Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Samo Šalamon Sextet
Izdavač: Clean Feed Records
Izlazak: 2017
Trajanje: 54:29
Ocjena: 4/5
Obećanje je dug. Već pola godine naime dugujem Sami ovaj tekst. Jazz je jazz. Jazz je »čudan«. Otkačen i upravo zato posebno lijep. A takva otkačena ljepota traži svoje vrijeme i posvetu.
Dakle. Nije više nikakva novost da slovenski glazbenik Samo Šalamon danas važi za jednog od najobećavajućih europskih jazzovskih gitarista. Čovjek koji se svojedobno razvijao uz budno mentorstvo presvijetlog gitarskog jazzovskog asa Johna Scofielda neprestano održava izniman žar i zalet te je tako stalno puno kreativan. Samo Šalamon Sekstet, koji se ovaj put potpisuje pod album »The Colours Suite«, jedinstvena je glazbena pojava, jedinstveno glazbeno tijelo odnosno glazbeni organizam, koji je zaživio 30. 6. 2016. na Ljubljana Jazz festivalu. Za suradnju je u sekstet Samo privukao glazbenike s kojima surađuje već dulje vrijeme ili ih poznaje kao svoj džep, jer je s njima snimio već nekoliko albuma. Jedan od njih je bubnjar Roberto Dani s kojim je Samo snimio već devet CD-ova, a surađuju od 2003. nadalje. Da ovaj glazbeni projekt ne bi bio posve običan, Samo je u redove seksteta uključio još jednog bubnjara, i to Nijemca Christiana Lilingera, za kojeg kaže da mu je trenutačno jedan od najdražih bubnjara, a to vrijedi i za Lilingerove autorske kompozicije. Postavu uz Samovu gitaru i oba bubnjara popunjavaju još Samov stari drug, altsaksofonist i bas-klarinetist Achille Succi, te tenor i sopran saksofonist Julian Arguelles. Šesti član je basist Pascal Niggenkemper, čijim majstorijama se Samo oduvijek ne skriva silno oduševljava.
»The Colours Suite« je, kako govori već i sam naziv albuma, suita duga nešto manje od sat vremena, a njezina šarolikost i slobodarski eksperimentalna razigranost podijeljena je na osam bojenih poglavlja, to jest osam skladbi. S izuzetkom posljednje skladbe (Grey), čije autorstvo dijeli svih šest glazbenika, ostalih sedam skladao je Samo. Inspiraciju pri skladanju Samo je pronašao tako da je tijekom stvaranja usredotočivao svoje misli, um i osjećaje na pojedinog člana seksteta te tako dobio »paletu boja« skladbi, među kojima svaka skladba opisuje jednog od glazbenika seksteta.
Nije naodmet dodati da je »The Colours Suite« apsolutno freejazzovski orijentiran album na kojem odsvirani materijal puca po dužini i širini od izbrušenih vragolija i otrgnutosti, punokrvnog i bezbrižno slobodarskog ekscesa jazzovskih improvizacija, kojima povremeno ne manjka ni otkačenog ludovanja, kao ni koketiranja s avangardnom glazbom. Zapravo, album se najintenzivnije dotakne konzumenta onda kad ga sluša u jednom komadu. Od početka do kraja. Kao što je protekao koncert seksteta u Ljubljani. Bend funkcionira iznimno »sretno neobično«. S kontemplativno zamjetnim preplitanjem puhača u relaciji Arguelles-Succi, neprestano zabavnim i oduševljavajućim dijalogom ručnih vještina obaju bubnjara, u sve to se »mrežasto« uklapa kontrabas Pascala Niggenkempera, a naravno tu su i Samove vrline neslućenih ručnih vještina free style jazz sviranja gitare. Bez obzira na to što skladbe povezuju, kao »meko i lagano«, to jest jedva zamjetno vezivo (čitaj i: okvir) zzajedno doduše vodeći motivi, oni su gotovo u podređenom položaju, jer sekstet svoje freejazzovske figure produženih improvizacija tjera do krajnjeg ruba odnosno čak preko ruba »reda« i bestidno se koketira sa stanjem »kaosa« i apsolutnog »raspada« motivskih figura, a potom se (često i posve intuitivno i instinktivno) uspne iz tog spontanog pristaništa slobodoljubivih improvizacija, konciznо natrag na vodeću frazu odnosno vodeći motiv. Zbir kompleksnih harmonija i ritmičkih ključeva, prelivenih »otvoreno misaonom« i slobodoljubivom improvizacijom, budi u slušatelju, već kao po pravilu poželjan, slatki osjećaj šokantne nepredvidljivosti razvoja događaja i naravno spontanosti. Iako govorimo o izrađenim kompozicijama.
U cijeloj toj igri doslovno je zapanjujuća spoznaja koliko spretno glazbenici jedni drugima otvaraju prostor za neprekinuto međusobno improvizacijsko nadovezivanje, pri čemu treba imati samo na umu da su pojedine kompozicije prilagođene tome da u središte zbivanja postavljaju izabrani instrument. Bilo bubnjeve, bilo puhače, dok je zanimljivo da Samo, koji je glavni generator glazbe na »The Colour Suite«, zapravo često niti ne stupa u središnju ulogu ovog jedinstvenog glazbenog organizma. Ali čovjek je zapanjujući. I u mekoći i profinjenosti, kao i u trenucima kad mu se »otrgne« i prebaci u najvišu brzinsku brzinu. U svemu zadržava izuzetnu filigransku vještinu i finu mehaniku velike kontrole nad tonovima koje bira i “kroti”.
Usputan, ali dovoljno dobar uvid u to što nudi »The Colours Suite« dobili su i posjetitelji ovogodišnjeg festivala jazz Cerkno, kad su djelomice dočarali njegovu bit, jer je ove godine u sklopu tog festivala u Cerknom nastupio i Samo Šalamon, i to u skraćenoj verziji seksteta, to jest kao kvartet. 18. 5. 2017. u Cerknom su tako sa Samom nastupili još njegov »Samo Šalamon Quartet« drugovi Achille Succi, Pascal Niggenkemper i Christian Lilinger.
Samo Šalamon je dakle kreativni biser i jedan od najizazovnije stvaralačkih “briht” nove jazzovske garde, koji zapravo svojom nemirnom istraživačkom strašću neprestano otvara vrata razvoju jazzovske kulture budućnosti. Neopterećen za svaki glazbeni izazov, prijemčiv za svaki dobar trik, dobru vragolију, dobru ideju. Zanimljivo će biti pratiti što će sve taj čovjek još doživjeti u svojim glazbenim pothvatima i pustolovinama i čime će sve posljedično oplemeniti suvremeni svijet slobodoljubive jazzovske glazbe. Put je dug i nepredvidljiv, divlji i razigran, pun turbulencija. »The Colours Suite« samo je jedna od postaja Samova jazzovskog plovila, a njegov sadržaj pisan je po mjeri i najzahtjevnijih glazbenih gurmana.
Postava
Achille Succi – bas klarinet
Julian Arguelles tenor i sopran saksofon
Samo Šalamon – gitara
Pascal Niggenkemper – bas
Roberto Dani – bubnjevi
Christian Lillinger – bubnjevi
Produkcija
Samo Šalamon
Popis skladbi
1. Yellow
2. Black
3. Green
4. Red
5. White
6. Brown
7. Blue
8. Grey
