Brotherhood of the Snake

0 9

Autor: Peter Podbrežnik

Izvođač: Testament
Izdavač: Nuclear Blast
Izdanje: 2016
Trajanje: 45:27
Ocjena: 4.5/5

»Brotherhood of the Snake« najnoviji je, jedanaesti studijski uradak američkih thrash metal šampiona Testament, koji su se prije četiri godine s »Dark Roots of Earth« (2012) u velikom stilu vratili visokim standardima svojih ranih ploča, thrashmetalskih klasika, te zasluženo dobili oduševljen odziv obožavatelja i kritičara. Prije snimanja »Brotherhood of the Snake« Testament su doživjeli promjenu basista, jer je Grega Christiana zamijenio Steve DiGiorgio (ex-Death, Control Denied, Iced Earth), koji je s bendom posljednji put surađivao na albumu iznova odsviranih dugogodišnjih standarda naslova »First Strike Still Deadly« (2001). Pjevač Chuck Billy ujedno je otkrio polukonceptualnu narav novog albuma, jer se većina tekstova i njegov naslov odnose na razvikane teorije zavjere o izvanzemaljskim, reptiloidnim posjetiteljima iz svemira koji su još od antičkih vremena krojili sudbinu ljudskih civilizacija, i to preko tajanstvene prozidarske lože štovatelja zmija, odnosno zmijskog kulta. Unatoč izuzetno zanimljivoj tematici, »Brotherhood of the Snake« takav konceptualni dojam, s izuzetkom naslovne skladbe, tijekom slušanja ne izaziva, jer svaka stvar na njemu zvuči kao zasebno poglavlje, što je za glazbeni stil kakav prakticiraju Testament posve normalno.

U glazbenom smislu Testament su ovaj put stvorili možda čak svoj najpodivljaliji thrasherski i ujedno ritmički najbrži uradak uopće, bez ikakvih ‘usporavajućih’ manevara i ograničenja. Testament si nešto takvo mogu bez problema priuštiti, jer u svojim redovima imaju izvanrednog virtuoza Alexa Skolnicka, jednog od najboljih i najbržih gitarskih majstora na svijetu, čiji glazbeni pogled seže daleko izvan metalskih granica, u svijet eksperimentalne glazbe i jazz rock fusiona, što je više puta dokazao raznim sporednim projektima poput Attention Deficit i Alex Skolnick Trio. Testament na »Brotherhood of the Snake« ponovno razaraju od bijesa, koji inače neprestano isijava iz Chuckova vokala te brojnih društvenokritičnih ‘strelica’ u njegovim tekstovima. Takav brutalan naboj ne jenjava od početka do kraja »Brotherhood of the Snake«, i to bez ikakvog međuodmora, a kamoli moguće balade, koje se tako rado neočekivano nađu i na nekim od najagresivnijih metalskih ploča.

»Brotherhood of the Snake« otvara se naslovnom skladbom koja naprosto prekipijeva visokooktanskom energijom na račun žestokih gitarskih dionica, brutalnog udaranja dvostrukog bas bubnja i ‘pobjesnjelog’ Chuckova vokala. Potonji se ovisno o pojedinoj skladbi mijenja iz agresivno-thrasherskog u ubilački, na granici death metala. Odlične gitarske harmonije, na izvrsnoj tehničkoj razini, pak su te koje pojedinim dijelovima daju onu pravu dušu koja od prosječnog uratka stvara remek-djelo. Eric Peterson, jedini član Testamenta koji je tu od njihovih početaka, kada su se još zvali Legacy, nekoć je bio isključivo ritam gitarist, a sada već nekoliko godina sa Skolnickom sporazumno dijeli solaže, a ne samo gitarske harmonije, dok se album doslovno savija pod težinom raznovrsnih rifova. Mrcvarenje bubnjarskog seta u režiji ‘čeličnog’ Genea Hoglana nastavlja se na »The Pale King«, gdje tehnička savršenost i agresivnost idu ruku pod ruku, dok se uz Chuckovu vokalnu ‘gipkost’ i inače ritmička ‘rešetanja’ nađe i nekoliko prilično zanimljivih, melodično usmjerenih gitarskih harmonija.

Fanatično brzi ritmički stampedi na »Stronghold«, gdje zavlada pravo vampirsko ozračje, još se pojačavaju, dok Chuck vokalno neprestano prelazi između ‘uloga’ pomalo čudaškog, vječno gunđavog strica i potpunog psihopata žednog krvi. »Seven Seals« već svojim naslovom, koji podsjeća na Bergmanovu crno-bijelu filmsku klasiku ‘Sedmi pečat’, poručuje da je riječ o izrazito mračnoj tvorevini. Brutalni bubnjarski maršovi ne jenjavaju, dok se supersonične gitarske dionice ipak malo smire i daju više prostora dramatičnim i agresivnim vokalnim izljevima. Usred instrumentalne sekcije Skolnick brzo nađe prostor za kraće gitarske improvizacije, koje u režiji jednog od najboljih učenika Joea Satrianija uvijek ispadnu zanimljivo.

Tijekom slušanja »Born In a Rut« najviše iznenadi to s kakvom lakoćom bend usred kompozicije iznenada prijeđe iz čistog thrash metala u gotovo potpuni hard rock s već napola bluesovskim gitarskim dionicama, što je za gitarskog virtuoza poput Skolnicka inače ‘sitnica’, no ipak je riječ o izuzetno prepredenom, posve neočekivanom iznenađenju. Na »Centuries Of Suffering« nastavlja se thrasherski ‘pakao na Zemlji’, gdje zavladaju ubojiti bubnjarski stampedi i lude gitarske  dionice, dok je Chuck opet ‘žedan krvi’. Teško je utvrditi na što se točno odnosi društveno osuđujući tekst ove kompozicije, možda na patnje sjevernoameričkih domorodaca, s obzirom na to da se u Chucku pretače i nešto starosjedilačke krvi.

»Neptune’s Spear«, jedan od boljih trenutaka albuma »Brotherhood of the Snake«, gdje je i Skolnick ostavio svoj skladateljski pečat, još je jedna podivljala thrasherska bomba koja sadrži moćne gitarske harmonije, nemilosrdne bubnjarske krešende i napola ludi pjevački pristup te će kao takva oduševiti sve dugogodišnje poklonike. Na »Black Jack« Hoglanovo bubnjarsko mrcvarenje doseže nove ekstreme, dok Skolnick usput priušti tehnički izbrušeno gitarsko solo. Chuckova ‘vokalna psihoza’ ne popušta ni na »Canna-Business«, koji sadrži taman dovoljnu mjeru staroškolskog thrash bjesnila i tehničke suptilnosti, dok u tekstu ‘bljuje žuč’ na korumpirane poslovne ljude i političare, što je za Testament ‘klasika’ još od albuma »The New Order« (1988) nadalje. Sintagma ‘new order’ inače je u tekstu spomenuta nekoliko puta. Album se s antiklerikalno usmjerenim »The Number Game« zaključuje na klasičan Testament način: terorizirajućim dvostrukim bas bubnjem, otrovnim gitarskim dionicama i vampiriziranim  vokalnim bjesnilom na razini serijskog ubojice koji je upravo pobjegao iz posebne psihijatrijske ustanove.

»Brotherhood of the Snake« klasični je Testament album, što znači da sadrži nemilosrdnu dozu thrashmetalske brutalnosti na supersonični pogon, prožetu ubojitim, na visokoj tehničkoj razini stvorenim gitarskim dionicama, dok Chuckov vokal od početka do kraja zvuči kao da je upravo objavio rat cijelom svijetu. U mnogočemu je riječ o još agresivnijoj i bržoj verziji odličnog prethodnika »Dark Roots of Earth« s nekim izuzetno zabavnim iznenađenjima, koja od početka do kraja zadržava svoju razjarenu, potpuno povampirenu narav i kao takva će zasigurno oduševiti sve dugogodišnje poklonike. To pak ujedno znači da je riječ o jednom od najboljih (ne samo thrash) metalskih uradaka u 2016. godini. Krajnje je vrijeme da se isprave dugogodišnja nepravda te da se među ‘veličanstvene četiri’ thrash metala počne ubrajati i Testament, jer je to još najmanje što zaslužuju nakon svih ovih godina vjernog slijeđenja vlastite glazbene vizije, za koju je karakteristično da je svaki album bio ‘nova priča’ u odnosu na prethodnika.

Postava

Chuck Billy – vokal
Alex Skolnick – gitara
Eric Peterson – gitara
Steve DiGiorgio – bas gitara
Gene Hoglan – bubnjevi 

Produkcija

Juan Urteaga

Popis skladbi

1. Brotherhood of the Snake (4:14)
2. The Pale King (4:51)
3. Stronghold (4:00)
4. Seven Seals (5:38)
5. Born in a Rut (4:57)
6. Centuries of Suffering (3:34)
7. Black Jack (4:21)
8. Neptune’s Spear (5:27)
9. Canna-Business (3:47)
10. The Number Game (4:38) 

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići