Havok i Angelus Apatrida o ekološki neupitnom thrash metalu (2013)
Nastupaju: Savage Messiah / Angelus Apatrida / Havok
Lokacija: Ljubljana / Orto Bar / Slovenija
Datum: ponedjeljak, 11.12.2013
Prosinac je za sljedbenike thrash metala imao prilično dobru ponudu. Isprva se moglo oduševiti već 1. prosinca uz Death Angel i Dew-Scented, koji nedvojbeno nisu razočarali. Prije dva dana u Ortu Baru odvio se još jedan thrash metal koncert. U sklopu turneje Unnatural Selection svratili su Havok, Angelus Apatrida i Savage Messiah. Prva dva benda već su posjetila našu zemljicu i naravno nisu razočarala. Za Savage Messiah situacija je bila drukčija, jer kad se publici predstavljaš prvi put, treba se predstaviti u što boljem svjetlu.
Savage Messiah počeli su svirati pred polupraznom dvoranom, što je inače dosta tipično za bendove koji otvaraju neki događaj. Mnogi posjetitelji su unatoč hladnoći radije bili vani na pivu i cigareti. Savage Messiah su u svom kratkom polusatnom repertoaru predstavili skladbe sa sva tri albuma, a odsvirana je i novost koja se nalazi na novom albumu The Fateful Dark, koji će izaći u ožujku 2014. Bend se unatoč ofucanosti samog žanra do neke mjere pokazao. Osim mnogo puta čujnih brzih thrash metal rifova moglo se čuti heavy/power metal pasaže, melodične izmjenične solaže te prilično zanimljiv vokal koji je podsjećao na mnoge heavy metal bendove. Unatoč tome teško je reći da bend predstavlja nešto što bi privuklo veće mase. Kvartet se drži provjerenih smjernica, što posljedično vodi u generičnost, pa je bendu suđeno da neke veće pozornice neće osvojiti.
Sa španjolskim kvartetom Angelus Apatrida brzo se moglo potvrditi da su Savage Messiah svakako bili zanimljivija i domišljatija stvar. Naime, kod Angelus Apatrida sve se samo ponavlja. Dvije skladbe bile su recimo probavljive, ali nakon toga se pokaže da bend ne radi ništa drugo nego nudi reciklirani thrash metal koji se stari thrasheri već izbjegavaju. Generičnosti i ponavljajućih uzoraka naprosto nije bilo kraja. Većinu skladbi činile su tipične thrasherske »pčelice«, naporan vrištavi vokal, predvidljivost te brži tempo. Unatoč svemu, Angelus Apatrida uspjeli su u pokret dignuti nešto publike, tako da posve beznadna situacija nije bila. No s druge strane bilo bi ljepše vidjeti neki slovenski thrash bend koji ima više mašte od AA.
S američkom postavom Havok, koja je ove godine izdala album Unnatural Selection, loš dojam o Špancima se razbistrio. Doduše, i Havok posežu za provjerenim receptima, ali srećom imaju priličan broj istaknutih skladbi. Tu su se posebno isticale skladbe Covering Fire, Point of No Return, From Cradle to the Grave, D.O.A. te Time Is Up. Havok doduše ne donose ništa novo, ali s dobrom ritam sekcijom stvari se tu mogu poprilično popraviti. Unatoč prilično generičnim rifovima i napornom vokalu, skladbe djeluju zanimljivo zahvaljujući odličnom bubnjaru i zanimljivom soliranju. Publika im je jela iz ruke. Kod pojedinih skladbi već je pola dvorane bilo u moshu. Bend je pak, pristojno svoj agresivnosti i brzini, na pozornici bio pun energije. Naravno, logično, Havok su poslužili i novitetima, koji se nažalost nisu primili tako dobro kao starije skladbe. Razlog je jednostavan. Kod novijih skladbi može se potvrditi da su napisane na brzinu i da su si međusobno previše slične. Što je tome krivo? Možda loša produkcija, pritisak izdavača ili jednostavno nedostatak mašte. Ne može se reći da Havok nemaju potencijala, ali s generičnim uradcima punim recikliranih ideja daleko neće dospjeti. Vjerojatno će nastupati kao predgrupa nekog priznatog benda, a više od toga vjerojatno neće postići.
T.zv. thrash revival postao je na svoj način udarac u prazno. Bendovi su isprva obećavali, vraćali povjerenje u thrash metal, ali nakon dva albuma pokazala se prava slika. Izdavači ih se žele riješiti, a na koncerte dolazi sve manje ljudi. U thrash metalu je već sve rečeno ili na sceni jednostavno nema dovoljno sposobnih bendova koji bi taj žanr opet učinili zanimljivim. Ako ništa drugo, treba priznati da su nastupajući barem ekološki nastrojeni. Toliko recikliranih ideja nije moguće tek tako skupiti na jednom mjestu.
autor: Primož Novak
fotografije: Anja Ivanovič



































