Uspon kaosa u Bavarskoj s Accept! (2018)

mjesto: München / Tonhalle / Njemačka
datum: 14.01.2018

Hodočašće na koncerte legendarnih Accept postalo je nakon njihova ponovnog okupljanja (i konačno bez Ude Dirkschneidera u postavi) 2008. godine svojevrsna mantra. Bend je u fazi duge renesanse i novog mladenačkog procvata, koji nakon tog okupljanja i četiri nova izdana albuma još uvijek traje i traje. Accept su prošlog kolovoza objavili svoj novi studijski album »The Rise of Chaos«, a prije toga odsvirali su proljetnu turneju na kojoj su otvarali koncerte (hjamm, teško je povjerovati) pred, za njih zacijelo mlječnozubim Sabaton, koji su među mladom, ako ne i najmlađom gardom metalaca, strašno vrući.

No, ovogodišnja Accept turneja počela je usred zime i opet ih nije bilo u Austriji. Tako je najbliža opcija za posjet koncertu Accept, ako živiš u Sloveniji, bavarska prijestolnica München i opet tamošnja dvorana Tonhalle, smještena na »bavarskoj Metelkovi« zvanoj Kunstpark Ost.

Kao i uvijek, ni ovaj put njemačka publika nije mogla razočarati. Redoljubivi Nijemci napunili su dvoranu do posljednjeg kutka već u sedam sati, kada je bio najavljen nastup predgrupe Night Demon. Kalifornijski heavy metal revival trio, koji dolazi iz tamošnjeg grada Ventura, nije se pojavio sve do pola osam navečer, što je među uvijek strpljive i mirne Nijemce unijelo tek nešto nezadovoljstva, što su potvrdili pojedinačni zvižduci negodovanja. Night Demon gledali smo već na Bang Your Head festivalu prije dvije i pol godine i već tada su usred bijela dana priredili izvrstan šou. Kod njih nema skrivanja. Sviraju starinski izbrušen heavy metal s jakom inspiracijom ostavštinom legendarnih britanskih sastava koji su udarili s prijelaza sedamdesetih u osamdesete i oblikovali pokret, svima poznat pod oznakom NWOBHM.

Trio Dusty Squiers (bubnjevi), Armand John Anthony (gitara) i Jarvis Leatherby (bas gitara, vokal) prošle je godine izdao i svoj drugi album naslovljen Darkness Remains, koji je u četrdesetominutnom nastupu dobio više predstavljačke pozornosti. Ostatak materijala zastupale su skladbe s prvijenca »Curse of the Damned« (2015). Nastup je opet u cijelosti bio vrlo uvjerljiv, a Night Demon još jednom uspješni. Bez puno govorancije. Sve je naime rekla izvedba i sam pristup benda svojoj odrskoj minutaži. Bend je pomalo hendikepiran samo zato što Dusty mora paziti da ne zaboravi stalno ostajati u blizini stalka za mikrofon, što znači da unatoč iznimno energičnoj i simpatičnoj odrskoj igri bend ne može posve razmahati noge i ruke na pozornici. Možda bi si čovjek mogao omogućiti bežični (»naustni«) mikrofon, kao što to radi njegov uzor iz legendarnih Raven, John Gallagher. Kad smo već spomenuli Raven, u Night Demon zacijelo se osjeća i nešto biblijskog podrijetla tog benda. Night Demon odali su počast i liku i djelu Motörhead kad su se prihvatili klasike Overkill. Koncert su zaključili s dvije skladbe s EP-a »Night Demon« (2012), i to The Chalice te iza nje skladbom Night Demon, pri čemu je na pozornicu naravno došao i četvrti član sastava, našemljen u smrt s kaležom u ruci. Zvuk super, energija super. Korektno i vrlo suvereno. Osjeti se da je bend već prešao konkretnu kilometražu, a izvrstan nastup potvrdio je i snažan povratni odjek publike, inače uvijek zahtjevne njemačke.

Accept su priredili dvosatni nastup. U set listu ugurali su znatno više novih točaka nego što se moglo očekivati. Novije skladbe su one snimljene na posljednja četiri albuma i ovaj su put zastupale čak polovicu cjelokupnog repertoara. Osobito su u prvom dijelu Accept opteretili svoj koncertni nastup točkama s albuma »The Rise of Chaos«, uz uvrštenu starinsku trijadu klasika Breaker, London Leatherboys te Restless And Wild. Do Neon Nights Accept su revidirali svoj novi album odnosno ustrajali na novijem materijalu, što su zaključile točka Final Journey s albuma »Blind Rage« te jedna od najboljih skladbi albuma »Stalingrad« zvana Shadow Soldiers. Nakon gitarskog solo uloška karizmatičnog šefa benda Wolfa Hoffmanna, bend je prešao u kultnu Neon Nights. To je bila najava da će druga polovica koncerta biti još divljija i vruća te donijeti pravo slavlje s tipskim izletom kroz klasike željeznog repertoara. Accept su jurišali od klasike do klasike, pri čemu su naravno morali izvesti Princess of the Dawn, koju ovaj put, na veliko olakšanje, nisu razvukli na deset minuta (i više). Njoj su se pridružile superiorne klasike s »Metal Heart«, Midnight Mover te odmah za njom Up to the Limit. Accept su iznenadili uvrštavanjem Objection Overruled, a redovni dio koncerta zaključili su krajnje bijesno! S »Restless And Wild« zapaljivcem Fast as a Shark. Bis se mogao najaviti napamet. Nedostajale su naime samo još dvije obavezne klasike. Metal Heart te naravno Balls to the Wall. Između su izrezali još jedan od najboljih riffova koje su napisali u novim vremenima i koji nalazimo u izvanrednoj Teuthonic Terror (»Blood of the Nations«, 2010).

Bend ne gubi iskru. Pomalo pomlađen, to jest u postavi s američkim bubnjarom Christopherom Williamsom i iskusnim njemačkim gitaristom Uweom Lulisom (ex-Grave Digger), ne zna i ne može razočarati. Pozornica, koja je nosila futurističku kulisu apsolutnih postapokaliptičnih refleksija i vizija, imala je dodatni podij na kojem su stajali orijaški Williamsovi bubnjevi. »Wolfy« posvuda sa svojom gitarom i tisućama grimasa, Uwe malo iza njega, ali ipak izloženiji i živahniji nego prije njega nekadašnji član Herman Frank. Uwe je čak dobio solo točku u Restless And Wild. Peter Baltes i Wolf Hoffmann ostaju pokretačke snage i najdominantniji te najizloženiji »igrači« kvinteta. Vokalist Mark Tornillo na trenutke je pokazao nešto vokalne istrošenosti i umora, što je posve opravdano za njegov staž. Njegove godine te hrvanje sa zahtjevnom vokalnom doktrinom koju je usadio u bit tog benda, zapravo nezamjenjivi nekadašnji prvi vokal sastava, to jest Udo Dirkschneider. Unatoč nezahvalnom zadatku, to jest hodanju u cipelama prethodnika, Tornillo, koji je pjevač drugačijeg kova, suvereno je izveo svoje zadatke. Njegova vokalna boja dobro paše biti klasika, a osobito novih komada. Tijekom koncerta morao je nekoliko puta ohladiti grlo pićem.

Accept na pozornici ostaju jedki i naoštreno nazubljeni. Razornosti im ne manjka. Otrovne i poput žileta oštre gitare čuvaju duh prošlih dana i učinkovito ga prenose u karakter i karizmu benda novih vremena. Riznica pečatnih gitarskih fraza benda svojevrsna je biblija njemačke škole teutonskog metala, koja nosi plemeniti predznak »pionirstva« i svu respektabilnu »vječnu zelenost«! Accept ostaju beskompromisno razorni stroj najpristnijeg teutonskog čelika koji ne zna za hrđanje. I ovaj je put taj stroj svom silovitom ognjevitošću pregazio bavarsku prijestolnicu i za sobom ostavio kaos i razaranje. Nešto slično možemo sa sigurnošću očekivati i pri posjetu starina metala na nadolazećem Metaldays festivalu.

autor. Aleš Podbrežnik
fotogalerije: Aleš Podbrežnik

setlista: