Tokyo Motor Fist: Lions
Izdavač: Frontiers Music Srl.
Datum izlaska: 10. 7. 2020.
Produkcija: Steve Brown & Ted Poley
Trajanje albuma: 47.57 min
Žanr: Melodic Rock / AOR
Ocjena: 8.0/10
Nije se moglo očekivati da će ovaj projekt s prilično hecnim imenom tri godine nakon izlaska istoimenog prvijenca ikad dobiti i nasljednika. A dobio ga je. Veza pjevača Danger Dangera Teda Poleya i gitarista Trixtera Stevea Browna dakle još nije rekla zadnju i tako i dalje funkcionira. I to funkcionira vrlo dobro. »Lions« je novi glazbeni manifest upravo onoga što je predstavio studijski prvijenac. Ne donosi nikakvu promjenu, ali zato opet vrlo smjelu i zabavnu koliziju glazbenog izričaja netom spomenutih sastava, koja se u aranžmanima odlučno naslanja i na lik i djelo Def Leppard (albume »Hysteria«, »Adrenalize«).
»Lions« je još jedan album začinjen debelom mjerom ‘party time’ himni koje u grabežljivosti ne poznaju granice i uvuku ti se pod kožu odmah. Poley i Brown poznaju se jako dugo, još iz vremena kad su sa svojim sastavima obilazili baš sve moguće klupske pozornice po Los Angelesu. A kako je i na ovom albumu više nego očito da oboje vole glazbu sastava Def Leppard, album »Lions« zapravo je postignuće punokrvno pretjeranog, ali vrhunski podmetnutog šminkanja »kičaste« produkcije, kao i aranžerskih trikova (posebno multi-vokalnih harmonija) koji pojačavaju izvanrednu bombastičnost i značaj arenske grabežljivosti »velikih« refrenskih napjeva albuma.
Unatoč nekim otrovno glazbenim trenucima koji pokreću visokooktansku supstancu albuma, novi album s takvim recikliranjem ipak ne djeluje tako svježe kao studijski prvijenac. Formula je provjerena, isprobana, doduše pali, ali album bi ipak mirne duše mogao biti sedam minuta kraći. To znači dvije skladbe kraći. Pa, ili barem jednu skladbu (i pol) kraći. Jednostavno. Recept skladanja kroz minutažu albuma postaje pomalo preoprobano i nakon nekih pola sata vrtnje u playeru počne pomalo dosađivati.
Ted Poley i Steve Brown i na novom su albumu okruženi izvrsnom ritam sekcijom, koju opet predstavljaju basist Greg Smith (Ted Nugent, Rainbow, Alice Cooper) i bubnjar Chuck Burgi (Rainbow, Blue Oyster Cult, Joe Lynn Turner). Izuzetno spretno skladanje i velika vještina u produkciji zvuka drugo su ime za Browna i Poleya, a »Lions« je jamac izvanredne kompaktnosti i aranžerske koherentnosti, u kojem nema idejnih rješenja i skladateljskih poteza koji bi dovodili u pitanje visoku kvalitetu proizvoda i visoko vibrantnu dinamiku.
Svakako je ovakav album kakav je »Lions«, koji se poigrava s kuferom recikliranih ideja klasične AOR škole, i u 2020. još uvijek silno zabavno slušati. Zašto? Jednostavno, jer je (prvo) to u svakom pogledu još uvijek vrlo dobar proizvod, a drugo, jer je danas sličnih izdanja jako malo. A kad ovakav album kao što je Lions« izađe, podsjeti na zlatna osamdeseta, kad je AOR miješao karte radijskim programima daleko intenzivnije. Kucanje na vrata nostalgije postiglo je svoj cilj, a album će svakako više nego zadovoljiti i ljubitelje Danger Danger i one Trixter, pri čemu ga obavezno trebaju provjeriti i ljubitelji zlatne ere Def Leppard.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Youngblood
2. Monster In Me
3. Around Midnight
4. Mean It
5. Lions
6. Decadence On 10Th Street
7. Dream Your Heart Out
8. Blow Your Mind
9. Sedona
10. Look Into Me
11. Winner Takes All
Postava:
Ted Poley – vokal, prateći vokal
Steve Brown – gitara, klavijature, prateći vokal
Greg Smith – bas gitara, prateći vokal
Chuck Burgi – bubnjevi
