove vrste. U mikrofon je po dolasku na drugi kraj dvorane rekao »Nobody feels left out at our shows, this is the first row now ladies and gentlemen«. U zadnjem je redu otpjevao još i pjesmu “The people vs…” pa se vratio na pozornicu za »Fat lip«. Euforija više od četiri tisuće glava u masi bila je na vrhuncu. Uz ovu pjesmu bendu uopće nije trebalo ništa raditi. Glasovi obožavatelja nadjačali su bend pjevanjem pjesme do te mjere da je čak i bendu, iznenađenom i nasmijanom, pjesma za pjesmom trebalo nekoliko sekundi za sebe. Uz sljedeću pjesmu Still waiting situacija se ne mijenja, glasovi obožavatelja odjekuju, pale se upaljači i svjetla na mobitelima.
Za bis su Sum 41 poslužili obradom pjesme sastava Queen, »We Will Rock You«, a zatim je uslijedio vrhunac večeri »In Too Deep«. Konfeti uz pjesmu nisu prestajali padati, razvilo se više moshpitova pa čak i circle of death, što je za ovakvu vrstu glazbe prilično iznenađujuće. Večer se zaključila baladom »Never There«, koju je frontman odsvirao kar na klaviru.
Sum 41 su definitivno jedan od onih bendova koji se drže vlastitih tekstova, ako ovdje citiramo prvu kiticu pjesme »God Saves us All«:
“We have the passion of the unbroken
And our souls we will not sell
You can beat us down but when we come around
We’ll damn you all to hell“
I drago nam je što se nakon toliko godina nisu prodali. Dečki su poslužili odličan šou i nevjerojatnu atmosferu koja nije ostavila razočaranima ni stare ni nove obožavatelje.
Setlista Zebrahead:
INTRO: America, Fuck Yeah
All My Friends Are Nobodies
Call Your Friends
The Perfect Crime
Drink Drink
Save Your Breath
Mike Dexter Is a God, Mike Dexter Is a Role Model, Mike Dexter Is an Asshole
Who Brings a Knife to a Gunfight?
Falling Apart
Anthem
Playback: I Will Always Love You
Setlista SUM 41 :
Turning Away
The Hell Song
Motivation
The Bitter End
Over My Head (Better Off Dead)
We’re All to Blame
War
Out for Blood
A Death in the Family
Walking Disaster
With Me
No Reason
Fake My Own Death
45 (A Matter of Time)
Screaming Bloody Murder
Underclass Hero
Pieces
The People Vs…
Fat Lip
Still Waiting
Encore:
We Will Rock You (obrada Queen)
In Too Deep
Never There
Tekst: Denis Paradiž i Primož Novak
Fotografije: Denis Paradiž za Hopeless Records




























































