Izdavač: Karisma Records
Datum izlaska: 19. 6. 2020.
Produkcija: Airbag
Trajanje albuma: 48.07 min
Žanr: Space Rock / Progressive Rock
Ocjena: 9.0/10
Kupi album!
Što je to tripoidno sanjivo iskustvo koje te odnese u stanje slatkasto ezoterijskog transcendentalnog (može biti i izvantjelesnog) iskustva valovitog preplitanja šuštavih sintisajzera, repetitivnog »zankanja« i jecavih, dugo odzvanjajućih tonova gitare? Koncizno odmjerena plovidba koja ispunjava pretežno srednji harmonijski registar odabranog zvučnog krajolika i izaziva naježenost? Taj odgovor jako dobro poznaju norveški space prog rockeri Airbag.
Bend koji djeluje nekih 15 godina, iako mu začeci sežu u 1994. godinu, a ima i golemo iskustvo sviranja u tribute to Pink Floyd sastavu The Pink Floyd Experience, ove se godine vraća sa svojim petim izdanjem »A Day at the Beach«.
Album najavljuje fenomenalan omot, oblikovan po uzoru na Hipgnosis, što odmah priziva sastave Porcupine Tree, Pink Floyd i Marillion, pri čemu, zanimljivo dovoljno, već i sam pogled na omot albuma daje uvodni odgovor na pitanje što možemo očekivati od glazbenog sadržaja (i) novog Airbag izdanja. Pješčana plaža koja se kupa u sočnom zalasku sunca, obilno posuta plišanim medvjedićima zakopanim glavom do vrata u sitnozrnati pješčani granulat. Uz vrlo aktualnu simboliku s obzirom na situaciju koju čovječanstvo proživljava na globalnoj razini.
Uvodna Machines and Men najavljuje da je pred nama album stilskog otklona u odnosu na prethodna četiri. Nakon postupnog ulaza u skladbu, koji uzlazno održava uvodni ton, malo prije druge minute komad se pretvara u ritmički marš poduprt snažnom bas nogom gostujućeg basista Kristiana Karla Hultgrena iz norveškog progresivnog rock sastava The Wobbler, koji nadograđuje hipnozu u stavu ‘new wavea’ pa čak i ‘shoegaze’ retorike alternativnog rocka osamdesetih, što će poznavatelje dosadašnjeg opusa Airbag definitivno iznenaditi. Ono što nagovještava uvodna skladba, ostvaruje se u ostatku materijala novog albuma. Airbag su se na petom izdanju dakle odmaknuli od opsesivnog kopiranja Pink Floyd te nekako ipak pronašli svoj pravi album. Svoj. Zanimljivo je i to da je bend prije izlaska ovog albuma najprije »nazadovao« iz kvinteta u trio. Možda je to čak bilo nužno da bi bend mogao posegnuti za zrelosnim širenjem svog glazbenog artizma.
Bjørn Riis, idejni vizionar i voditelj skupine, svakako poseže za tipskim »Gilmoureskama«, koje se ističu u fascinantnom izlazu drugog dijela naslovne skladbe, a zanimljivo je da ti »Floydizmi« više vuku na eru »Divison Bell« nego na eru Rogera Watersa, jer tome pridonosi sam stil komponiranja, kao i moderna produkcija u kojoj su kontrasti među gradivnim elementima zvučne slike izrazito magnificirani (intenzivirani). Zato ovaj album treba slušati sa slušalicama. U miru i s užitkom. U onom dobro poznatom slatkom iišekivanju, kad dosegneš fazu u kojoj te album neopozivo zgrabi i zvukom potpuno zarobi.
Airbag su majstori svog posla. Odmjeravaju jasne, jednostavne i koncizno odmjerene korake komponiranja koji ne podnose nikakvu fragmentaciju ili čudake otklone eksperimentiranja, čime bi slučajno zalazili na polja avant-proga. Atonalne figure ovaj sastav također nikad nije baš dobro podnosio, a ne podnosi ih ni sada. Otkako se odlijepio od pretjerane sličnosti s Pink Floyd, u prvi plan stupaju smislene usporedbe sa skupinama koje proizlaze iz alternativnorockovskog artizma, po uzoru na Radiohead, a s druge strane čak i The Pineapple Thief, uz razliku da »A Day at the Beach« nedvosmisleno donosi za skupinu točku preloma, kad je ona napokon pronašla svoj prepoznatljiv stil i zvuk. Album pluta na šuštavim zavjesama sintetiziranja, koje su kontrastno poduprte namotanom retorikom ritam sekcije, dodanim programskim petljama i »echo delay« efektiranjem nalaganja zvučnih slojeva, što zajednički postiže zgušnjavanje stvorenih zvučnih krajolika. Izražen element melankolije dodatno intenzivira »slomljen«, povremeno već i »skršen« vokal Asle Tostrupa.
Kemija je tu i album grabi intenzivno. Od prve do posljednje sekunde sve je samo ne veseloigra, kojom Airbag zalaze u nova prostranstva svog razvojnog artizma. U velikom stilu. Bilo je krajnje vrijeme.
Popis skladbi:
1. Machines and Men
2. A Day at the Beach (Part 1)
3. Into the Unknown
4. Sunsets
5. A Day at the Beach (Part 2)
6. Megalomaniac
Postava:
Asle Tostrup – vokal
Bjørn Riis – gitara
Henrik Fossum – bubnjevi
Gostujući glazbenik:
Kristian Karl Hultgren – bas gitara
