Testament: Brotherhood of the Snake

0 84

Izdavač: Nuclear Blast Records
Datum izlaska: 28. 10. 2016.
Produkcija: Eric Peterson & Chuck Billy
Duljina albuma: 45.47 min
Žanr: Thrash Metal
Ocjena: 9.0/10


»Brotherhood of the Snake« najnovije je, jedanaesto studijsko ostvarenje američkih thrash metal šampiona Testament, koji su se prije četiri godine s »Dark Roots of Earth« (2012) u velikom stilu vratili visokim standardima svojih ranih ploča, thrashmetalskih klasika, te zasluženo dobili oduševljen odjek među fanovima i kritikom. Prije snimanja »Brotherhood of the Snake« Testament su doživjeli promjenu basista: Grega Christiana zamijenio je Steve DiGiorgio (ex-Death, Control Denied, Iced Earth), koji je s bendom posljednji put surađivao na albumu iznova odsviranih dugogodišnjih standarda naslovljenom »First Strike Still Deadly« (2001). Pjevač Chuck Billy ujedno je otkrio napola konceptualnu narav novog albuma, jer se većina tekstova i njegov naslov odnose na razvikane teorije zavjere o vanzemaljskim, reptiloidnim posjetiteljima iz svemira koji od antičkih vremena kroje sudbinu ljudskih civilizacija, i to preko tajanstvene masonske lože štovatelja zmija, odnosno zmijskog kulta. Unatoč iznimno zanimljivoj tematici »Brotherhood of the Snake« tijekom slušanja ne izaziva takav konceptualni dojam, osim naslovne skladbe, jer svaka pjesma na njemu zvuči kao zasebno poglavlje, što je za glazbeni stil kakav prakticiraju Testament sasvim normalno.

Glazbeno gledano, Testament su ovaj put stvorili možda čak i svoje najpodivljalije thrasherski i ujedno ritmički najbrže ostvarenje uopće, bez ikakvih ‘usporavajućih’ manevara i ograničenja. Testament si nešto takvo mogu bez problema priuštiti jer u svojim redovima imaju izvanrednog virtuoza Alexa Skolnicka, jednog od najboljih i najbržih gitarskih majstora na svijetu, čiji glazbeni pogled seže daleko izvan metalskih granica, u svijet eksperimentalne glazbe i jazz rock fusiona, što je više puta dokazao raznim sporednim projektima poput Attention Deficit i Alex Skolnick Trio. Testament na »Brotherhood of the Snake« ponovno prštaju od bijesa, koji neprestano isijava iz Chuckova vokala i brojnih društvenokritičnih ‘strelica’ u njegovim tekstovima. Taj brutalni naboj ne jenjava od početka do kraja »Brotherhood of the Snake«, i to bez ikakvog usputnog ‘odmora’, a kamoli moguće balade, koje se tako rado neočekivano pojave i na nekim najagresivnijim metal pločama.

»Brotherhood of the Snake« otvara se naslovnom skladbom koja naprosto pršti od visokooktanske energije zahvaljujući bijesnim gitarskim dionicama, brutalnom udaranju dvostrukog bas bubnja i ‘pobješnjelom’ Chuckovu vokalu. Potonji se ovisno o pojedinim skladbama mijenja iz agresivno-thrasherskog u ubilački, na granici death metala. Odlične gitarske harmonije, na izvrsnoj tehničkoj razini, ipak su ono što pojedinim dijelovima udahnjuje onu pravu dušu koja od prosječnog ostvarenja stvara remek-djelo. Eric Peterson, jedini član Testamenta koji je tu od samih početaka, kad su se još zvali Legacy, nekoć je bio isključivo ritam gitarist, a sad već nekoliko godina sa Skolnickom sporazumno dijeli solaže i ne samo gitarske harmonije, dok se album doslovno šiba pod težinom raznovrsnih rifova. Mrcvarenje bubnjarske postave u režiji ‘čeličnog’ Genea Hoglana nastavlja se na »The Pale King«, gdje tehnička dovršenost i agresivnost idu ruku pod ruku, dok se uz Chuckovu vokalnu ‘gipkost’ i uobičajeno ritmičko ‘rešetanje’ nađe i nekoliko prilično zanimljivih, melodično usmjerenih gitarskih harmonija.

Fanatično brzi ritmički stampedi na »Stronghold«, gdje zavlada pravo vampirsko ozračje, dodatno se pojačavaju, dok Chuck vokalno neprestano prelazi između ‘uloga’ pomalo čudakovata, vječno gunđava ujaka i potpunog psihopata žednog krvi. »Seven Seals« već svojim naslovom, koji podsjeća na Bergmanovu crno-bijelu filmsku klasiku ‘Sedmi pečat’, poručuje da je riječ o izrazito mračnoj tvorevini. Brutalni bubnjarski marševi ne jenjavaju, dok se supersonične gitarske dionice ipak malo smire i daju više prostora dramatičnim i agresivnim vokalnim provalama. Usred instrumentalne sekcije Skolnick brzo nađe mjesta za kraće gitarske improvizacije, koje u režiji jednog od najboljih učenika Joea Satrianija uvijek ispadnu zanimljivo.

Tijekom slušanja »Born In a Rut« najviše iznenadi to s kakvom lakoćom bend usred kompozicije iznenada prijeđe iz čistog thrash metala u gotovo potpuni hard rock s već napola bluesovskim gitarskim dionicama, što je za gitarskog virtuoza poput Skolnicka doduše ‘mala maca’, ali ipak je riječ o vrlo prepredenom, posve neočekivanom iznenađenju. Na »Centuries Of Suffering« nastavlja se thrasherski ‘pakao na Zemlji’, gdje zavladaju ubilački bubnjarski stampedi i lude gitarske  dionice, dok je Chuck opet ‘žedan krvi’. Teško je utvrditi na što se točno odnosi društveno osuđujući tekst ove kompozicije, možda na patnju sjevernoameričkih domorodaca, s obzirom na to da se u Chucku pretače i nešto starosjedilačke krvi.

»Neptune’s Spear«, jedan od boljih trenutaka »Brotherhood of the Snake«, gdje je i Skolnick ostavio svoj skladateljski pečat, još je jedna podivljala thrasherska bomba koja sadrži moćne gitarske harmonije, nemilosrdne bubnjarske salve i napola ludački pjevački pristup te će kao takva oduševiti sve dugogodišnje pristaše. Na »Black Jack« Hoglanovo bubnjarsko mrcvarenje doseže nove ekstreme, dok si Skolnick usput priušti tehnički izbrušeno gitarsko solo. Chuckova ‘vokalna psihoza’ ne popušta ni na »Canna-Business«, koja sadrži taman pravu mjeru starošklolskog thrash bjesnila i tehničke suptilnosti, dok u tekstu ‘bljuje žuč’ na korumpirane poslovne ljude i političare, što je za Testament ‘klasika’ još od albuma »The New Order« (1988) nadalje. Izraz ‘new order’ u tekstu je zapravo spomenut nekoliko puta. Album se s antiklerikalno usmjerenom »The Number Game« završava na klasičan Testament način: terorizirajućim dvostrukim bas bubnjem, otrovnim gitarskim dionicama i vampiriziranim  vokalnim bjesnilom na razini serijskog ubojice koji je upravo pobjegao iz posebne psihijatrijske ustanove.

»Brotherhood of the Snake« klasičan je Testament album, što znači da sadrži nemilosrdnu dozu thrashmetalske brutalnosti na supersoničan pogon, protkanu ubilačkim, na visokoj tehničkoj razini stvorenim gitarskim dionicama, dok Chuckov vokal od početka do kraja zvuči kao da je upravo objavio rat cijelom svijetu. U mnogočemu je riječ o još agresivnijoj i bržoj verziji odličnog prethodnika »Dark Roots of Earth« s nekoliko vrlo zabavnih iznenađenja, koji od početka do kraja zadržava svoju razjarenu, posve podivljalu narav i kao takav će zasigurno oduševiti sve dugogodišnje fanove. A to ujedno znači da je riječ o jednom od najboljih (ne samo thrash) metal ostvarenja u 2016. godini. Krajnje je vrijeme da se ispravi dugogodišnja nepravda te da se među ‘veličanstvene četiri’ thrash metala počnu ubrajati i Testament, jer je to najmanje što zaslužuju nakon svih ovih godina vjernog slijeđenja vlastite glazbene vizije, za koju je karakteristično da je svaki album bio ‘nova priča’ u odnosu na prethodnika.

Autor: Peter Podbrežnik

Popis skladbi:
1. Brotherhood of the Snake (4:14)
2. The Pale King (4:51)
3. Stronghold (4:00)
4. Seven Seals (5:38)
5. Born in a Rut (4:57)
6. Centuries of Suffering (3:34)
7. Black Jack (4:21)
8. Neptune’s Spear (5:27)
9. Canna-Business (3:47)
10. The Number Game (4:38) 

Postava:
Chuck Billy – vokal
Alex Skolnick – gitara
Eric Peterson – gitara
Steve DiGiorgio – bas gitara
Gene Hoglan – bubnjevi 


Testament – “Brotherhood of Snake” (službeni video)
Testament – “Stronghold” (službeni video)
Testament – Brotherhood of the Snake (naslovnica)
Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići