Joe Satriani: What Happens Next
Izdavač: Sony Music
Datum izlaska: 12.01.2018
Produkcija: Mike Fraser
Trajanje albuma: 51.16 min
Žanr: Instrumental Rock / Art Rock
Ocjena: 8.5 / 10
Joe Satriani je prava legenda žanra zvanog “instrumentalni gitarski rock”. Čovjek koji je gotovo rekorder po broju nominacija za Grammyja, a da mu nisu dodijelili nijednog, odlučio je početkom ove godine da nas svojim prepoznatljivim gitarskim temperamentom i u zimskom razdoblju konkretno ugrije te nam se obratio svojim ukupno šesnaestim studijskim albumom naslovljenim »What Happens Next«.
Satriani je odlučio da na ovom albumu opet pojednostavi svoj stil i vrati se svojoj poznatoj elementarnosti, ili da se izrazimo malo »romantičnije«, u vremena bezbrižne dječje naivnosti, kakav je nekoć bio i rock’n’roll. Ne sjećam se da je Satriani ikad u studiju pri stvaranju novih albuma surađivao s tako smanjenom postavom. U cijeloj svojoj inače dugovječnoj i bogatoj karijeri. Ovaj put je na suradnju pozvao samo dvojicu glazbenika, ali prominentna imena, koja u svjetskim rock razmjerima predstavljaju prave divovske stjenovite masive. Glenn Hughes (Black Country Communion, solo, ex-Deep Purple, ex-Black Sabath, ex-Trapeze) na bas-gitari te Satrianijev kolega iz Chickenfoota i bubnjar Chad Smith, svima bolje poznat kao integralni član Red Hot Chilli Peppers. Smith se vrlo dobro poznaje i s Hughesom, jer je s Glennom surađivao na Glennovim samostalnim studijskim albumima. Skrivanja među trojcem dakle nema. Album se razvija vrlo prirodno, vrlo opušteno, vrlo iskreno. Hipermuzikalno, što je kad je riječ o gitarskoj svirci Joea Satrianija, ionako stalnica, no ovaj put je Satriani odbacio sve mogućnosti eksperimentiranja u svojoj autorskoj glazbi.
Istina, čovjek novim albumom ne kaže ništa novo, ali »What Happens Next« djeluje nevjerojatno iskreno, istinito, autentično, obraća ti se s kipućim optimizmom, nosi pravi sentiment izravne rockerske vatrenosti i žara. Sve ono što oduvijek krasi glazbenu karijeru ovog gitarskog velemajstora i što uvijek prevagne u njegovu korist. Satriani je u skladbama opet isprobao nekoliko različitih ritmičkih ključeva koji čine »tipsko podvozje« novim rifovima, gdje majstor šesterožičane gitarske teorije naravno opet oduševljava svojim specifičnim gitarskim vragolijama, predvođenim hrpom (poslovično već gotovo nadobvezne doze) »whammy« jecanja. »What Happens Next« opet je slikovit i idejno raznolik uradak koji neprestano komunicira onom prepoznatljivom Satrianijevom stavom simpatično pakosne zafrkancije, što je inače dio njegova uvijek vedrog karaktera. Skladbi je opet puno. Kad ih pak nema, kad govorimo o Satrianijevim novim albumima? Da budem napokon precizniji. Ovim se albumom Satriani približava vremenu svojih albuma od prije dva desetljeća, poput »Crystal Planet«. Stilski zaokret koji zastupa »What Happens Next« logično je tako bliži njegovim početnim studijskim radovima nego eri dvaju eksperimentalno posoljenih prethodnika (»Unstoppable Momentum« i »Shockwave Supernova«). Evo još jedne pomalo pikantne usporedbe za lakšu orijentaciju. Album »What Happens Next« bio bi u izvedbenom smislu za glazbenika kova Mikea Keneallyja strašno, strašno dosadan. Satrianijev gitarski jezik tako zapravo dobiva 100% izražajno-izvedbeni prostor za svoj novi iskaz.
Satriani je na ovom albumu dakle ponudio paletu od dvanaest novih točaka, skomponiranih rockerski razgolićeno, koje drže notu izravnosti i posljedično te osvajaju sjajem svete rockerske jednostavnosti. U tom je smislu Satriani na suradnju pozvao i drugog producenta. To je Mike Fraser, stari Satrianijev znanac, upravo s spomenutog albuma »Crystal Planet«. Zvuk gitare je tako opet više našopiren, u produkciji znatno bulji iz zvučne slike. Gitara je zadebljana, zapravo zvučno dodatno »zamašćena«, što albumu daje groove kinetiku izravnog rockerskog stava i gotovo koncertne razdraganosti. Bubnjevi su odsvirani tako jednostavno da bi ih Satriani mogao i sam »nakucati« odnosno isprogramirati. »What Happens Next« opet je muzikalan koliko god može i odmah ti uđe u uho. Satriani ostaje nevjerojatan. Ostaje izrazito usredotočen, grizuće zauzet u realizaciji novih ideja i novog albuma. Dinamita mu ne manjka. I u idejnom i u kompozicijskom smislu. O izvedbi nema potrebe trošiti vrijeme i gubiti riječi. Njegovi ljubitelji ovaj album naime već imaju doma, prije nego što su na internetu uopće našli ovu recenziju.
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
01. Energy
02. Catbot
03. Thunder High On The Mountain
04. Cherry Blossoms
05. Righteous
06. Smooth Soul
07. Headrush
08. Looper
09. What Happens Next
10. Super Funky Badass
11. Invisible
12. Forever And Ever
Postava:
Joe Satriani – gitara
Glenn Hughes – bas-gitara
Chad Smith – bubnjevi
