Izdavač: Chrysalis Records
Datum izlaska: 23. 4. 1976
Produkcija: Gentle Giant
Trajanje albuma: 36.47 min
Žanr: Progressive Rock /Jazz Rock
Ocjena: 8.5/10
“Interview” je posljednji album legendarnih majstora eklektičnog progresivnog rocka koji još uvijek zaslužuje pozornost i onih koji ne spadaju među njihove vjerne sljedbenike. Njihov osmi studijski uradak sadrži sarkastičan koncept, strukturiran u obliku razglašenog intervjua koji povezuje pojedine skladbe. Zvučno-konceptualni sadržaj albuma predstavlja briljantnu parodiju na stranputice glazbene industrije i dosadne intervjue u kojima su morali neprestano odgovarati na jedna te ista dosadna pitanja. Većina bendova status opsjedanih “rock zvijezda” prihvatila bi širom otvorenih ruku, no Gentle Giant su oduvijek bili sazdani od posve drugačijeg tijesta, jer su proizlazili iz ideala zlatnog razdoblja progresivne i eksperimentalne glazbe, koje se na prijelazu 70-ih polako okončavalo u korist nekih manje pustolovnih, ali tržišno isplativijih glazbenih oblika.
S “Interview”, točnije njegovim konceptom, Gentle Giant su takoreći počinili komercijalno samoubojstvo, jer su već ionako ne pretjerano naklonjenu britansku kritiku samo još više razljutili, dok su si odgovorni u izdavačkoj kući, nakon što su se u porukama skladbi prepoznali, nemoćno počeli čupati kosu. Vječni progresivno rockerski nestaši i šaljivdže pak su se pritom samo nestašno ukiselili osmijehom i stvorili još jedan posljednji klasični album Gentle Giant, koji je užitak slušati od početka do kraja, iako su na njemu već primjetni neki odmaci od njihove pobjedničke zvučne tradicije. Njihov posljednji “pravi” progresivno rockerski album snimljen je zbog vremenskog pritiska brže nego bilo koji prethodni izdanak Gentle Giant, zbog čega mu na nekim mjestima pomalo nedostaje uobičajene zvučne profinjenosti i protočnosti, što se inače jedva primjećuje.
U njihovoj skladateljskoj i instrumentalnoj tradiciji ponovno ne manjkaju ultra kompleksne instrumentalne dionice, poliritmi, lude improvizacije, neočekivani vremenski prijelazi i disonantna višeglasja kojima su ovi glazbeni velemajstori oduševljavali u svojoj prošlosti. Većina aranžmana se, kako i dolikuje, još uvijek oplođuje elementima jazz rock fusiona, folk rocka, simfonike i tvrdog rocka. Mjestimice su primjetni čak i elementi reggaea i popa, što znači da su progresivnost u smislu neprestanog upletanja zvučnih novosti još uvijek shvaćali vrlo ozbiljno. “Interview” po atmosferi pomalo zaostaje za njihovim prošlim remek-djelima ponajprije zato što ne sadrži uobičajeni broj ritmičkih duhovitosti, a također se osjeća manjak veće prisutnosti razigranih trubadurskih aranžmana, kojih je na fenomenalnom prethodniku “Free Hand” (1975) bilo u izobilju.
Unatoč tome, na albumu se još uvijek može naći obilje razloga za zadovoljstvo i uživanje svih progresivno rockerskih gurmana. Glazba se ponovno izbjegava strogih žanrovskih definicija i ograničenja. Atmosfera na pojedinim dijelovima još je uvijek dovoljno šaljiva i razigrana da u duhu nije teško ugledati prijaznog diva i njegove doživljaje. Naslovna skladba objedinjuje raznoliku zvučnu mješavinu jazzovskih improvizacija i neobičnih vremenskih prijelaza. Derekov unikatni, paranoični vokal obogaćen je ludim aranžmanima na klavijaturama te poduprt kaotičnim ritmovima. Pojedine motive povezuju govorni efekti, koje su uzeli iz zvučno izobličenih odlomaka intervjua, čime su si priuštili pikantnu satiru na račun nedostatka novinarske mašte. “Give It Back” je neobičan, ali zabavan eksperiment na kojem su više nego očiti i ritmički utjecaji reggaea. Kod ovakvih ritmičkih shema ne ostaju dugo i brzo se zabavljaju neizostavnim “cicibanskim” trikovima na vibrafonu. Od svih djela na albumu, tu je preko ritmičke šaljivosti još najviše asocijacija na njihovo zaštitno “kretanje prijaznog diva”.
Pomalo jezoviti “Design” pun je zaštitnih disonantnih vokalnih harmonija, pri čemu ulogu glavnog, “anđeoskog” vokala odlično obavlja klavijaturist Kerry Minnear. Bubnjar John Weathers se usput poput malog djeteta igra s duginom zbirkom udaraljki preko kojih izvlači što neobičnije zvukove. Naglo tempirani “Another Show” prava je poslastica za sve zanesenjake jazz rock fusiona, jer se kroz tvrdo rockerske gitarske pasaže probijaju izuzetno duhoviti ritmički ukrasi. Derekovo razjareno pjevanje u savezu s moćnim gitarskim frazama pobrinut će se za neobičnu mjeru agresivnosti. “Empty City”, koji nastavlja njihovu tradiciju unikatnih višeglasja, jedan je od najboljih trenutaka cijelog albuma. Na početku izgrade vrlo lijepu pastoralnu, keltsku melodiju na akustičnoj gitari i “svemirskim” klavijaturama, nakon čega slijede temperamentne folk rockerske dionice na violini. Sve to povezuje Derekova kameleonska pjevačka izvedba.
Na “Timing” ne manjka ritmičkih vratolomija, koje se odvijaju posve izvan osrednje melodije, izgrađene na Derekovu vokalu. Završna skladba “I Lost My Head” još je jedan od vrhunaca albuma. Izgrađena je iz dvije međusobno kontrastne polovice, koje odražavaju lakšu i udarnu stranu skupine. Početni dio izgrađen je na nježnim, ali virtuoznim pastoralno-baroknim aranžmanima, kakvih se osjećao manjak kroz većinu albuma. Završni dio sa svojim udarnim gitarskim frazama, energičnim pjevanjem i masivnim bubnjarskim prijelazima stvara sličan učinak kao grom iz oblačnog neba. Metafora za konačni rezultat ovog svojevrsnog zvučnog kontrasta između “sunca” i “oluje” ona je prekrasna duga koja se nalazi na naslovnici albuma.
“Interview” je, unatoč tome što su Gentle Giant na njemu već pokazali neke znakove ranjivosti, ponajviše zbog oštrog vremenskog tempa pri skladanju, vrlo dobar album koji pruža puno užitka svim ljubiteljima eklektičnog progresivnog rocka i visoko virtuozne upotrebe instrumenata. Doduše, njime im nije uspjelo stvoriti još jedno remek-djelo, ali su ipak uspjeli napraviti svoj posljednji zanimljivi uradak na području eklektičnog progresivnog rocka, prije dramatičnog preokreta prema melodičnom rocku i pop rocku kojim su žrtvovali svoj skladateljski i instrumentalni intelekt za dobrobit pohlepne izdavačke kuće. Zato je iznenađujuće da je album i danas često previđen čak i od strane ljubitelja skupine. “Interview” je svojim beskompromisnim zvučno-lirskim ismijavanjem korumpirane glazbene industrije i njihovih pomoćnika bio izuzetno hrabar čin, no njime su si već počeli kopati grob u koji će se u narednim godinama, nakon prilično mučnog iskustva s popom, spokojno ulegnuti.
Autor: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Interview
2. Give It Back
3. Design
4. Another Show
5. Empty City
6. Timing
7. I Lost My Head
Postava:
Derek Shulman – vokal, saksofon
Gary Green – gitara
Kerry Minnear – klavijature, prateći vokal
Ray Shulman – bas gitara, violina
John Weathers – bubnjevi, udaraljke
