Založba: Clean Feed Records
Godina izlaska: 2017
Produkcija: Samo Šalamon
Trajanje albuma: 54.29
Ocjena: 9.0 / 10
Obećanje je dug. Već pola godine naime obećavam Sami ovaj tekst. Jazz je jazz. Jazz je »čudan«. Čudaški i baš zato posebno lijep. A takva čudaška ljepota jednostavno zahtijeva svoje vrijeme i posvećenost.
Dakle. Nikakva novost više nije da slovenski glazbenik Samo Šalamon danas važi za jednog od najperspektivnijih europskih jazz gitarista. Čovjek koji se svojedobno razvijao uz budno mentorstvo presvijetlog gitarskog jazz asa Johna Scofielda, neprestano održava izniman žar i zalet te je tako stalno puno kreativan. Samo Šalamon Sekstet, koji se ovaj put potpisuje pod album »The Colours Suite«, jedinstvena je glazbena pojava, jedinstveno glazbeno tijelo odnosno glazbeni organizam, koji je zaživio 30.06.2016. na Ljubljana Jazz festivalu. Za suradnju u sekstetu Samo je privukao glazbenike s kojima surađuje već duže vrijeme ili ih poznaje kao svoj džep, jer je s njima već snimio nekoliko albuma. Jedan od njih je bubnjar Roberto Dani s kojim je Samo snimio već devet CD-ova i surađuju od 2003. nadalje. A da ovaj glazbeni projekt ne bi bio sasvim običan, Samo je u redove seksteta uklopio još jednog bubnjara, i to Nijemca Christiana Lilingera, za kojeg kaže da je trenutačno jedan od njegovih najdražih bubnjara, a to vrijedi i za Lilingerove autorske kompozicije. Postavu uz Samovu gitaru i oba bubnjara popunjavaju još Samovi stari prijatelji, i to altsaksofonist te bas klarinetist Achille Succi te tenor i sopran saksofonist Julian Arguelles. Šesti član je basist Pascal Niggenkemper, nad čijim majstorijama Samo oduvijek ne skriva veliko oduševljenje.
»The Colours Suite« je, kao što već i sam naziv albuma kaže, suita duga malo manje od jednog sata, a njezina šarolikost i slobodarski eksperimentalna razigranost podijeljena je u osam bojanih poglavlja, to jest osam skladbi. S iznimkom posljednje skladbe (Grey), čije autorstvo dijeli svih šest glazbenika, ostalih sedam skladao je Samo. Inspiraciju pri skladanju Samo je pronašao tako da je tijekom stvaranja usredotočivao svoje misli, um i osjećaje na pojedinog člana seksteta te tako dobio »paletu boja« skladbi, među kojima svaka skladba opisuje jednog od glazbenika seksteta.
Nije naodmet dodati da je »The Colours Suite« apsolutno freejazzovski orijentiran album, na kojem odsvirani materijal puca po svim šavovima od izbrušenih vragolija i otkačenosti, punokrvnog i bezbrižno slobodarskog ekscesa jazzovskih improvizacija, kojima povremeno ne manjka ni čudaškog luđaštva, kao ni koketiranja s avangardnom glazbom. Zapravo, album najintenzivnije dotakne konzumenta kad ga sluša u komadu. Od početka do kraja. Kao što je tekao koncert seksteta u Ljubljani. Bend funkcionira iznimno »sretno neobično«. S kontemplativno zamjetljivim prepletom puhača u relaciji Arguelles-Succi, neprestano zabavnim i oduševljavajućim dijalogom ručnih vještina obaju bubnjara, u sve to se »mrežasto« upliće kontrabas Pascala Niggenkempera, a naravno tu su i Samove vrline nesluđenih ručnih vještina free style jazz sviranja gitare. Bez obzira na to što skladbe, kao »meko i lagano«, to jest jedva zamjetljivo vezivo (čitaj i: okvir), zajedno ipak povezuju vodeći motivi, oni su gotovo u podređenom položaju, jer sekstet svoje freejazzovske figure produženih improvizacija dotjera do krajnjeg ruba odnosno čak preko ruba »reda« i besramno se zaigrava sa stanjem »kaosa« i apsolutnog »raspada« motivskih figura, a potom se (često i posve intuitivno i instinktivno) iz tog spontanog pristaništa slobodoljubivih improvizacija koncizno uspne natrag na vodeću frazu odnosno vodeći motiv. Zbir kompleksnih harmonija te ritmičkih ključeva, preliven »otvorenom mišlju« i slobodoljubivom improvizacijom, budi u slušatelju, već kao po pravilu poželjan, sladak osjećaj šokantne nepredvidljivosti razvoja događaja i naravno spontanosti. Premda govorimo o izrađenim kompozicijama.
U svoj toj igri doslovno je zapanjujuća spoznaja koliko spretno glazbenici jedni drugima otvaraju prostor za neprekinuto međusobno improvizacijsko nadovezivanje, pri čemu treba imati na umu samo to da su pojedine kompozicije prilagođene tako da u središte zbivanja postavljaju odabrani instrument. Bilo bubnjeve, bilo puhače, dok je zanimljivo da Samo, koji je glavni generator glazbe na »The Colour Suite«, zapravo često i ne preuzima središnju ulogu u ovom jedinstvenom glazbenom organizmu. Ali čovjek je zapanjujući. I u mekoći i profinjenosti, kao i u trenucima kad mu se »otkine« i prebaci u najvišu brzinu. U svemu zadržava izniman filigranski dojam i finomehaniku velike kontrole nad tonovima koje odabire i “kroti”.
Usputan, ali dovoljno dobar uvid u ono što nudi »The Colours Suite« dobili su i posjetitelji ovogodišnjeg festivala jazz Cerkno, kad su djelomično doživjeli njegovu bit, jer je ove godine u sklopu tog festivala u Cerknom nastupio i Samo Šalamon, i to u skraćenoj verziji seksteta, to jest kao kvartet. 18.05.2017. tako su u Cerknom sa Samom nastupili još njegovi »Samo Šalamon Quartet« prijatelji Achille Succi, Pascal Niggenkemper i Christian Lilinger.
Samo Šalamon je dakle kreativni biser i jedan od najizazovnije stvaralačkih “briht” nove jazzovske garde, koji zapravo svojom nemirnom istraživačkom strašću neprestano otvara vrata razvoju jazzovske kulture budućnosti. Neopterećen za svaki glazbeni izazov, prijemčiv za svaki dobar trik, dobru vražju ideju, dobru zamisao. Zanimljivo će biti pratiti što će sve taj čovjek još iskusiti u svojim glazbenim pothvatima i pustolovinama i čime će sve posljedično oplemeniti suvremeni svijet slobodoljubive jazzovske glazbe. Put je dug i nepredvidiv, divlji i razigran, pun turbulencija. »The Colours Suite« tek je jedna od postaja Samova jazzovskog plovila, a njegov sadržaj pisan je po mjeri i najzahtjevnijih glazbenih gurmana.
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Yellow
2. Black
3. Green
4. Red
5. White
6. Brown
7. Blue
8. Grey
Postava:
Achille Succi – bas klarinet
Julian Arguelles tenor i sopran saksofon
Samo Šalamon – gitara
Pascal Niggenkemper – bas
Roberto Dani – bubnjevi
Christian Lillinger – bubnjevi
