Iron Maiden: Seventh Son of a Seventh Son

0 312

Izdavačka kuća: EMI Records
Datum izlaska: 11. 4. 1988.
Produkcija: Martin Birch
Trajanje albuma: 43.51 min
Žanr: Heavy Metal
Ocjena: 10/10


Iron Maiden su se 1988. nalazili na umjetničkom i komercijalnom vrhuncu karijere, što nije bilo nikakvo iznenađenje za sve one koji su pratili njihov put od početka osamdesetih nadalje, kad su nakon dolaska pjevačkog gromovnika Brucea Dickinsona naglo postali jedan od vodećih heavymetalskih bendova svojeg vremena. Godina 1988. bila je za bend iznimno važna, jer su Iron Maiden tada headlineali i ‘osvojili’ prestižni Monsters of Rock festival u Doningtonu, a prije toga izdali kultni album »Seventh Son Of a Seventh Son«, do danas njihov jedini konceptualni projekt i jedno od najambicioznijih postignuća cijele karijere kojim su (ponovno) prekoračili okvire tradicionalnog heavy metala te se (ponajviše na naslovnom remek-djelu) poigravali s nekim simfonijskim progrockovskim utjecajima.

Basist i vođa benda Steve Harris inspiraciju za ezoterični koncept, koji se odražavao kroz pojedine tekstove na »Seventh Son of a Seventh Son«, pronašao je u knjizi i folklornoj priči o Sedmom sinu sedmog sina, izuzetnom pojedincu obdarenom nadnaravnim sposobnostima među kojima je bila i jasnovidnost. Proročanstvo koje je visjelo nad njegovim rođenjem sadržavalo je goruću zagonetku: hoće li to čudesno dijete po ulasku u odraslu dob svoje izuzetne talente upotrijebiti za dobro ili zlo te tako svojom odlukom na kraju zapečatiti sudbinu čovječanstva. U skladu s konceptom, Eddie je u novoj reinkarnaciji, predstavljenoj na odličnom omotu Dereka Riggsa, prošao fantastičnu metamorfozu iz futurističkog kiborga s albuma »Somewhere In Time« (1986) u sedmog sina sedmog sina, koji je ponovno reinkarnaciju doživio usred antarktičkih ledenjaka i zaleđenih prizora svoje mračne prošlosti.

Za razliku od fenomenalnog, ali često kriminalno previđenog albuma »Somewhere In Time«, koji je sadržavao sjajnu upotrebu gitarskih i bas-gitarskih sintisajzera, Iron Maiden su se na »Seventh Son of a Seventh Son« napokon odlučili za prave sintisajzere i tako pojedinim simfonijskim aranžmanima dati znatno ‘organskiji’ zvuk, iako je njihov prethodni eksperiment s gitarskim sintisajzerima bio najuspješniji na tadašnjoj metal sceni (pogotovo u usporedbi s Judas Priest i njihovim albumom »Turbo« (1986)). Harrisova izuzetno ambiciozna vizija zvučne slike »Seventh Son« ipak je zahtijevala još nešto veličanstveniju i epskiju produkciju s primjesom misticizma, ako su Iron Maiden željeli uspješno predstaviti prethodno spomenuti koncept o čudesnom jasnovidcu.

Kultni basist oduvijek je bio veliki ljubitelj progresivnog rocka i jednom je čak izjavio da je u metalu završio samo zato što je za sviranje progresivnog rocka bio tehnički premalo potkovan, pa je u njemu već godinama tinjala želja da se Iron Maiden barem na neko vrijeme preusmjere u aranžerski i ritmički kompleksnije vode, što je ujedno bila njihova logična zvučna evolucija. Prvi signali kompleksnijih aranžerskih pothvata bili su čujni već na nekim postignućima s prethodnih albuma, osobito na remek-djelima »Powerslave« (1984) i »Somewhere In Time«, no ipak je »Seventh Son of a Seventh Son« bio onaj album kojim su Iron Maiden najviše utjecali na pojavu i razvoj progresivnog metala.

Ideja o novoj, konceptualnoj orijentaciji svidjela se i ostalim članovima benda, što znači da je i pjevač Bruce Dickinson, koji na »Somewhere In Time« nije ostavio nikakav skladateljski doprinos, ponovno vrlo uspješno surađivao s Harrisom te gitaristom Adrianom Smithom pri skladanju nekih od najdopadljivijih postignuća na albumu. »Seventh Son of a Seventh Son« doduše nije posve konceptualan album, jer sve ideje nisu međusobno primjereno povezane, što neki članovi benda predvođeni velikim ljubiteljem ezoterike Dickinsonom i danas žale, no to je usred prevladavajuće mistične atmosfere gotovo zanemarivo.

Većina tekstova dotiče se uobičajenih Iron Maiden tema, to jest vječnog sukoba dobra i zla, neba i pakla, uz dodatak prstohvata ezoterike. Sve skladbe na albumu građene su oko naslovne kompozicije, koja čini epski vrhunac, a na njemu se nalaze i tri iznimno uspješna singla predvođena velikom uspješnicom »Can I Play With Madness«, koji su u metalskoj javnosti već odavno ponarodnjeli. Zapravo većina radova na albumu, uključujući uvodnu himnu »Moonchild«, koja je navodno bila inspirirana istoimenom novelom zloglasnog Aleistera Crowleya, ubraja se među dugogodišnje Iron Maiden klasike.

O konceptualnoj prirodi najmelankoličnijeg i najmističnijeg albuma u dotadašnjoj karijeri Iron Maiden svjedoče i uvodni i završni stih s akustičnim aranžmanom, koji prenosi tajanstveno i mračno proročanstvo. Energetski katalizator »Infinite Dreams«, ovjenčan filozofsko-mističnim tekstom, čija udarnost nakon uvodne gitarske solaže raste iz sekunde u sekundu, zbog zahtjevne vokalne izvedbe u usporedbi s ostalim singlima s albuma nije postao redoviti koncertni standard, no zasigurno je riječ o jednoj od najboljih kompozicija s brojnim neočekivanim preokretima, iznimno ukusnim gitarskim harmonijama i moćnim refrenom.

Već spomenuti »Can I Play With Madness«, najpoznatija skladba s albuma i velika uspješnica, ponosi se veselim refrenom koji se brzo useli u uši, pa nije iznenađenje da je postigao takav uspjeh. Također i zato što s aranžerskog gledišta, u usporedbi s većinom preostalih radova na »Seventh Son of a Seventh Son«, nudi priličan jednostavan i izravan slušateljski gušt. Naravno, ne treba zaboraviti ni nezaboravan popratni video s pokojnim monty pythonovskim šaljivdžijom Grahamom Chapmanom u glavnoj ulozi. »The Evil That Men Do«, obložen melankoličnim gitarskim pasažama, koji obrađuje prastaru činjenicu o ljudskoj zloći, bio je u trenutku izlaska jedan od boljih radova na »Seventh Son of a Seventh Son«, no s godinama je, zbog previše čestog koncertnog izvođenja, izgubio velik dio svojeg izvornog ambijentalnog šarma.

Najbolji i ujedno najambiciozniji rad s »Seventh Son of a Seventh Son« je naslovno, epsko remek-djelo, koje je svojom izrazito melankolično-dramatičnom atmosferom, u kojoj uz raznoliku upotrebu klavijatura, pune galone dramatičnih gitarskih harmonija i neobičnih vremenskih prijelaza među kojima ožive različiti, mračni folklorni prizori, predstavljalo kraći izlet u područje simfonijskog progresivnog rocka, naravno, na metalski pogon. Posebno poglavlje bila je i Dickinsonova vokalna izvedba, koja na njegov tipičan, gromoglasan način dočarava ezoteričan ambijent, pri čemu ne nedostaje ni kraći narativni umetak koji nastupa tik prije završetka ovog moćnog epa. Uspješan recept s epskom upotrebom sintisajzera Iron Maiden su kasnije ponovili na »No Prayer For the Dying« (1990) na djelu »Mother Russia«, koje sadrži sličnu melodramatičnu atmosferu na račun sintisajzera i mračnih vizija mističnih prizora usred sibirske tundre. Na pomalo previđenoj melankoličnoj poslastici »The Prophecy«, koja se ponosi pobjedonosnim refrenom i odličnim keltsko-trubadurskim završetkom, svoj je skladateljski pečat u suradnji s Harrisom ostavio i gitarist Dave Murray.

Još jedan poznati singl, »The Clairvoyant«, uz »Moonchild« i naslovnu skladbu središnji je konceptualni rad s »Seventh Son of a Seventh Son«, koji je navodno bio inspiriran smrću neke (navodne) jasnovidke, a potom se odlično spojio s konceptom o jasnovidnom sedmom sinu sedmog sina. Uvodnoj bas-gitarskoj solaži slijedi moćan prijelaz u epsku sekciju s Dickinsonom na vrhuncu njegovih vokalnih kapaciteta, gitarskim harmonijama u tercama te nemilosrdnim bubnjarskim rolama u režiji ‘starog, dobrog’ Nicka McBraina. Često previđena himna »Only the Good Die Young« predstavlja epski završetak albuma u najboljoj Iron Maiden tradiciji, s Dickinsonom u fenomenalnoj formi, dok se oba gitarista opet pošteno ‘razpucaju’, a ujedno sadrži jedan od najboljih tekstova u njihovoj cijeloj karijeri, jer aplaudira tužnoj, ali često istinitoj činjenici da pošteni većinom umiru mladi, dok barabe često dočekaju duboku starost, ako si naravno slučajno ne oduzmu život.

Progresivno usmjereno remek-djelo »Seventh Son of a Seventh Son« bilo je finale epske trilogije Iron Maiden albuma koju su započeli »Powerslave« i »Somewhere in Time«, a po kvaliteti je ravnopravan nasljednik obaju pobjedničkih prethodnika, dok klavijature pojedinim skladbama dodaju potpuno novu dimenziju. Iron Maiden postava između 1983. i 1988. s pravom je i danas njihova najcjenjenija, a krajem osamdesetih doista su se nalazili na vrhuncu karijere. Takvu je kvalitetu, kakvu su Iron Maiden stvarali tijekom osamdesetih, bilo naravno vrlo teško zadržati, pa su nakon Smithova odlaska 1989., koji je bio logična posljedica toga što ostali članovi nisu željeli nastaviti dotadašnju ambicioznu zvučnu evoluciju, stvari u umjetničkom smislu neko vrijeme išle polako nizbrdo, iako ni u ‘teškim’ devedesetima, kad je njihova popularnost naglo kopnila u korist ‘brutalno-depresivnog’ metalskog/rock vala iz Amerike, nisu stvorili nijedan doista loš album (»The X Factor« iz 1995. čak je jedno od njihovih najviše previđenih postignuća).

Autor: Peter Podbrežnik


Popis skladbi:
1. Moonchild (5:38)
2. Infinite Dreams (6:08)
3. Can I Play With Madness (3:30)
4. The Evil That Men Do (4:33)
5. Seventh Son of a Seventh Son (9:52)
6. The Prophecy (5:04)
7. The Clairvoyant (4:26)
8. Only the Good Die Young (4:40)

Postava:
Bruce Dickinson – vokal
Steve Harris – bas gitara, bas sintisajzer
Dave Murray – gitara
Adrian Smith – gitara, sintisajzer
Nicko McBrain – bubnjevi, udaraljke

Iron Maiden – Can I Play With Madness (službeni video)
Iron Maiden – The Evil That Men Do (službeni video)
Iron Maiden – Clairvoyant (službeni koncertni video, Donnington 1988)
Iron Maiden – Infinite Dreams (službeni audio, remaster 2015)
Iron Maiden – Moonchild (službeni audio, remaster 2015)
Iron Maiden – Seventh Son of a Seventh Son (službeni audio, remaster 2015)
Iron Maiden – The Prophecy (službeni audio, remaster 2015)
Iron Maiden – Only the Good Die Young (službeni audio, remaster 2015)
Iron Maiden – “Seventh Son of a Seventh Son” (omot albuma)
Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići