Izdavač: Celinka
Datum izlaska: 20. 5. 2020.
Produkcija: Divje jezero
Dužina albuma: 48.32 min
Žanr: Progressive Rock/Jazz Rock Fusion
Ocjena: 10/10
Divje jezero slovenski je sastav iz Idrije koji već više od deset godina oduševljava svojim glazbenim avanturizmom. To je skupina koja je neprestano na putu. Kad je još kao dijete isplivala iz »Divjega jezera« (2009), zaputila se u »Mestni vrvež« (2015), a iz onog “blodnjaka” (2017) naposljetku je zakoračila »Korak iz okvirjev«! Album koji je objavila izdavačka kuća Celinka njezin je treći studijski u razmaku od pet godina, što je za skupinu koja se na sceni uglavnom probija posve sama izniman uspjeh. Pogotovo jer »Korak iz okvirjev« za nju predstavlja iznimno važan iskorak s više strana. Skupina je s njim narasla u sekstet, u svoje redove integrirala vokalista i obavila promjenu na mjestu klavijaturista. Uz takvu vihoru promjena mnogi se slovenski sastavi koji mnogo obećavaju više ne snalaze, počinju se tražiti, životariti i naposljetku očajnički objese karijeru o klin. Ali ne i uporni, tvrdoglavi i žilavi Idrijci, koji novim fascinantnim dostignućem samo potvrđuju svoju nesalomljivu vjeru u vlastitu glazbenu vizionarsku viziju, utemeljenu na čestitom nadahnuću svjetskim dostignućima progresivnog rocka i jazzrockovske fuzije.
Divje jezero, koji su nedavno uspješno prebrodili fazu drastičnih promjena, iz tog su iskušenja izašli pobjednički s novim ostvarenjem. Kreativna jezgra, koja od samog početka predstavlja pogonsku lokomotivu i srce skupine na relaciji Luka Čibej (bubnjevi), Alen Bogataj (bas-gitara) i Aleš Golja (gitara), nije samo “stala i ostala”, nego je zadržala svoj prepoznatljivi glazbeni stil. Više od toga. Artistički ga je proširila. Uz integraciju vokala bend je morao konkretnije brusiti, prilagođavati i opuštati aranžmane. Izazov je svakako dvosmjeran i u smislu artizma naravno raste ruku pod ruku. Ovom promjenom nisu žrtvovali ni trunku svojeg samoniklog artizma, nego su ga proširili, nadogradili i podigli na novu razinu zrelosti. Novi ispit zrelosti položili su s velikom odlikom.
Novi član skupine, Žan Sedej, posjeduje izuzetno lijep vokal. Izgrađenog vokalnog karizmatskog dojma. Njegova integracija donosi – u glazbenom smislu – implementaciju melosa slovenskog geografskog podrijetla, što je naravno dijelom uvjetovano i slovenskim tekstovima. To pak novoj glazbenoj slici udahnjuje i točkasti element šansonjerskog napjeva. Vokalne linije mogu se s jedne strane izvrsno prilagoditi izrazitom glazbenom istraživanju odnosno eksperimentiranju te na taj način i same izazivati dojam improviziranja, a s druge strane Žan stvara refrenske napjeve koji su pamtljivi i dobro bi se snašli i u jeziku pop glazbe (Nad tokom, Virtualna generacija, Padec na trdna tla). Žanov veliki smisao za elastičnost prilagodbe vokalnih napjeva posebno dolazi do izražaja u jednoj od najprogresivnije razigranih skladbi albuma, i to upravo u njegovoj naslovnoj skladbi.
Uz iznimku uglazbljenja teksta za skladbu Nebit, koji je napisao Jože Kos Sine, sve tekstove za ovaj album pridonio je bubnjar skupine, Luka Čibej. Takvu je ulogu kod kanadskih progresivnorockerskih legendi Rush odigrao i pokojni Neil Peart, inače jedan od najutjecajnijih bubnjara u povijesti rocka.
»Korak iz okvirjev« ujedno je i najambicioznije djelo skupine do danas. Na to upućuju i neki »manevri« kojima skupina pokušava pokucati na vrata radijskih valova. Takav je trenutak zasigurno skladba Nad tokom, koju obilježava vokalni duet u kojem se Žanu pridružuje famozno prvo grlo sastava Katalena, Vesna Zornik, koju su dečki uspjeli uhvatiti »u formi aktualnog Brest momenta«. Boje dvaju vokala u ovoj skladbi u duetu su iznimno kompatibilni generatori svojevrsne i posebno snažne aure. V Beogradu ubrzana je točka s funky konturom koja slijedi nakon naslovne skladbe i donosi kontrastni odskok. Za nadahnuće duguje više zahvale elementima tradicionalne jazzrockovske fuzije sedamdesetih. Uz skladbu Nad tokom, V Beogradu još je jedna vokalno izraženije naglašena točka, koja ujedno ima najveću mjeru kompaktnog komponiranja i predstavlja – uz grabežljivu ritmičnost – još jedan trenutak albuma koji skupini daje potencijal da je prihvate i frekvencije radijskih valova.
Nebit, kritika općeg obezljuđivanja u kojem postajemo bezosjećajni robotizirani strojevi, uz naslovnu je skladbu još jedan fenomenalan eksperimentalni manevar skupine, kakav u svojoj karijeri još nije donijela. U ovoj skladbi dečki bezobrazno posežu i za većom dozom opuštenih decibela, koji proizlaze iz naglašenog gitarskog frazanja. Skladba oduševljava u inače dobro poznatom »teatru« ove skupine, kad si dečki šaljivo otvaraju prostor za međusobno dodavanje solističkih ubacivanja koja se nižu nad zadanim motivom. Takvih je trenutaka na albumu još poprilično i upravo oni izdašno naglašavaju da Divje jezero ostaje izvedbeno dobro nauljen i uigran kolektiv. Bend održava iznimnu međusobnu kemiju i učinkovito zamjećivanje. Osjeti se da iza instrumentalista stoji dugačka zajednička kilometraža i da se i Žiga izuzetno dobro uklopio u kolektiv, prije nego što je ovaj krenuo u proces snimanja novog albuma.
Nadopunjavanje, nadovezivanje, otvaranje prostora jedni drugima za plazmu slobodoljublja solističke duhovitosti i stvaranje nenadanih preklapanja između pasaža i motiva konstantno zahtijeva veliku mjeru zbijenosti i konciznosti. Jednostavno. Glazbeno društvo koje bi doseglo tako izuzetnu razinu tehničke kompleksnosti, s opipljivom izražajnom supstancom pečatne motivske izričajnosti, u Sloveniji teško možeš naći igdje drugdje. Tu su još trenuci sveinstrumentalne komedije koji naprosto oduzimaju dah – skokovita šaljivost ubačaja u središnjem dijelu uvodne Padec na trdna tla ili izvanredna instrumentalno-solistička mješavina izlaznog dijela skladbe Drugam. U završnoj Lesena ptica, gdje se u solo točki izdašnije razigrava i bubnjar Luka Čibej, skupina riše misteriozu i mjestimice mračnu priču u kojoj se sudaraju Pinokio i gavran Stevena Wilsona, koji je odbio pjevati.
Integracija izvrsnog Žige Kovačiča na mjestu inače odličnog prethodnika Davida Križaja skupini se uvelike isplatila. S njim je njezin zvuk na novom albumu pustio poprilično više »pipaka«, jer koristi širu zvučnu paletu, češće poseže za linijama Hammond orgulja, što usput potvrđuje da je i ovaj čovjek dobro upoznao Keitha Emersona (instrumentalne pasaže u Virtualna generacija), a ujedno lukavo poseže i za ubačajima odsviranima na Moogu (Nebit, Lesena ptica).
Divje jezero skupina je koja u slovenskom glazbenom prostoru danas zastupa (neskromno rečeno) ono mjesto koje su u drugoj polovici sedamdesetih zauzimali Predmestje. To je trenutačno za vrle Idrijce vrlo laskava oznaka koju su bez sumnje zasluženo izborili. Skupina je s novim albumom izašla artistički još snažnija. S iznimnom mjerom usredotočenosti i predanosti stvorila je dokument velike kreativne svježine. Istražujući novootkrivena glazbena prostranstva, hrabrom je integracijom, zajedno s vokalom, postigla novi evolucijsko-zrelosni pomak naviše. Kao cjelina, ostvarenje zrači izuzetnim samopouzdanjem i zrelošću. Ovo zasigurno nije posljednji čin ove izvrsne skupine, koja u svojem izrazoslovlju i dalje slobodoljubivo plovi svojim samoniklim putem. Posve neovisno i eklektično! »Korak iz okvirjev« definitivno je artistički vrhunac unutar slovenskog glazbenog pulsa 2020. godine!
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Padec na trdna tla
2. Drugam
3. Nad tokom
4. Virtualna generacija
5. Korak iz okvirjev
6. V Beogradu
7. Nebit
8. Lesena ptica
Postava:
Alen Bogataj – bas-gitara
Luka Čibej – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
Aleš Golja – električna gitara
Žiga Kovačič – klavijature
Žan Sedej – glavni vokal
Tomi Peljhan – saksofon, klarinet
Gostujući glazbenici:
Vesna Zornik – vokal na skladbi br. 3
Petra Jurič – violine, viola na skladbama br. 3 i 8
Kristina Pivk – violončelo na skladbi br. 3
Blaž Ogrič – rog na skladbi br. 8
