Mind Business
Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: N'toko
Izdavačka kuća: Call And Response Records
Izdanje: 2013
Trajanje: 37:06
Ocjena: 4/5
Ne tvrdim da štekam baš sve, ali moram priznati da nakon dugogodišnjeg odbacivanja repa, brzorječivih rima i jednostavnog rudimentarnog ritmičkog flowa bez melodijskih nadogradnji prelazim u fazu postupnog popuštanja i prihvaćanja nekoć za mene neprihvatljivog. Nakon prihvaćanja tekuće supstance zadimljenih Cypress Hill, Run DMC s vremenom su se na moj player probili i domaći raperski akrobati, među kojima je, nakon Klemena Klemna, Trkaja i Koste, na pijedestalu najboljeg, najmoćnijeg i za mene zlatom nagrađenog pobjednika mjesto samo za jednog jedinog, nepobljšivo karizmatičnog i intelektualno superiornog N’Toka. Novomeški stihoklepac per excellence kreativan je, sočan i izravan kao udar potentnog kometa, meteora koji uništava planete plehke urbane potrošačke besmislenosti i zaglupljenosti, a svojim aktivnim nadograđivanjem slovenskih hip-hop standarda mladi Dolenjac već na samom početku zaslužuje naziv najboljeg, najotrovnijeg podalpskog freestylera. Prvo grlo Moveknowledgementa uz mnoštvo posla za matični sastav još uvijek ima dovoljno pozornice za konstituiranje vlastitog solo univerzuma, u kojem je nakon potpune dominacije slovenskom scenom (može li se nakon albuma poput Cesarjeva nova podoba, Dobrodelni koncert ob koncu sveta i Paradi ljubezni uopće još išta dodati superiorno postavljenim standardima kvalitete i izravne kritike, ako se usredotočim samo na izdanja koja bljuju eruptivni bijes na domaćem slovenskom jeziku? Pitanje je naravno retoričko …) logičan nastavak odlazak izvan granica preuske slovenske kokošinjca. N’Toko je čovjek koji ispod mirne površine maske kontemplativno oštrog, ali poštovanja vrijedno mirnog muškarca bukti od strasti koje ga navode na sasvim posebne kolosijeke. Nakon zaljubljenosti u Indiju, posljednjih je nekoliko godina još veća ljubav Ipon, Japan, carstvo izlazećeg sunca, bušida i kodeksa čistog zena. Nakon manje razvikanih ploča Ex-Shanti / Future Shanti i Fight Like A Girl, N’Toko se ovaj put odlučio nastaviti prekinuti tok misli i iz sebe iscijediti novu lavinu krikova na račun depersonalizirane, intelektualno i emocionalno osiromašene društva neokapitalističkog novog svjetskog poretka.
Distanciranje od kompaktno kreirane i skrojene strukture konceptualnosti koja krasi izvrsnu Paradu ljubezni dovelo je do novog misaonog eksperimenta koji testira granice dopuštenog u univerzumu u kojem je N’Toko sam svoj demijurg, stvaratelj svijeta i horizonata, a ujedno je i aktivni kritičar, promatrač kreacije, izazivač samoga sebe i ikonoklast vlastite nedodirljivosti. Mind Business je znatno manje nepristupačno hermetičan, nakićen je, fragmentiran, mozaični kolaž koji posjeduje dovoljno plesne lakoće, primjesu gotovo Atari retro zvukova zaboravljenih osamdesetih, uz neofuturizam japanske pop-kulturne kičastosti neona, Pokemona, mange i anime kulture, a u cjelini ima dovoljno još nečeg idealističkog, pročišćenog i filozofski dorađenog na način velikog N’Toka. Dualnost sadašnjosti i budućnosti prepliće se na krasan metafizički način, a zvuk je supstanca koja dopušta stalno izlaženje iz sfere sadašnjosti u nešto izvanjsko, inače poznato, ali uvijek pomaknuto u neku nedefiniranu budućnost. To je Sci Fi receptura N’Toka, a produkcijski gledano zvučne su teksture ovaj put izrazito minimalističke i prikladne za klupski podzemni diskurs, cjelinom pak dominiraju mentalni pejzaži vokaliziranog, verbaliziranog nezadovoljstva statusom quo, postajanjem u točki mrtvila, gdje si N’Toko, baš kao i kod Moveknowledgementa, daje puna krila u potpunom bijegu od gravitacije svijeta briga, fizikalnih zakonitosti i ucrtanih okvira stereotipno dopuštenog.
Ulazak u svijet potpune fascinacije dvodimenzionalnošću pop-kulture počinje neočekivano s naknadno umetnutom matricom govora hinduističkog gurua Swamija Vivekanande, s odlomkom njegova govora od 11. rujna 1893., koji je uspostavio dodirnu točku, most između zapadne i istočne misli, a nakon tog čina intelektualnog stapanja uslijedilo je stoljeće zračenja, globalizacije. Granice nestaju, ostaju samo granice u glavama i, da, sky is the limit. Malo provokativnosti u riječima Swamija Vivekanande »Greetings, people of America …« otvara registre daljnjeg pletiva, gdje N’Toko ne nagovara svijet kao mali Slaven ispod Triglava, nego se već skladbom The Baddest postavlja na istu razinu s konkurencijom svijeta i, da, jest »the baddest rapper you ever gonna see«. Misaona paradigma je oštra, čelična, ljuta, samouvjerena i potentna, a N’Toko bez rezerve postavlja polje svog dominiona i brani ga zvučnim minimalijama i svojom riječju prisutnošću na nož, izravno. Bez kočnica i bez zapreka, No Brakes razastire zakulisje dečka koji se nije trudio biti na vrhu liste popularnosti, a N’Toko već u trećem činu ploče zaplovi u nostalgični svijet poluprošle zvučne povijesti. MTV-jevska pjevnost rap napjeva koju sam, vidjevši Yo Raps, namjerno preskočio sada probija kroz sve pore. Koncert za svjetski mir u samom svemiru, kozmosu, skladbom Smile, otrovnom i opasno drskom, prepunom psovki, premješta se u sfere zajebane potrošačke prodaje ikona, religije, pravovjernosti, koja se po fizičkom svijetu sada pretače po internetu, koji je realniji od realnosti. N’Toko je ovdje subverzivno cinično i kako je rekao u jednom stvarno dobrom intervjuu, pa neka samo sažmem “Leto 2013 doživljam točno tako: kot svet, ki bi rad spremembe, ampak v resnici nima pojma, kaj bi sam s sabo. Kanye West je en krik tega. Če bi moral pojasniti, kako deluje sodobna urbana družba, kako razmišlja, potem je to ta shizofrenija Kanyeja Westa,” nastupio je trenutak za obračun sa svima. Opasni i prijeteći Mind Business zvuči kao dosljedna prerada Public Enemy i Cypress Hilla na paklenom dolenjskom grooveu, koji nije označen geopolitičkim podrijetlom i korijenima, nego postavljanjem brane samom sebi, slobodi vlastite misli i nedodirljivosti svog kognitivnog univerzuma. »My mind is my business!«, uz bubnjanje ritmičke podloge brusi N’Toko, a ne namjerava se podrediti ni diktatu medija, ni pozivu ovaca u stadu ljudske rase, obdaren vlastitom nesavitljivom kralježnicom mladi društveni kritičar, postavljač zrcala društvu i vremenu u kojem živimo, vremenu u kojem mnogi ne mogu misliti svojim moždanim polutkama između lijevog i desnog uha, staje u obranu samoga sebe i svih slobodomislećih (te aktivno mislećih). Nastavak skladbom 1989 kontrastno je lagan, sanjiv, gotovo neuhvatljiv poput privida, fraktalni preljev dojmova iz vremena kojeg više nikad neće biti, a u srži se još uvijek osjeća čelična nit nukleusa, začetka svega sadašnjeg zbivanja i stanja, gdje N’Toko na trenutak pokazuje epicentar svijeta zbog kojeg je postao to što i tko danas jest. Usput se prikrade Dr. Dre, pa 99 napuhanih balona, slike suburbije, po kojoj se mladić u tuđem svijetu u stanju potpune osamljenosti i otuđenosti slijeva sam sa sobom i geneza izvanserijske nadmoći je započela te se potom samo oplemenjivala.
Društveno analitička nota prisutna je u svakom vlaknu ploče, ali se osjeća da N’Toko na svom diskurzivnom izletu ponajprije slobodno uživa u onome što mu osobno znači najviše – vlastitom užitku i igri s vlastitim demonima podsvijesti. »Nothing is impossible,« prišapne Lion, koji doslovno krvnički, mesarski rasparčava sve homofobne spomenike ovog skučenog svijeta, sve trendizme, marke, a pop-ikonoklast N’Toko naglašava da između potpunog podređivanja pop trendizmima i fašistoidnih krajnosti, unatoč prividnim nespojivostima, ima toliko zajedničkog da je dovoljan samo jedan korak pa da prijeđemo u sfere novog svjetskog reda potpunih plehkih isprogramiranih robota, koji nemaju vlastiti skup riječi kojima bi znali, mogli ili htjeli opisati vlastite želje, htijenja ili planove za budućnost. Odgovornost prepuštamo u ruke drugima i tu je poziv krize identiteta čovjeka 21. stoljeća – čovjeka koji se ne zna suočiti s vlastitom odgovornošću. Nakon muzikalnog kolaža skladbe Nagoya upravo se ta strana razvija bez rezerve skladbom Minor Celebrity, gdje N’Toko oprašta sve one napuhane korporativne seronje koji nakon dokazivanja zvjezdanog statusa, prodanih prvih milijun skladbi, po Westovu principu nastavljaju osvajanje svijeta i novčanika mladih zaslijepljenika vlastitom linijom odjeće, vlastitim reality showom s 24-satnim pristupom putem weba, bloga, a besmislenim životinjskim ponašanjem spuštaju intelektualnu razinu svih onih koji znaju samo oponašati. N’Toko se za nešto takvo previše cijeni i ne može pristati na jeftine klišeje, makar po cijenu toga da u novčaniku neće imati milijune, zlatom popločane stepenice u nerealno skupoj vili … Upravo je to ta crta razgraničenja – N’Toko ima dovoljno (samo)kritičnosti, intelekta i osjećaja za to što je ispravno, a što nije. URL je usputni dopunjujući trip na račun Amerike i NWO-a, gubljenje vlastite misaone niti konstrukt je profinjenog kolotečja medijske dominacije, koje truje i posljednje komadiće zdrave, nepokvarene i skromnosti svjesne svijesti. Moral je na psu, ali moram reći da radije slijedim misaonu snagu N’Toka, koja unatoč napornom futurizmu vodi u smjeru vraćanja samom sebi, nego da podlegnem nekoj servilnoj mlakoj niti, koja na posve idiotski način programira mase zombijastih mladića i djevojaka! Završni Staycation vodi krasan izlet u manje poznato okruženje u stanje potpunog zena. Čista linija izlomljenih ritmova, blagih asinkronosti i dodataka produkcijski se stupnjuje do završnog zaključka da je ispod plastične forme lakoće, kiča, neona, slada, puno više esencije od one koju vam je do danas serviralo MTV ili vaš omiljeni DJ …
Pobuna je normalna rezultanta, samo ako ste pratili nit ploče i niste pjenili isključivo zbog doista retro minimalne ritmike. Mind Business postavlja nove standarde i robnoj marki, trademarku, koji predstavlja ime N’Toko. Stvar je još uvijek nadstandardna što se kvalitete kompleta tiče, ali nije možda skovana na prvu notu i na jedan jedini posluh, što je ionako još toliko vrednije. Složio bih se da je uvijek teško natjecati se sa superiornim vrhuncima, ali smatram da se N’Toko uopće ne brine oko toga je li uspio nadmašiti svoju prethodnu ploču ili ne. Esencija koju pruža prokleto je aktualna i udarna, a ploči se osim fragmentiranosti i prividne sonične jednostavnosti ne može zamjeriti da je nedomišljena, konfuzna ili škrta. Mind Business drugačiji je od svega na što ste bili naviknuti od mladog kreativnog genija, što pokazuje da je mladić još uvijek u fazi evolucijskog rasta i procvata te da polovičarstvo i nekoherentnost kod sebe nikad ne dopušta. Trendizmi i klišejski okviri očekivanja publike nisu važni. N’Toko je sam svoj Deus Sive Natura i sam svoje vlastito mjerilo. Ostale ne treba da bi se s njima natjecao. Nekoć sam negdje pročitao krasno pitanje, smatra li se ‘alfa indie-subjektom’, nakon čega je dečko odgovorio da je prestar za takvu ulogu te da bi ga u ovom životinjskom svijetu natjecateljstva iz alfa uloge morao potisnuti neki mlađi subjekt. Mladih ima dovoljno, ali konkurenta još nema na vidiku. Barem zasad nema heroja koji bi svoje mliječne zube uspio ukrstiti s otvrdnulim veteranom, koji, očito, ima još puno toga za reći! Neka tako bude još mnogo godina, možemo se pobožno nadati!
Postava
N’Toko – glazba & rime
Glazbeni gosti:
Seijiro Murayama – bubnjevi na #3
Zanzano & Kaneko Yuki – izvedba skladbe #9
Produkcija
Igor Vuk & Beckoning
Popis skladbi
1. Future Perfect
2. The Baddest
3. No Brakes
4. God Helps God
5. Smile
6. Mind Business
7. 1989
8. Lion
9. Nagoya
10. Minor Celebrity
11. URL
12. Dunk
13. Staycation