Izdavač: Tigermoth Records
Datum izlaska: 1. 7. 2020
Produkcija: Robert Reed
Trajanje albuma: 62.13 min
Žanr: Progressive Rock
Ocjena: 10/10
»Masters Of Illusion« novi je studijski album velškog progresivnog rock sastava Magenta. Skupina je sa stažem nešto dužim od dva desetljeća polako izrasla u jedan od najcjenjenijih sastava s britanskog otočja koji svoju glazbu njeguju na tradiciji simfonijskog progresivnog rocka sedamdesetih i koji inspiraciju crpe ponajviše iz Renaissance, Camel, Yes i Genesis. S izvanrednom vokalisticom Christinom Booth, čiji glas vrijedi za jedan od najprivlačnijih i najkarizmatičnijih ženskih vokala u ovom žanru danas. Njezin vokal s perjanom lakoćom rađa mistiku i budi emocije koje bude slušateljevu maštu u najskrivenijim kutcima. I ovaj put je tako. No idemo redom.
Magenta su opet pripremili zanimljive priče koje stoje iza šest skladbi novog albuma. Odabrali su šest karaktera, odnosno legendarnih filmskih glumaca koji su svojim nastupima popularizirali filmske horore u davnim, davnim vremenima. No poruke se ne bave ulogama tih glumaca u određenom filmskom scenariju, nego crpe inspiraciju iz njihova privatnog života. Tako uvodna Bela pripada glumcu Beli Lugosiju, koji je tridesetih stvorio nezaboravni lik grofa Drakule, skladba A Gift From God pripada Christopheru Leeju, koji je kao pun talenata mogao postati i operni pjevač, a Reach for the Moon Craightonu Channeyju, poznatom po tome što je morao igrati ulogu koju je igrao njegov slavni otac, pa se za njega prilijepio nadimak Lon Channey Jr. Zatim tu je skladba Snow, koja pripada glumici Ingrid Pitt, pa The Rose, posvećena Peteru Cushingu, dok je najambicioznije djelo, gotovo sedamnaestominutna kompozicija koja zaključuje album, posvećeno liku famoznog Vincenta Pricea. Priča potonje vrti se oko napetog odnosa između njega i redatelja filma “Witchfinder General” Michaela Reevesa u vrijeme snimanja filma, što je pridonijelo tome da je Price upravo u tom filmu vrlo vjerojatno odigrao svoju najbolju filmsku ulogu. Sve tekstove napisali su Robert Reed i njegov brat Steve, koji su smislili i koncept albuma.
Iako se Magenta nekako povezuje s neoprogresivnim žanrom, barem po osobnoj iskaznici, utjecaj Genesis vrlo je dobro »prigušen« u karakteru točaka i ni na tren ne preteže u smislu da bi pridjevu »progresivni« uopće mogao dodati prefiks »neo«.
Ovako punu zvučnu krajolik-sliku ne nalaziš lako kakvu nosi album »Masters Of Illusion«. Bend je stvorio doista grandiozan zvuk od kojeg ti se ježi koža. Christine Booth se svojom osjetljivošću povremeno gotovo na dlaku približi neprolaznom liku Kate Bush. Nijanse proživljenog pristupa kojim nagovara pravo su očaravajuće iskustvo, a uz to joj uspijeva u skladbe udahnuti ono što je skupina posebno tražila. Moment, odnosno dašak teatralne kinematike.
Kompozicije su začinjene dodacima oboe, gajdi, mandoline i saksofona. Potonji dolazi od Tiger Moth Tales multiinstrumentalista Petea Jonesa, a dijalog solo dionica između saksofona i Mooga u naslovnom epu albuma vrijedi za jedan od njegovih vrhunaca. Ima i mnogo akustičnih dodataka (dvanaestožičana gitara), što samo potvrđuje “orkestralno” vizionarstvo prvog gurua skupine Roberta Reeda. S obzirom na prethodni album »We Are Legend« (2017), na kojem su Magenta tražili suvremen zvuk i isprobavali se u modernijem ruhu glazbenog okruženja, na albumu »Masters Of Illusion« ponovno su zaigrali s velikanima progresivnog rocka i njihovim likom i djelom. Zvuk su ponovno intenzivirali integracijom Mooga, melotrona, Hammond orgulja, koje uz zvuk klavira i sintisajzera širom otvaraju vrata oblikovanju kompozicija u velikopotezne progresivno epske simfonije, pune naglih motivskih preskoka, grabežljive drame teatra, trenutaka mistike, melankolije, čežnje i svečanosti. K tome dodaš ezoteričnu gitarističku igru Chrisa Frya (stil je sličan Steveu Rotheryju iz Marillion), koji crpi inspiraciju od Andyja Latimera, Stevea Hacketta i Davida Gilmoura, i magija je rođena. Magenta istodobno razvijaju izvanrednu pristupačnost u glazbenom smislu. Zapravo su i na ovom albumu, na kojem su ponovno ambicioznije opustili svoje aranžmane i komponiranje, zadržali izuzetnu ugodnost za uši. Ne samo prema vječno razmaženim i teško zadovoljivim glazbenim gurmanima, nego se takvim obraćanjem bez većih prepreka mogu zainteresirati i manje zahtjevni slušatelji, koji uz oznaku »progresivno« u pravilu brzo odskoče u stranu. Zvuk pak briljantno dopunjava kontrastni bas koji s »zveckavom Chris Squire estetikom«, punom kinetičke dinamike, neprestano traži maksimalni izljev muzikalnosti, čime produbljuje retro-nostalgični element zlatne ere progresivnog rocka. To je album koji vrijedi slušati sa slušalicama. Zapravo, to je gotovo nužno. U uši se uvlači apsolutno polako, ali kad se uvuče, ne možeš ga se zasititi. U trenucima albuma koji su glazbeno posebno zarazni ističe se i pop šarm, kako se osjeti u Snow ili Reach For the Moon (refren), koji bi se lako mogli naći i na Magentinu albumu »Home«.
Album pršti kreativnom inspiracijom i golemom idejnom pronicljivošću, kojoj se ne nazire kraj. Upravo to posebno oduševljava. Briljantna mješavina opuštenosti aranžiranja, neprestanog održavanja izrazite muzikalnosti, stvaranja mistike te fenomenalnog osjećaja za sve aktere unutar tog kompaktnog i dovršenog (multifacetnog) glazbenog tijela upravo je ono što se traži u žanru koji je na bilo koji način vezan uz oznaku »progresivnosti«. Prva frontalna linija skupine na relaciji Robert Reed, Chris Fry i izvanredna Christine Booth ostaje – kao kreativna jezgra skupine – i dalje njezina ultimativna snaga, koja i novim, izuzetno fascinantnim i očaravajućim studijskim dostignućem neumoljivo pokreće dalje hipnotički privlačni magnetizam sastava Magenta.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
01. Bela (11:16)
02. A Gift from God (8:30)
03. Reach for the Moon (9:27)
04. Snow (6:04)
05. The Rose (11:18)
06. Masters of Illusion (16:38)
Postava:
Christina Booth – vokal
Robert Reed – klavijature, mandolina, akustična, električna gitara, prateći vokal
Chris Fry – akustična, električna gitara, prateći vokal
Dan Nelson – bas gitara
Jonathan ‘Jiffy’ Griffiths – bubnjevi, udaraljke
Gostujući glazbenici:
Karla Powell – oboa na svim skladbama osim skladbe br. 4
John Mitchell (Arena, It Bites, Frost*, Lonely Robot) – vokal na skladbi br. 2
Troy Donockley (Nightwish) – gajde na skladbi br. 5
Pete Jones (Tiger Moth Tales) – saksofon na skladbama br. 3 i 5
