Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Gentle Giant
Izdanje: 1976
Trajanje: 36:22
Ocjena: 4/5
“Interview” je posljednji album legendarnih majstora eklektičnog progresivnog rocka, koji zaslužuje pažnju čak i onih koji nisu među njihovim vjernim sljedbenicima. Njihov osmi studijski uradak sadrži sarkastičan koncept, strukturiran u obliku izlizanog intervjua koji povezuje pojedine skladbe. Zvučno-konceptualni sadržaj albuma predstavlja briljantnu parodiju na stranputice glazbene industrije i dosadne intervjue u kojima su morali neprestano odgovarati na ista dosadna pitanja. Većina bendova status opsjedanih “rock zvijezda” prihvatila bi raširenih ruku, no Gentle Giant su oduvijek bili izliveni iz posve drugačijeg kalupa, jer su proizlazili iz ideala zlatnog doba progresivne i eksperimentalne glazbe, koja se na prijelazu 70-ih polako gasila u korist nekih manje avanturističkih, ali tržišno unosnijih glazbenih oblika.
S “Interview”, točnije njegovim konceptom, Gentle Giant su takoreći počinili komercijalni samoubojstvo, jer su već ionako ne previše sklone britanske kritičare samo još više razljutili, dok su odgovorni u izdavačkoj kući, nakon što su u porukama skladbi prepoznali sami sebe, nemoćno počeli čupati kosu. Vječni progresivno rockerski nestaško i šaljivdžije pak su se pritom samo nestašno došaptavali i stvorili još posljednji klasični album Gentle Giant, koji je užitak slušati od početka do kraja, iako su na njemu već primjetna neka odstupanja od njihove pobjedničke zvučne tradicije. Njihov posljednji “pravi” progresivno rockerski album zbog vremenskog je pritiska snimljen brže od bilo kojeg prethodnog uratka Gentle Giant, zbog čega mu na nekim mjestima pomalo nedostaje uobičajene zvučne profinjenosti i fluidnosti, što se inače jedva primjećuje.
U njihovoj skladateljskoj i instrumentalnoj tradiciji opet ne manjka ultra kompleksnih instrumentalnih sekcija, poliritmije, ludih improvizacija, neočekivanih vremenskih prijelaza i disonantnih višeglasja kojima su ti glazbeni velemajstori oduševljavali u svojoj prošlosti. Većina aranžmana se, kako i dolikuje, još uvijek napaja elementima jazz rock fusiona, folk rocka, simfonike i hard rocka. Mjestimice su primjetni čak i elementi reggaeja i popa, što znači da su progresivnost u smislu neprestanog uvođenja zvučnih novosti još uvijek shvaćali vrlo ozbiljno. “Interview” po atmosferi malo zaostaje za njihovim prošlim remek-djelima prije svega zato što ne sadrži uobičajeni broj ritmičkih vragolija, a također se osjeća manjak razigranih trubadurskih aranžmana, kojih je na fenomenalnom prethodniku “Free Hand” (1975) bilo u izobilju.
Unatoč tome na albumu se još uvijek može naći obilje razloga za zadovoljstvo i uživanje svih progresivno rockerskih gurmana. Glazba se ponovno izbjegava strogih žanrovskih definicija i ograničenja. Atmosfera na pojedinim dijelovima još je uvijek dovoljno šaljiva i razigrana da u duhu nije teško ugledati ljubaznog diva i njegove pustolovine. Naslovna skladba spaja raznoliku zvučnu mješavinu jazzističkih improvizacija i neobičnih vremenskih prijelaza. Derekov unikatni, paranoični vokal obogaćen je ludim aranžmanima na klavijaturama te poduprt kaotičnim ritmovima. Pojedine motive povezuju govorni efekti, koje su uzeli iz zvučno izobličenih odlomaka intervjua, čime su si priuštili gorku satiru na račun nedostatka novinarske mašte. “Give It Back” je neobičan, ali zabavan eksperiment na kojem su više nego očiti i ritmički utjecaji reggaeja. Kod ovakvih ritmičkih shema ne ostaju dugo i brzo se zabave nezaobilaznim “dječjim” trikovima na vibrafonu. Od svih djela na albumu, tu se preko ritmičke šaljivosti nalazi najviše asocijacija na njihovo zaštitno “kretanje ljubaznog diva”.
Pomalo jezoviti “Design” pun je zaštitnih disonantnih vokalnih harmonija, pri čemu ulogu glavnog, “anđeoskog” vokala odlično obavlja klavijaturist Kerry Minnear. Bubnjar John Weathers se pritom kao malo dijete igra sa šarenom zbirkom udaraljki preko kojih izvlači što neobičnije zvukove. Brzo tempirani “Another Show” prava je poslastica za sve jazz rock fusion zanesenjake, jer se kroz tvrde rockerske gitarske pasaže probijaju izuzetno duhoviti ritmički ukrasi. Derekovo razjareno pjevanje u savezu s moćnim gitarskim frazama pobrine se za neobičnu mjeru agresivnosti. “Empty City”, koji nastavlja njihovu tradiciju unikatnih višeglasja, jedan je od najboljih trenutaka cijelog albuma. Na početku izgrade vrlo lijepu pastoralnu, keltsku melodiju na akustičnoj gitari i “svemirskim” klavijaturama, nakon čega slijede temperamentne folk rockerske sekcije na violini. Sve to povezuje Derekova kameleonska pjevačka izvedba.
Na “Timing” ne manjka ritmičkih vratolomija, koje se odvijaju potpuno izvan središnje melodije, izgrađene na Derekovom vokalu. Završna skladba “I Lost My Head” još je jedan od vrhunaca albuma. Izgrađena je od dviju međusobno kontrastnih polovica, koje odražavaju lakšu i udarnu stranu skupine. Početni dio izgrađen je na nježnim, ali virtuoznim pastoralno-baroknim aranžmanima, kakvih se pogrešalo kroz većinu albuma. Završni dio sa svojim udarnim gitarskim frazama, energičnim pjevanjem i masivnim bubnjarskim prijelazima stvara sličan učinak kao grom iz oblačnog neba. Metafora za konačni rezultat tog osebujnog zvučnog kontrasta između “sunca” i “nevihte” ona je prekrasna duga koja se nalazi na naslovnici albuma.
“Interview” je unatoč tome što su Gentle Giant na njemu već pokazali neke znakove ranjivosti, prije svega zbog oštrog vremenskog tempa pri njegovu komponiranju, vrlo dobar album koji pruža puno radosti svim ljubiteljima eklektičnog progresivnog rocka i visoko virtuozne uporabe instrumenata. Doduše, njime im nije uspjelo stvoriti još jedno remek-djelo, ali su ipak uspjeli stvoriti svoj posljednji zanimljivi uradak na području eklektičnog progresivnog rocka, prije dramatičnog zaokreta prema melodičnom rocku i pop rocku kojima su žrtvovali svoj skladateljski i instrumentalni intelekt za dobrobit pohlepne izdavačke kuće. Zato je iznenađujuće da je album još i danas često previđen čak i od strane ljubitelja skupine. “Interview” je svojim beskompromisnim zvučno-lirskim ismijavanjem korumpirane glazbene industrije i njihovih pomoćnika bio izuzetno hrabar čin, no njime su si već počeli kopati grob u koji će se u narednim godinama, nakon prilično mučnog iskustva s popom, spokojno ulegnuti.
Postava
Derek Shulman – vokal, saksofon
Gary Green – gitara
Kerry Minnear – klavijature, prateći vokal
Ray Shulman – bas gitara, violina
John Weathers – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Gentle Giant
Popis skladbi
1. Interview
2. Give It Back
3. Design
4. Another Show
5. Empty City
6. Timing
7. I Lost My Head
